Cijena nafte i plina neće eksplodirati u iduća tri mjeseca, ali Europi prijeti jedan drugi veliki problem
EU trenutačno većinu nafte uvozi iz SAD-a, Norveške, Kazahstana i Libije, a nijedna od tih ruta ne prolazi kroz Hormuški tjesnac.
Europa se priprema na rast cijena energije zbog produljenog sukoba na Bliskom istoku, što bi dodatno opteretilo ionako oslabljeno gospodarstvo Unije i razotkrilo njezinu gotovo potpunu ovisnost o uvozu fosilnih goriva.
Isporuke nafte i plina uglavnom su zaustavljene tijekom vikenda iz Perzijskog zaljeva nakon američko-izraelskih napada na Iran, usred izvješća da su iranske snage upozorile brodove da ne prolaze kroz uski Hormuški tjesnac.
To neće imati trenutačan učinak na Europu, budući da većina nafte i plina koji prolaze kroz Hormuški tjesnac — kroz koji se odvija oko 20 posto globalne trgovine naftom — odlazi u Aziju. Ipak, poremećaj opskrbe podići će globalne cijene, kažu analitičari, što će izravno pogoditi Europu. Referentna cijena sirove nafte Brent porasla je više od devet posto u ranoj trgovini u ponedjeljak ujutro, dosegnuvši gotovo 80 dolara po barelu, najvišu razinu od lipnja prošle godine, piše Politico.
Preslagivanje na tržištu
“I nafta i LNG su globalna tržišta: svaki poremećaj u Hormuškom tjesnacu izazvao bi trenutačne skokove cijena koji bi pogodili Europu bez obzira na njezin ograničen fizički uvoz tim putem”, rekao je Simone Tagliapietra, viši suradnik briselskog think-tanka Bruegel.
Rizik da Iran zatvori Hormuški tjesnac bio je tema sastanaka diplomata EU-a u Bruxellesu u nedjelju.
Tagliapietra je rekao da bi kratkotrajan sukob od nekoliko dana “u cijene nafte i plina ugradio geopolitičku premiju rizika”, ali da bi “produljeni poremećaj tijekom nekoliko tjedana počeo nagrizati zalihe, ograničavati logistiku i opasno stegnuti globalnu ravnotežu ponude i potražnje nafte i plina — s mnogo težim posljedicama za cijene energije”.
Najveća dugoročna prijetnja nije trenutačni skok cijena, već mogućnost trajnog prekida opskrbnih ruta, što bi potaknulo novo globalno preslagivanje energetskih savezništava, kao što se dogodilo nakon ruske invazije na Ukrajinu prije četiri godine.
Kako smanjiti izloženost
“Kriza će se produbljivati ovisno o trajanju ovog rata. Ako se situacija riješi u roku od jednog ili dva tjedna ili čak mjesec dana, posljedice će biti znatno manje”, rekla je Ana Maria Jaller-Makarewicz, glavna energetska analitičarka u Institutu za ekonomiju i financijsku analizu energetike. No ako, poput rata u Ukrajini, potraje godinama, posljedice za Europu mogle bi biti značajne. “Činjenica je da Europa i dalje većinu energije uvozi iz drugih zemalja. Mislim da ovakvi događaji samo naglašavaju koliko je takva strategija problematična, rizična i dugoročno neodrživa”, rekao je Jan Rosenow, profesor energetske i klimatske politike na Sveučilištu Oxford.
“Strukturno rješenje mora biti obnovljiva energija proizvedena u Europi, elektrifikacija i povećanje učinkovitosti gospodarstva. Što manje trošimo, to smo manje izloženi”, rekao je Rosenow.
OPEC+, kartel zemalja proizvođača i izvoznika nafte, u nedjelju je objavio da će u travnju povećati proizvodnju za 206.000 barela dnevno, što bi moglo smanjiti rizik od naglog skoka cijena — premda je Jorge León, voditelj geopolitičke analize u Rystad Energyju, upozorio da to ne rješava problem transporta nafte iz Zaljeva.
Odnos sa SAD-om
“Trenutačno ima previše nepoznanica”, rekao je latvijski ministar energetike Kaspars Melnis za Politico. Umanjio je izglede za snažan rast cijena, istaknuvši napore Europe da diverzificira opskrbu nakon invazije na Ukrajinu. “Situacija je drugačija nego 2022., kada je došlo do vrhunca cijena”, rekao je Melnis. “Prvi i najvažniji razlikovni element jest to što zemlje EU-a imaju zalihe koje im omogućuju dugoročnu strategiju.”
Zemlje članice EU imaju obvezne hitne zalihe nafte dovoljne za 90 dana. Međutim, neke europske zemlje, osobito na Balkanu i u istočnoj Europi, imale su poteškoća u ispunjavanju tog cilja, prema riječima dviju osoba upoznatih sa situacijom. EU trenutačno većinu nafte uvozi iz SAD-a, Norveške, Kazahstana i Libije, prema službenim podacima EU, a nijedna od tih ruta ne prolazi kroz Hormuški tjesnac. Saudijska Arabija i Irak, koji izvoze tim putem, činili su tek oko sedam posto, odnosno pet posto europskog uvoza nafte u trećem tromjesečju 2025. godine. Unija također oko 60 posto ukapljenog prirodnog plina dobiva iz SAD-a, a potom slijede Alžir i Rusija. Katar, proizvođač iz Zaljeva i drugi najveći svjetski izvoznik LNG-a, opskrbio je Europu s oko šest posto LNG-a u trećem tromjesečju 2025.
No to bi se moglo promijeniti. EU je već u procesu postupnog napuštanja ruskih nafte i plina, a sve je zabrinutiji zbog rastuće ovisnosti o Sjedinjenim Državama za LNG, osobito nakon što su odnosi EU-a i SAD-a ranije ove godine pali na najnižu razinu dosad.
Rusija bi mogla profitirati
“Za Europu ovo stvara trenutak panike”, rekla je Jaller-Makarewicz. “Prije četiri godine, nakon ruske invazije na Ukrajinu, imali smo slične probleme.” No ovaj put, dodala je, “ne brinemo se samo zbog Rusije, već i zbog Katara, SAD-a… Mislim da smo povećanjem ovisnosti o drugim izvorima povećali i ranjivost.”
Katar je drugi najveći proizvođač LNG-a na svijetu. No ako bi katarske isporuke bile ograničene, Rusija bi mogla biti veliki dobitnik, dodala je Jaller-Makarewicz. “Mogli bismo vidjeti i da ruska energija teče prema drugim zemljama. Ako se zaustavi katarski LNG, to bi mogla biti prilika za Rusiju”, rekla je.
Poljska već 20 posto svoje opskrbe LNG-om dobiva iz Katara, ali umanjuje rizike.
“U slučaju poremećaja isporuka iz Katara, nedostajuće količine bit će nabavljene na spot tržištu. Stoga sigurnost opskrbe LNG-om u Poljskoj nije ugrožena”, rekao je Grzegorz Łaguna, zamjenik direktora u odjelu za komunikacije poljskog Ministarstva energetike.
