Bolest konsenzusa: Zašto europski startupovi bježe u Sjedinjene Američke Države?
Mario Draghi je u svojem izvješću jasan: Europska unija je izjednačena s SAD-om i Kinom po broju znanstvenih publikacija i patenata. Europa također stvara sličan broj startupova, a novi podaci čak ukazuju na prednost. Međutim, europski startupovi često ne uspijevaju dosegnuti fazu rasta, a oni koji to uspiju obično se sele u SAD. Tvrtke iz EU-a koje traže kapital obično ga prikupljaju u zemljama izvan EU-a i na stranim burzama, a danas udio kupaca izvan EU-a u europskim tvrtkama iznosi 60 %. Fenomen odljeva inicijalnih javnih ponuda (IPO) događa se zbog nerazvijenog financijskog sustava Unije.
Rujan je 2023. godine, atmosfera u Europskoj četvrti u Strasbourgu je naelektrizirana jer predsjednica Komisije Ursula von der Leyen upravo treba održati svoj posljednji govor o stanju Unije. Rano u svom govoru, predsjednica von der Leyen priznala je da se EU suočava sa snažnim ekonomskim vjetrovima, od kojih su glavni nedostatak radne snage, “tvrdoglava inflacija” i teret teške regulative. Predsjednica je najavila da je bivši predsjednik ESB-a, Mario Draghi, dobio zadatak pripremiti izvješće o budućnosti europske konkurentnosti i istaknula da će Europa “učiniti sve što je potrebno” kako bi zadržala svoju konkurentsku prednost.
Rujan je 2024. godine, a iščekivanje se preselilo sa Schumanove Avenije u Strasbourgu na Schumanov kružni tok Bruxellesu, gdje Mario Draghi upravo treba izreći svoju presudu. Izvješće od 400 stranica pružilo je otrežnjujuću provjeru stvarnosti: Europska unija ozbiljno zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom te se suočava sa “sporom agonijom” gospodarskog pada. Izvješće dijagnosticira tri glavne slabosti Europe: strukturno visoke cijene energije, rizične geopolitičke ovisnosti o kritičnim sirovinama i veliki inovacijski jaz. Iako su smanjenje troškova energije i raspetljavanje lanaca opskrbe kritičnim sirovinama dugoročne, fizičke prepreke u kojima EU ovisi o drugim akterima, inovacijski se jaz može brže riješiti.
Znanstvene publikacije i patenti
Draghi je u svojem izvješću jasan: Europska unija je izjednačena s SAD-om i Kinom po broju znanstvenih publikacija i patenata. Europa također stvara sličan broj startupova, a novi podaci čak ukazuju na prednost. Međutim, europski startupovi često ne uspijevaju dosegnuti fazu rasta, a oni koji to uspiju obično se sele u SAD, što usporedbu sa SAD-om čini posebno važnom. Tvrtke iz EU-a koje traže kapital obično ga prikupljaju u zemljama izvan EU-a i na stranim burzama, a danas udio kupaca izvan EU-a u europskim tvrtkama iznosi 60 %. Fenomen odljeva inicijalnih javnih ponuda (IPO) događa se zbog nerazvijenog financijskog sustava Unije. Iako javna potrošnja na istraživanje i razvoj ostaje na sličnim razinama kao u SAD-u i blago premašuje onu u Kini, ključni je problem nedovoljno privatno ulaganje u R&D (istraživanje i razvoj). Privatni R&D čine 1,3 % BDP-a, u usporedbi s 2,4 % u SAD-u. Također je važno napomenuti da se europske inovacije uglavnom odvijaju u sektorima srednjeg do niskog intenziteta istraživanja i razvoja, poput automobilske industrije, dok SAD ulaže bilijune dolara u sektore visokog intenziteta istraživanja i razvoja poput umjetne inteligencije. Nedostatak privatnih ulaganja dodatno je pogoršan ograničenim brojem „angel investors“ i nerazvijenim tržištem rizičnog kapitala, posebno za srednje i kasnije faze financiranja, koje su presudne za širenje poslovanja. Zbog ovakvog ekosustava europske se tvrtke oslanjaju na zaduženja u bankama, što nije idealno za financiranje inovacija. Europske banke ne mogu pružiti potreban strpljiv kapital tolerantan na rizik, jer im nedostaje stručnosti za provjeru i praćenje ovih tvrtki u usponu. Banke zahtijevaju kolaterale i stabilne novčane tokove, a oboje često nedostaje u novim tvrtkama.
