Kako je nedjelja postala novi ponedjeljak i zašto sve više ljudi u tome vidi osjećaj slobode
Sve više ljudi bira rad vikendom ne kao obvezu, već kao osobnu odluku, tvrdeći da im takav ritam donosi osjećaj oslobođenja i bolju kontrolu nad granicom između posla i privatnog života.
Kad se freelance spisateljica Sam Hindman nedjeljom sjedne posvetiti nekoliko sati radu, zna da će vladati tišina. Neće biti poruka ni zahtjeva klijenata, neće biti žurbe zbog krajnjih rokova do kraja dana, niti paničnog hvatanja u koštac s obavezama. Iako se bilježenje radnih sati vikendom obično povezuje s preopterećenošću, a ne slobodom, Hindman kaže da joj fokusirani rad nedjeljom daje osjećaj oslobođenja, piše Business Insider.
“Na taj način doprinosim svom budućem odmoru, jer to vrijeme raspoređujem na način koji ima smisla”, kaže. Radeći nedjeljom, može si opravdati trening u utorak prijepodne ili dugi ručak u četvrtak kako bi se našla s prijateljicom. Ideja ravnoteže između posla i privatnog života, kaže Hindman, za nju se promijenila iz “radim pa se odjavim i to je to” u nešto gdje se posao isprepliće, miješa i oblikuje oko života.
Prihvaćanje zamagljenih granica
Slack, e-mail i pametni telefoni već su ranije učinili radnike stalno dostupnima. Zatim su porast rada na daljinu i Zoom tijekom pandemije dodatno izbrisali granicu između posla i svega ostalog. Pet godina kasnije, neki pokušavaju vratiti tu granicu preskakanjem rada petkom ili postavljanjem čvrstih digitalnih barijera kako bi utišali poruke i e-mailove izvan radnog vremena. No druga skupina radnika, nova vrsta bijelih ovratnika – “vikend ratnika” – prihvaća te zamagljene granice. Kažu da im povremeni rad tijekom slobodnih dana ne djeluje kao preopterećenje, već kao način da radni tjedan prilagode sebi. Ti tihi sati služe im za kreativno i dubinsko razmišljanje bez prekida, a sve to rade dobrovoljno, prihvaćajući ideju da stroge granice rada od 9 do 17 mogu biti ograničavajuće jednako koliko se smatraju osnovom samoočuvanja. Za mnoge iscrpljene i tjeskobne radnike u današnjoj jednako iscrpljenoj i tjeskobnoj ekonomiji bijelih ovratnika, nedjelje su postale novi ponedjeljci.
Vikend ratnici sve brojniji
Prema analizi radnih navika više od 200.000 zaposlenika u 777 tvrtki koju je provela tvrtka ActivTrak, specijalizirana za analitiku radne snage i softver za produktivnost, prošle je godine pet posto bijelih ovratnika u SAD-u radilo vikendom, što je porast od devet posto u odnosu na 2023. U prosjeku su subotom i nedjeljom radili oko pet sati i 30 minuta, a radu vikendom najskloniji su bili zaposleni u srednje velikim tvrtkama s oko 1000 do 5000 zaposlenih. Prema podacima američkog Zavoda za statistiku rada, osobe s diplomom prvostupnika 2024. su vikendom radile u prosjeku četiri sata, dok je oko 29 posto svih zaposlenih radilo vikendima.
Porast rada vikendom dolazi u trenutku kada se kineska kultura rada 996 – od 9 ujutro do 9 navečer, šest dana u tjednu – ukorijenila u Silicijskoj dolini. Era “lakih poslova” ustupila je mjesto eri potpune posvećenosti, a neke AI tvrtke zahtijevaju duge radne sate kako bi ostale konkurentne. Analiza korištenja korporativnih kreditnih kartica tvrtke Ramp, koja se bavi financijskim operacijama za poslovne korisnike, pokazala je porast narudžbi obroka subotom u San Franciscu od siječnja do kolovoza 2025. u usporedbi s istim razdobljem 2024. Za neke je odricanje dijela vikenda način da slože raspored koji daje prednost obitelji, a drugi kažu da su im vikendi dani bez ometanja.
Tjedno se 15 sati “gubi” na sastanke
Izvješće Microsofta iz 2025. pokazalo je da radnici dožive oko 275 ometanja dnevno, odnosno prekid otprilike svake dvije minute tijekom radnog vremena od 9 do 17. Prema istraživanju AI aplikacije za kalendar Reclaim.ai, prosječan uredski radnik 2024. provodi gotovo 15 sati tjedno na sastancima. Cassaundra Kalba, koja radi u odnosima s javnošću, kaže da se ranije u karijeri subotom i nedjeljom ujutro prijavljivala kako bi obavila dodatni posao i bila korak ispred. To joj je donijelo pohvale nadređenih, ali nije bilo dobro za ravnotežu između posla i privatnog života. Danas nedjeljom navečer prolazi e-mailove ili obavlja dio posla bez ometanja sastanaka i obavijesti. “To se pretvorilo iz nečega što je počelo s idejom ‘želim biti najbolja u ovom poslu pa ću često raditi’ u nešto što mi zapravo pomaže da budem uspješnija tijekom tjedna.”
Spajanje poslovnog i privatnog vremena povezano je i s načinom na koji ljudi žive. Ljudi se vjenčavaju i imaju djecu sve kasnije u životu, ako je uopće imaju, te više nego ikad provode vrijeme sami. To može ostaviti više prostora za dodatni rad i učiniti karijeru prioritetom. Lindsay Mahaney, koja također radi u odnosima s javnošću, ne prima pozive vikendom i strogo se odjavljuje kada koristi plaćeni godišnji odmor. No istodobno sebe opisuje kao radoholičarku i priznaje da joj je teško isključiti kreativni dio mozga povezan s poslom. “Strastvena sam oko onoga što radim i želim to raditi dobro”, kaže. Ideje joj mogu pasti na pamet tijekom trčanja, pa vikendom odvoji vrijeme da ih zapiše, ili nedjeljom navečer priprema nadolazeći tjedan. “Kreativni dio mozga se ne gasi.”
U vremenu kada se sigurnost radnog mjesta čini nesigurnom, ideja dodatnih sati rada može djelovati nametnuto. Uz kulturu neprekidnog rada i pritisak povratka u urede, fleksibilnost koju su radnici izborili za sebe čini se ugroženom. No, mnogi koji rade vikendima zaista vole svoj posao i nisu prisiljeni živjeti u tom stalno uključenom načinu rada, već im on daje osjećaj kontrole.
