Tko upravlja Europskom unijom? Kako je američki lobi preokrenuo politiku korporativne odgovornosti u manje od godinu dana  

Komentari Nino Šarić 9. ožu 2026. 15:51
featured image

9. ožu 2026. 15:51

Europska unija je uistinu dar koji ne prestaje darivati. Uspostavila je standardnu veličinu banane, inzistirala da čepovi boca ostanu pričvršćeni i odlučila što se može nazvati kobasicom. No, za razliku od svog nepokolebljivog stava o veličinama banana, Europska unija je upravo poništila direktivu koju je uvela prije godinu dana. CSDDD je bila direktiva predložena 2022. i usvojena u EP-u tijekom posljednje plenarne sjednice prethodnog mandata u travnju 2024.

Direktiva je imala za cilj osigurati da korporacije poštuju radnička prava i odredbe o klimi kroz svoje opskrbne lance te da ih se drži građanskopravno odgovornima ako se ne pridržavaju. Početkom 2024. direktiva je imala iskustvo “bliske smrti”, pri čemu su se mnogi akteri povukli, što je rezultiralo ozbiljnim razvodnjavanjem kako bi se direktiva ipak usvojila u posljednjem trenutku . Nakon dvije godine pregovora, lobiranja i kompromisa, EU je trebalo oko pola godine da počne poništavati direktivu i godinu dana da usvoji to poništenje kao dio Omnibusa I. Zašto bi Komisija, s istom predsjednicom, razrijedila vlastitu direktivu samo nekoliko mjeseci nakon usvajanja? Službeno objašnjenje Komisije je da je uvođenje Omnibusa I uslijedilo nakon Draghijevog izvješća, koje je izdano samo 3 mjeseca nakon implementacije CSDDD-a. Je li moguće da je Draghijevo izvješće iznenada otvorilo oči, ili se u pozadini događao utjecaj pojedinih aktera?  

Postotak lobiranih Europarlamentaraca koji su glasali za, prema političkoj skupini

SOMO-ovo otkriće procurjelih dokumenata otkrilo je da je 11 tvrtki (Exxon, Chevron, Total Energies, Nyrstar, JPMorganChase, Dow, Koch, Baker Hughes, Enterprise Mobility, Honeywell i Teneo kao koordinator) većinom američkih korporacija, takozvani Okrugli stol za konkurentnost, formiralo savez kako bi srušili korporativno izvještavanje o održivosti u EU. 

Procurjeli dokumenti otkrivaju strategije za utjecaj na razne institucije EU-a i vlade, unutar i izvan EU-a. Okrugli stol prepoznao je Europski parlament kao mjesto gdje mogu najviše lobirati, jer su htjeli osigurati najekstremniju poziciju EP-a, gradeći koaliciju na desnom krilu i tražeći „žetončiće“ iz SD-a i Renewa. Najekstremnija pozicija podrazumijevala bi uklanjanje članka 22., koji se odnosi na klimatske odredbe, zadržavanje prijedloga Komisije o uklanjanju građanske odgovornosti u EU i uvođenje ekstrateritorijalnosti. Prva meta okruglog stola bio je Warborn, izvjestitelj iz EPP-a, koji je imao tri sastanka s Teneom i Exxonom nekoliko mjeseci prije svog prvog nacrta izvješća o CSDDD-u. Prvi nacrt izvješća koji je objavljen krajem svibnja imao je sve što je Okrugli stol postavio kao cilj: uklanjanje članka 22., zadržavanje prijedloga Komisije o građanskoj odgovornosti i uvođenje ekstrateritorijalnosti, što je poslužilo kao sjajan argument za podizanje praga veličine tvrtki koje će biti zahvaćene direktivom. Ti ciljevi ostali su u sporazumu o inicijalnoj poziciji Parlamenta u pregovorima i u konačnom tekstu u prosincu, čineći Okrugli stol velikim pobjednikom. 