Problem nije nedostatak europskog kapitala, već mjesto gdje se on ulaže. Europska kućanstva drže 65 % više štednje od američkih kućanstava, no neto bogatstvo američkih kućanstava poraslo je za 151 % od 2009. do 2023. godine, u usporedbi sa samo 55 % u europodručju. Američko tržište kapitala ima veću dubinu i učinkovitost, omogućujući kućanstvima da pretvore štednju u visoko prinosna ulaganja. Tu leže i europski izazov i prilika. Financijsko posredovanje u Europi odražava obrazac neproduktivnih ulaganja, ukorijenjenih u rascjepkanim tržištima kapitala i nedovršenoj Bankovnoj uniji.
Potencijal banaka
Međutim, iako banke nisu najprikladnije za financiranje inovacija, bilo bi pogrešno zaključiti da su nevažne za inovacijsko gospodarstvo. Njihov potencijal, međutim, ostaje nedovoljno iskorišten. Banke u EU-u, u usporedbi sa svojim američkim pandanima, posluju s manjom profitabilnošću, suočavaju se s višim regulatornim troškovima i doživljavaju fragmentaciju tržišta. Američke banke imaju koristi od jedinstvenog američkog tržišta kapitala, koje donosi veću dobit i time im omogućuje financiranje gospodarstva. Do današnjeg datuma, Europska unija nije uspostavila zajedničko osiguranje depozita niti je pružila financijsku potporu jedinstvenom nadzornom tijelu. Time bankarstvo ostaje u nacionalnoj nadležnosti i ne potiču se prekogranične operacije zbog ograničavanja, tj. ring-fencinga, koji prisiljava banke da zadrže veliki dio kapitala u državama u kojima posluju. Bankovna unija bi stoga omogućila bankama da povećaju opseg poslovanja i uspostave prisutnost diljem cijelog kontinenta. Dodatno, postizanje ovog razmjera zahtijeva revitalizaciju sekuritizacije, koja je gotovo nestala od 2008. godine. Tržište EU-a zaostaje zbog oprezne bankarske regulative i nepostojanja američkog ekvivalenta poduzeća pod pokroviteljstvom države. Poduzeća pod pokroviteljstvom države (GSE) odigrala bi ključnu ulogu u standardizaciji prekograničnih kredita, smanjenju transakcijskih troškova i značajnom smanjenju kreditnog rizika i za banke i za zajmoprimce. Ipak, oprezna bankarska regulativa ne smije se oslabiti, jer je bila ključni čimbenik u financijskoj krizi 2008. godine. U konačnici, banke ostaju važni igrači na tržištima kapitala, a dovršetak bankovne unije nadopunio bi razvoj unije tržišta kapitala.
Integracija tržišta kapitala
Ako dovršetak Bankovne unije osigurava temelje financijskog sustava, onda je integracija tržišta kapitala ofenzivni manevar za premošćivanje inovacijskog jaza. Tragedija gospodarstva EU-a leži u tome što postoji obilje kapitala, ali se on ne raspoređuje učinkovito. Uspavani kapital ostaje u niskoprinosnim bankovnim depozitima, valuti i policama osiguranja, što odražava strukturni neuspjeh usmjeravanja bogatstva u produktivna ulaganja. Bruto europska štednja iznosi oko 25 % BDP-a, dok tržišna kapitalizacija iznosi 81 % BDP-a. U međuvremenu, bruto štednja u SAD-u iznosi 18 % BDP-a, dok tržišna kapitalizacija doseže nevjerojatnih 227 %. Ta razlika ne proizlazi iz transatlantskog jaza u financijskoj pismenosti, već iz sustavnog neuspjeha. Portfelji kućanstava u Danskoj, Švedskoj i Nizozemskoj uvelike odražavaju američki model, što dokazuje da europska averzija prema riziku ne proizlazi iz kulturnih razlika, već iz fragmentiranih tržišta kapitala. Za razliku od SAD-a, europskim tržištima kapitala nedostaje jedinstveni regulator vrijednosnih papira, budući da Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta (ESMA) trenutno služi kao koordinator, a ne kao provoditelj jedinstvenog skupa pravila. Post-trgovinsko okruženje je vrlo fragmentirano, s 20 različitih „clearing“ platformi u usporedbi sa samo jednom u SAD-u, što je dodatno otežano neusklađenim nacionalnim poreznim režimima i režimima nesolventnosti. Ova tri čimbenika u osnovi ometaju učinkovitost prekogranične trgovine, čime sputavaju ekonomiju razmjera. Draghi nudi jasna rješenja: pretvaranje ESMA-e iz koordinacijskog tijela u jedinstvenu regulatornu i nadzornu agenciju, usklađivanje okvira za nesolventnost, uklanjanje poreznih prepreka prekograničnom ulaganju i centraliziranje kliringa i namire.
