Državni praznici: Koliko košta slobodan dan u Europi?
Europa u prosjeku godišnje ima dvoznamenkasti broj državnih praznika – ali kao što je Danska pokazala kada je ukinula jedan praznik kako bi financirala svoju vojsku, svaki slobodan dan ima svoju cijenu.
Ekonomisti (i možda poneki poslodavac) već dugo postavljaju neugodno pitanje: koja je stvarna cijena plaćenog odmora za državne praznike?
Danska je 2024. godine ponudila oštar odgovor. Vlada je ukinula Veliki molitveni dan – Store Bededag, gotovo 340 godina star luteranski blagdan koji se obilježavao četvrtog petka nakon Uskrsa, ne zbog teoloških pritužbi, već kako bi platila oružje.
Kopenhagen je procijenio da bi otkazivanje generiralo oko 3 milijarde danskih kruna (400 milijuna eura) godišnje dodatnih poreznih prihoda, novac koji je vlada rekla da joj je potreban za povećanje obrambene potrošnje prema cilju NATO-a od 2% BDP-a.
Odluka je usvojena u parlamentu u veljači 2023. i stupila je na snagu sljedeće godine, izazvavši prosvjede i val bolovanja.
Portugal je 2012. godine otkazao četiri državna praznika. Dva civilna – Dan Republike i Obnovu neovisnosti, te dva vjerska – Tijelovo i Svi sveti, kao dio svog programa štednje nakon krize, samo da bi sva četiri ponovno uveo 2016. godine nakon što je prošao najgori dio fiskalne prilagodbe.
Politička računica bila je ista kao i u Danskoj: u restriktivnom fiskalnom okruženju, državni praznici nisu nešto što bi vlade rado prihvatile.
Što pokazuje istraživanje
Najoštriji dokazi iz različitih zemalja dolaze od ekonomista Lucasa Rossa i Rodriga Wagnera, čiji se radni dokument, koji je MMF citirao u svojoj analizi otkazivanja praznika u Danskoj iz 2023., temeljio na eksperimentu koji je obuhvatio oko 200 zemalja između 2000. i 2019. godine, prenosi Euronews.
Kada državni praznik padne na vikend i ne zamijeni se zamjenskim danom, zemlja zapravo dobiva radni dan te godine.
Autori su otkrili da se svakim dodatnim državnim praznikom gubi otprilike 0,08% BDP-a, što je otprilike polovica onoga što bi sugerirao jednostavan izračun rada, jer potrošnja na ugostiteljstvo i turizam djelomično popunjava prazninu.
Učinak je najoštriji u proizvodnji i jedva se primjećuje u industrijama poput rudarstva ili poljoprivrede koje unatoč tome nastavljaju funkcionirati.
Njemački BDP premašio je 4,3 bilijuna eura u 2024., što znači da svaki propušteni radni dan vrijedi otprilike 3,4 milijarde eura izgubljene proizvodnje prije bilo kakve kompenzacije.
Razlika u godišnjem odmoru u Europi
Razlika među državama članicama EU je zapanjujuća.
Prema EURES-u, portalu Europskih službi za zapošljavanje kojim upravlja Europska agencija za rad, Litva ove godine ima 15 državnih praznika, uz Cipar.
Njemačka ima 9 nacionalnih praznika, iako pojedine savezne države dodaju svoje.
Danska, nakon Store Bededaga, ima 10 praznika ili jedan manje nego prije 2024. i ispod prosjeka od 11,7 dana na kontinentu, prema Eurostatu. Taj jaz ima stvarne fiskalne posljedice.
Zemlja koja ima 15 praznika umjesto devet, prema Rosso-Wagnerovom modelu, odriče se ekvivalenta od otprilike dodatnih 0,48% BDP-a godišnje, prije bilo kakve kompenzacije potrošnje, u usporedbi s manjim proračunom.
Ekonomisti paze da ne tretiraju slobodne dane kao “izravno rasipništvo.”
U istom dokumentu MMF-a o Danskoj navodi se da je odnos između radnog vremena i proizvodnje nelinearan: što dulje ljudi rade, to je svaki dodatni sat manje produktivan, a dobro odmorena radna snaga može održati veći satni učinak tijekom cijelog radnog tjedna.
Za Litvu, čije je gospodarstvo 2024. vrijedilo oko 79 milijardi eura, to znači nominalnu razliku u proizvodnji od oko 360 milijuna eura godišnje u usporedbi s Njemačkom.
Rosso-Wagnerova studija također je otkrila da je više državnih praznika povezano s manjim brojem nesreća na radu i povećanjem sreće – čimbenicima koji se ne pojavljuju u BDP-u, ali su važni za svaki potpuni izračun blagostanja.
Ipak, nijedna europska vlada ozbiljno ne razmišlja o masovnom ukidanju državnih praznika.