Usporedba glasovanja za inicijalnu poziciju Parlamenta i završnu direktivu

Procurjeli dokument otkriva popis od 45 ciljanih zastupnika EP-a iz EPP-a, ECR-a, Renew-a, S&D-a i PfE-a. Dokument sugerira prošireni popis, što potvrđuje činjenica da je “velikih jedanaest” održalo službene sastanke s 36 zastupnika EP-a, no samo njih 13 pojavljuje se na otkrivenom popisu. SOMO-ov članak tvrdi da je bilo više sastanaka između zastupnika EP-a i Okruglog stola koji nisu bili zabilježeni u Registru transparentnosti EU-a, što ovaj slučaj čini još neobičnijim. Okrugli stol se usredotočio na šefove državnih izaslanstava, izvjestitelje “u sjeni” i koordinatore pet odbora, JURI (odbor za pravna pitanja), koji je vodio slučaj, i četiri ostala koja su davala mišljenja. Sastanci s europskim parlamentarcima su se isplatili, jer je u prosincu 80% onih na popisu ili onih koji su se s njima sastali glasovalo za razvodnjavanje CSDDD-a. Ako to podijelimo po strankama, EPP ima stopu uspjeha od 95,5%, Renew ima stopu uspjeha od 88,9%, a S&D ima samo 35%.  

Većina glasova za Omnibus I došla je iz EPP-a, PfE-a, ECR-a, Renew-a, ESN-a i nezavisnih zastupnika. 85% članova Renew-a glasovalo je za, što je značajan skok s 26% pri glasovanju o inicijalnom stajalištu Parlamenta koje ima minorne razlike u odnosu na konačnu direktivu, dok su druge stranke glasovale slično u obje prilike. No kada zaronimo na mikro razinu, vidimo da je 14 od 126 zastupnika S&D-a glasovalo za, s devet iz Rumunjske, dvoje iz Danske i dvoje s Malte. Nacionalni šefovi izaslanstava Rumunjske bio je na popisu Tenea i više članova delegacije sastalo se s predstavnicima Okruglog stola. Ti su se obrasci ponovili s danskim šefom izaslanstva Renew-a, čije je izaslanstvo glasovalo za novu direktivu također s danskim kolegama iz S&D-a. Slučaj postaje još sumnjiviji kada se uzme u obzir da su svi gore spomenuti zastupnici EP-a, koji su služili u prethodnom mandatu, glasovali za CSDDD prije samo godinu dana. I nažalost, oni nisu jedini. Od 175 zastupnika EPP-a koji su glasovali za Omnibus I, 24 je glasovalo za CSDDD, što daje udio od 13%. U slučaju S&D-a, broj je 35% ili 5 od 14, a Renew predvodi s 42% ili 24 od 56 članova. Glasovanje protiv direktive za koju ste glasovali je čudno samo po sebi, a u kombinaciji s očiglednim velikim utjecajem stranih tvrtki, počinju se pojavljivati obrasci moći u politici kratkoročnosti. 

Omjer Europarlamentaraca koji su glasovali za CSDDD (2024) i Omnibus I (2025)

Bez trčanja pred rudo i iznošenja velikih optužbi, može se donijeti nekoliko zaključaka. Svaku želju koju je Okrugli stol za konkurentnost imao, Europski parlament je ispunio, a većina njegovih meta glasovala je u skladu s njegovim interesima. Okrugli stol je također prepoznao da pod novim mandatom desničarska većina može biti put naprijed u guranju politike, istovremeno prepoznajući da se zastupnici iz SD-a i Renewa mogu uvjeriti. Iako je još uvijek vjerojatno da je Draghijevo izvješće potaknulo razvodnjavanje, jasno je da su akteri pogođeni direktivom spremni provoditi velike strategije za promicanje svojih interesa, i vrlo su dobri u tome. Postavlja se pitanje: Je li ovo kraj Zelenog plana EU-a? 


Autor Nino Šarić je politički analitičar specijaliziran za Europsku uniju

Postani dio Forbes zajednice

Najrelevantniji sadržaj iz svijeta biznisa - izravno na vaš e-mail.