Izvješće petorice predsjednika
Nije samo Draghijevo izvješće to koje dijagnosticira probleme fragmentiranih tržišta kapitala i nedovršene Bankovne unije. Izvješće petorice predsjednika, Lettino izvješće, zajednički članak francuskog i njemačkog ministra financija u Financial Timesu, Noyerovo izvješće, MMF i predsjednica ECB-a Christine Lagarde, svi su se zalagali za realizaciju obiju Unija. Unatoč jasnoj potrebi za integracijom, napredak Unije tržišta kapitala ograničen je od 2014. godine, Bankovna unija ostaje nedovršena, a do siječnja 2026. usvojeno je samo 15 % Draghijevih preporuka. Uzrok ove stagnacije nije ekonomske prirode, jer postoji gotovo opći konsenzus o prednostima integracije, već je prvenstveno političke prirode. Ključni problem za Bankovnu uniju i Uniju tržišta kapitala ostaje bolest konsenzusa, koja posljedično daje značajnu arbitrarnu moć. Nacionalna regulatorna i nadzorna tijela među najsnažnijim su protivnicima daljnje integracije jer bi mogla izgubiti svoje domaće ovlasti u korist nadnacionalnog entiteta. Važno je napomenuti da su oni interesna skupina koja je visoko motivirana za vlastito očuvanje i za dobivanje izravnog pristupa donositeljima odluka unutar Europskog vijeća. Svako jačanje središnjeg tijela, poput ESMA-e, zahtijevalo bi konsenzus nacionalnih predstavnika, što nacionalnim tijelima efektivno daje de facto pravo veta. ESMA-om u njezinoj trenutnoj strukturi upravljaju nacionalni predstavnici koje bi ona trebala nadzirati, što predstavlja inherentan problem. Akteri koji nemaju poticaj prepustiti moć upravljaju tijelom namijenjenim za udruživanje tih kapaciteta na temelju konsenzusa. Treba napomenuti da njihov otpor nije samo opstrukcija već i obrana nacionalnih tržišta. Tvrde da bi centralizacija tržišta kapitala mogla dovesti do pristranosti između centra i periferije, favorizirajući velika financijska središta poput Frankfurta ili Pariza. Paralela s bankarskim sektorom je očita: Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) pati od slične upravljačke zamke koja ometa dovršetak Unije. Iako je Bankovna unija uspjela prenijeti nadzorne ovlasti na nadnacionalnu razinu u usporedbi s Unijom tržišta kapitala (CMU), postizanje konsenzusa bilo bi malo vjerojatno bez ekonomske krize iz 2008. godine.
U konačnici, nacionalna tijela trenutno posjeduju previše arbitrarne moći te dosljedno koriste pristup utemeljen na konsenzusu kao oružje za očuvanje vlastite pravne važnosti. Kako bi se to riješilo, EU mora iskoristiti članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU) da bi se zaobišla pojedinačna veta i iskoristilo glasovanje kvalificiranom većinom. “Spora agonija” ekonomskog pada proizlazi iz nedostatka političke volje u Europi. Zatvaranje inovacijskog jaza i poticanje produktivnih ulaganja zahtijevaju Bankovnu uniju i Uniju tržišta kapitala kao ključne prioritete. Ako EU doista namjerava učiniti sve što je potrebno kako bi ostala konkurentna, mora zaobići partikularne interese koji se ne podudaraju s interesima Europske unije.
Autor Nino Šarić je politički analitičar specijaliziran za Europsku uniju
