Tko u Europi najbrže raste, a tko zaostaje – i gdje se nalazi Hrvatska?
Dok Španjolska predvodi među velikim ekonomijama, Njemačka zaostaje, a razlike u rastu diljem Europe postaju sve izraženije.
U 2025. godini realni bruto domaći proizvod (BDP) Europske unije porastao je za 1,5 posto. To je više nego 1,1 posto zabilježenih u 2024., prema podacima Eurostata. Koje su zemlje ostvarile najveći rast i što objašnjava velike razlike u Europi?
Irska je jasan izuzetak s rastom od 12,3 posto, što stručnjaci povezuju s prisutnošću velikih multinacionalnih kompanija.
“Irski rast BDP-a potpuno je odvojen od onoga što se zapravo događa u Irskoj. U potpunosti je vođen računovodstvenim praksama velikih, uglavnom američkih multinacionalnih kompanija i njihovih podružnica u Irskoj”, rekao je Jacob Funk Kirkegaard iz think tanka Bruegel.
Osim Irske, dvije otočne članice EU, Malta i Cipar, također su zabilježile visoki rast od četiri odnosno 3,8 posto.
Sjeverna Makedonija (3,5%), Hrvatska (3,2%) i Bugarska (3,1%) također su rasle više od tri posto u realnim uvjetima, odnosno nakon uklanjanja utjecaja inflacije.
“Općenito, podaci pokazuju očekivan obrazac: siromašnije zemlje rastu brže od bogatijih. To je normalno jer te ekonomije hvataju korak i usvajaju tehnologiju”, rekao je Miguel León-Ledesma sa Sveučilišta u Exeteru, piše Euronews.
Španjolska najbrža, Njemačka najsporija
Među četiri najveća gospodarstva EU, Španjolska je zabilježila najveći rast realnog BDP-a od 2,8 posto, dok je Njemačka imala najniži rast od samo 0,2 posto.
Njemačka dijeli posljednje mjesto s Finskom među 32 europske zemlje za koje postoje podaci. Italija je također pri dnu s rastom od 0,5 posto, dok je Francuska ostvarila umjeren rast od 0,8 posto.
REALAN RAST BDP-A U 2025.
Izvor: Eurostat,Euronews (% promjene u odnosu na prethodno razdoblje)
Kirkegaard ističe utjecaj “drugog kineskog šoka” na europska gospodarstva. Riječ je o snažnom rastu kineskog izvoza na globalnoj razini. “To znači da tradicionalne europske izvozne sile, prije svega Njemačka, a u manjoj mjeri Italija i druge sjevernoeuropske zemlje, osjećaju posljedice”, rekao je.
Zbog toga, dodaje, ne čudi što Njemačka posljednjih godina zaostaje među velikim ekonomijama eurozone, za razliku od situacije prije deset godina.
Rast temeljen na imigrantima
“Španjolska vlada istodobno provodi relativno otvorenu imigracijsku politiku, pa stanovništvo i radno sposobna populacija brzo rastu. To je dodatni izvor rasta”, dodao je.
León-Ledesma ističe da se velik dio rasta u nekim zemljama temelji na povećanju zaposlenosti. Produktivnost, odnosno proizvodnja po radniku ili satu rada, stagnira u nekim velikim gospodarstvima, što implicira i stagnaciju plaća.
“U Španjolskoj, koja je na papiru najuspješnije veliko gospodarstvo EU, proizvodnja po radniku pala je 0,3% posto a po satu rada porasla je samo 0,4 posto”, rekao je. Dodao je i da je stanovništvo značajno poraslo zbog migracija, što utječe na BDP po stanovniku.
Prema projekcijama OECD-a, španjolsko gospodarstvo će 2026. rasti za 2,2 posto u realnim uvjetima, što bi bio najviši rast među pet najvećih europskih gospodarstava, znatno iznad Ujedinjenog Kraljevstva s 1,2 posto. Kirkegaard ističe i snažan rast turizma u Španjolskoj, kao i u drugim mediteranskim zemljama.
Italija je, slično Španjolskoj, značajno profitirala od europskog programa NextGenerationEU, ali istodobno osjeća posljedice kineskog izvoznog pritiska. Unatoč političkoj nestabilnosti, Francuska se pokazala iznenađujuće otpornom.
Trendovi u nordijskim zemljama
Dok je Danska zabilježila snažan rast od 2,9 posto, druge nordijske zemlje ostvarile su slabije rezultate, pri čemu je Finska na dnu. Švedska (1,5%) prati prosjek EU, dok su Island (1,3%) i Norveška (1,1%) ispod njega. Važno je napomenuti da rast BDP-a ne mora nužno odražavati stvarni životni standard, koji se mjeri BDP-om po stanovniku.
Kirkegaard upozorava da dio rasta Španjolske dolazi od povećanja broja stanovnika.
“To ne znači nužno veće prihode za pojedince. Ljudi mogu imati iste plaće i prihode i to zapravo ne osjete. Postoji rizik da rast BDP-a dolazi od većeg broja stanovnika, dok individualni standard stagnira ili čak pada”, zaključio je.
