Ove dvije “iritantne” navike smatraju se manama, a zapravo su znak inteligencije
Navike koje mnogi pokušavaju potisnuti možda nisu problem koji treba ispraviti. U pravim okolnostima, one mogu upućivati na fleksibilnost uma i kreativno razmišljanje.
Često navike poput lutanja misli ili trenutaka spontanog “isključivanja” doživljavamo kao mane. Većini ljudi one su znak loše koncentracije, slabe discipline ili čak kognitivnog propadanja.
Ono što pritom često zanemarujemo jest činjenica da su naše percepcije snažno oblikovane kulturom neumorne produktivnosti i mjerljivih rezultata koja nas okružuje. Iz te perspektive, takve mentalne navike lako se doimaju kao smetnje koje treba ispraviti, a ne kao kognitivni procesi koje je jednostavno potrebno razumjeti.
Psihološka istraživanja, međutim, pokazuju da se u pravim okolnostima ta naizgled neproduktivna ponašanja mogu povezati s kognitivnom fleksibilnošću, kreativnim rješavanjem problema i sposobnošću mozga da se prilagodljivo prebacuje između različitih načina razmišljanja. Drugim riječima, umjesto da budu mentalne greške, ona mogu biti znakovi aktivnog uma koji u pozadini obavlja važan posao.
U nastavku su dva česta ponašanja koja mnogi ljudi odbacuju ili pokušavaju potisnuti, uz objašnjenje što ona zapravo znače, kada mogu biti korisna i kako im pristupiti s više psihološke nijanse.
1. Navika sanjarenja
Lutanje misli, odnosno skretanje pažnje s trenutačnog zadatka prema mislima koje sami stvaramo, dugo se smatralo jasnim znakom nepažnje. No novija istraživanja pokazuju da ono može poticati kreativno razmišljanje i kognitivnu fleksibilnost.
Primjerice, istraživanje iz 2025. koje je obuhvatilo više od 1300 odraslih pokazalo je da namjerno lutanje misli (kada osoba svjesno dopušta sebi da sanjari) predviđa višu razinu kreativne izvedbe. Podaci dobiveni snimanjem mozga upućuju na to da je taj učinak povezan s pojačanom povezanošću velikih moždanih mreža zaduženih za izvršnu kontrolu i tzv. mreže zadanog stanja, sustava koji je povezan s maštom i mislima koje sami generiramo. Osobe koje imaju izraženiju sklonost spontanom lutanju misli također pokazuju bolje rezultate u zadacima prebacivanja između različitih mentalnih zadataka, što je jasan znak fleksibilnog razmišljanja.
Još jedna navika blisko povezana s lutanjima misli jest sposobnost spontanog razmišljanja. Istraživanje objavljeno 2024. u časopisu PNAS Nexus analiziralo je uzorke spontanih misli više od 3300 sudionika pomoću obrade prirodnog jezika. Rezultati su pokazali da se neizazvane misli često organiziraju oko informacija relevantnih za ciljeve te pomažu konsolidaciji pamćenja. Drugim riječima, “besposlene” misli često imaju prilagodljivu kognitivnu funkciju, a ne predstavljaju nasumičnu mentalnu buku.
Važno je, međutim, naglasiti da lutanje misli nije čarobno rješenje. Njegove se koristi pojavljuju samo ako je uravnoteženo s kontrolom pažnje. Ako vam misli često lutaju, ali istodobno imate dobru koncentraciju i samosvijest, možda koristite mentalni način rada koji podupire kreativnost, fleksibilno razmišljanje i rješavanje problema.
2. Navika razgovaranja sa samim sobom
Razgovaranje sa samim sobom, bilo u tišini vlastitih misli ili tiho naglas, izvana može djelovati čudno ili čak neurotično. No novija psihološka istraživanja sugeriraju da unutarnji govor i samogovor zapravo mogu pomoći samoregulaciji, planiranju i metakogniciji, odnosno razmišljanju o vlastitim mislima.
Prema istraživanju iz 2023. provedenom među studentima i objavljenom u časopisu Behavioral Sciences, postoji snažna povezanost između učestalosti unutarnjeg govora i mjera samoregulacije te jasnoće vlastitog identiteta. Drugim riječima, osobe koje su češće “razgovarale same sa sobom” izvještavale su o znatno jasnijem osjećaju vlastitog identiteta, ali i boljoj samoregulaciji.
To, naravno, ne znači da samogovor izravno upućuje na višu inteligenciju. Umjesto toga, sugerira da unutarnji govor može djelovati kao kognitivna potpora, način organiziranja složenih ideja, slaganja koraka i praćenja ciljeva.
Time što misli “izgovaramo” u sebi (ili tiho naglas), mozak može lakše smanjiti kognitivni šum. Posljedično, apstraktne ili emocionalno nabijene probleme može učinkovitije strukturirati. Ako se uhvatite kako tiho prolazite kroz vlastite misli, to može biti način na koji vaš mozak gradi oslonac za složene ideje, pretvarajući kaotično razmišljanje u uređene planove ili samopromišljanje.
Kao i kod lutanja misli, i samogovor je koristan samo u umjerenoj mjeri. Pretjeran ili negativan samogovor, osobito u obliku ruminacije ili oštre samokritike, može narušiti koncentraciju i mentalno zdravlje. No kada se koristi konstruktivno, isti taj unutarnji dijalog može nejasne misli pretvoriti u konkretne planove.
Što učiniti ako ih imate
Ako imate jednu ili obje ove navodno “iritantne” navike, važno je podsjetiti se da je s vama sve u redu. One su vrlo česte i potpuno normalne. Unatoč njihovim prednostima, one same po sebi nisu ni jamstvo genijalnosti.
U stvarnosti, odnos između tih navika i njihove produktivne strane ovisi o kontekstu i uvjetima. Um koji luta s namjerom, samogovor koji služi planiranju umjesto ruminaciji (vrćenje negativnih misli unadogled) te odmor koji je uravnotežen s naporom najčešće su povezani s boljim razmišljanjem i kreativnošću.
S druge strane, kada ta ponašanja prerastu u kroničnu rastresenost, tjeskobu ili neorganiziranost, mogu postati problematična. No ako ih osoba koristi svjesno i umjereno, mogu poslužiti kao vrijedni alati. Evo tri koraka kako ih koristiti prilagodljivo:
1. Obratite pažnju na kontekst. Promatrajte kada i gdje vam misli najčešće počinju lutati ili kada razgovarate sami sa sobom. Sanjarite li tijekom monotonih zadataka? Razgovarate li sa sobom kad se pokušavate usredotočiti na nešto važno? Pokušajte si prvo dati deset minuta odmora, a zatim se vratiti zadatku.
2. Koristite unutarnji govor svjesno. Dok planirate ili razrađujete ideje, govorite sebi u mislima (ili tiho) kao da se vodite kroz proces. Ta struktura može donijeti veću jasnoću.
3. Dopustite mentalni odmor. Planirajte kratke pauze za razmišljanje. Ponekad se najbolje ideje javljaju kad mozak ima prostor i slobodu da luta.
Kada idealiziramo fokus, disciplinu i tišinu u glavi, zanemarujemo druge snage ljudskog mozga, izvan puke koncentracije. Sljedeći put kad primijetite da vam misli lutaju, čujete tihi unutarnji govor ili vam pogled odlutao kroz prozor, nemojte to odmah osuđivati kao lijenost ili manjak kontrole. Ponekad je to jednostavno um koji razmišlja jezikom izvan zadataka i rokova.
Mark Travers, suradnik Forbesa
