Gvajana je prije 10 godina otkrila golema naftna nalazišta. Zašto je onda većina ljudi i dalje siromašna?

Svijet Borivoje Dokler 19. lis 2025. 09:09
featured image

19. lis 2025. 09:09

Sporazumi o proizvodnji i podjeli prihoda omogućuju naftnim kompanijama da koriste 75 posto prihoda za pokrivanje troškova. Preostalih 25 posto dijeli se na pola, ostavljajući Gvajani samo 12,5 posto prihoda, uz dva posto tantijema na svu proizvodnju.

Sredinom srpnja Međunarodna trgovačka komora odobrila je pokušaj američkog energetskog giganta Chevrona da zamijeni Hess Oil kao dioničara u jednom od najvećih svjetskih naftnih polja na moru – Stabroek u Gvajani – u sklopu akvizicije manje kompanije vrijedne 55 milijardi dolara.

Dok su čelnici Chevrona slavili pridruživanje Exxonu i China National Offshore Oil Corporationu (CNOOC) u proizvodnji 650.000 barela dnevno u Gvajani, reakcije vlade, oporbe i ekoloških aktivista bile su prigušene, piše The Guardian.

U glavnom gradu Georgetownu, dok se najveće svjetske naftne kompanije natječu za lokalnu naftu, mnogi stanovnici ne vide korist za obične Gvajance. Deset godina nakon otkrića Stabroeka i šest godina nakon početka proizvodnje, zemlja je i dalje ambivalentna prema nafti jer bogatstvo ostaje koncentrirano u rukama malobrojnih.

Sporazumi o proizvodnji i podjeli prihoda iz 2016. omogućuju kompanijama da koriste 75 posto prihoda za pokrivanje troškova. Preostalih 25 posto dijeli se na pola, ostavljajući Gvajani samo 12,5 posto prihoda, uz dva posto tantijema na svu proizvodnju. Stručnjaci to nazivaju “jednostranim” ugovorima, iznimno atraktivnim za multinacionalne energetske divove. Trošak proizvodnje u prosjeku iznosi oko 30 dolara po barelu, što Gvajanu čini jednim od najjeftinijih i najprofitabilnijih mjesta za bušenje na svijetu.

Napeti odnosi s Venezuelom

Gvajana je prošle godine revidirala fiskalne aranžmane za nove ugovore, uvela povoljnije uvjete za zemlju, uključujući i 10 posto poreza na dobit, što u starom ugovoru nije postojalo. No, preuzimanjem Hessa i njegova udjela u Stabroeku, Chevron je izbjegao potrebu da se samostalno natječe za nove blokove pod nepovoljnijim uvjetima. “Oni će očito imati korist jer Gvajana mora poštovati postojeći ugovor”,  kaže David Patterson, oporbeni zastupnik zadužen za energetiku.

Kao jedinu potencijalnu korist Patterson vidi moguću geopolitičku dobit ako Chevron uspije ojačati odnose Gvajane sa susjednom Venezuelom. Od otkrića nafte 2015. predsjednik Venezuele Nicolas Maduro pojačao je prijetnje aneksijom i invazijom na Gvajanu, koja ima tek 4000 vojnika naspram 300.000 u Venezueli. Granični spor sada je pred Međunarodnim sudom pravde, a presuda se očekuje iduće godine.

“Chevron bi možda mogao smiriti situaciju i omogućiti širu eksploataciju bez pogoršanja odnosa s Venezuelom”, smatra Patterson.

Unatoč tome, entuzijazam u Georgetownu ostaje slab. Vlada je jedva komentirala Chevronov ulazak. Predsjednik Irfaan Ali, prije reizbora 1. rujna, kratko je rekao lokalnom listu Stabroek News: “Pozdravljamo Chevron.”

Najveći proizvođači nafte po glavi stanovnika

Bivši predsjednik, a sadašnji ministar nafte Bharrat Jagdeo smatra da će Chevronova prisutnost koristiti Gvajani jer će služiti kao protuteža Exxonu, optuženom za umjetno napuhivanje troškova. “Napetost između dvaju velikih dioničara može biti u korist naše zemlje”, rekao je Jagdeo.

Ekolozi su, međutim, zabrinuti da vlada nema snage učinkovito nadzirati dva globalna naftna diva. “Samo ćemo sve više stradavati dok dvije goleme kompanije upravljaju sektorom”, kaže odvjetnica i aktivistica Elizabeth Deane-Hughes. “Moja borba nije protiv Chevrona, nego protiv sustava koji ljude ostavlja nezaštićenima. Chevron odgovara svojim dioničarima, a ne nama.”

Osim ekoloških problema, mnogi Gvajanci se žale da obećane koristi petro-države s visokim BDP-om po glavi stanovnika ne dopiru do siromašnijih slojeva. Podaci Interameričke razvojne banke pokazuju da 58 posto od 800.000 stanovnika živi u siromaštvu, s manje od 6,85 dolara dnevno, dok 32 posto živi u ekstremnom siromaštvu, s manje od 3,65 dolara.

Procjene konzorcija pokazuju da na području ima oko 11 milijardi barela iskoristive nafte, što znači gotovo 50 godina proizvodnje sadašnjim tempom. Danas se 650.000 barela dnevno crpi iz triju naftnih polja, a dozvole za još četiri već su izdane ili u završnoj fazi. Exxon tvrdi da bi Gvajana do 2027. mogla proizvoditi 1,3 milijuna barela dnevno, što bi je svrstalo među najveće svjetske proizvođače po glavi stanovnika.

Ostala proizvodnja pati

Exxon je izjavio da pozdravlja Chevron kao partnera i “veseli se daljnjoj uspješnoj suradnji u Gvajani”, dok je izvršni direktor Chevrona Mike Wirth poručio: “Ova kombinacija jača i produžuje naš profil rasta u desetljećima koja dolaze.”

I Exxon i Chevron naglašavaju svoju predanost postojećim ugovorima o Stabroeku, premda oni nailaze na oštro protivljenje javnosti.

Prije otkrića nafte i plina 2015., glavni izvozni proizvodi Gvajane bili su zlato, boksit, šećer, riža, drvo i morski plodovi. Danas ti sektori blijede pred naftom i plinom dok zemlja postaje petro-ekonomija.

Postani dio Forbes zajednice

Najrelevantniji sadržaj iz svijeta biznisa - izravno na vaš e-mail.