Može li Srbija naći alternativu JANAF-ovom naftovodu?
Suradnja JANAF-a sa Srbijom trenutačno nema smislenu alternativu jer su alternative dopreme nafte za Srbiju znatno skuplje. No, baš zbog toga i zbog smanjenja ovisnosti o Hrvatskoj, Forbes Srbija istražio je što je s idejom i eventualno – realizacijom gradnje drugih naftovoda.
Srbija sirovu naftu od početka rata u Iranu, nabavlja sa svih strana. Potražnja za njom je tolika da je NIS kupuje “odakle god može” – iz Kazahstana, Iraka, Gvajane, Norveške, SAD-a…
Ipak, ona u Srbiju stiže iz samo jednog pravca, hrvatskim naftovodom JANAF. Alternative trenutno nema. Barem ne u praksi. Iako u teoriji sirova nafta može se prevoziti baržama Dunavom, vlakom ili cisternama, u praksi se to ne događa. Razlog je daleko veća cijena tih alternativnih načina nabave u odnosu na cjevovode.
O diverzifikaciji izvora opskrbe, i naftom i plinom, jer Srbija ovisi o uvozu i jednog i drugog energenta, govori se desetljećima. No jednako toliko izostaje realizacija. Ili barem kasni.
Primjera je mnogo. Od poznatog Južnog toka, zbog kojeg je Srbija, između ostalog, prodala Gazpromu NIS, pa do najnovijeg primjera – naftovoda Družba.
Forbes Srbija istraživao je koji su potencijalni alternativni pravci opskrbe sirovom naftom. Osigurava li najava ubrzanog povezivanja na naftovod Družba Srbiji sigurnost ili ne? Postoje li još neki pravci koje bi trebalo razvijati kako se ne bi ovisilo isključivo o JANAF-u? I koliko je sve to povezano s još uvijek nerealiziranom prodajom NIS-a mađarskom MOL-u?
Ovisnost o JANAF-u
Petar Stanojević, profesor Fakulteta sigurnosti i stručnjak za energetiku, smatra da je Srbiji potreban novi pravac opskrbe sirovom naftom jer ovisnost o JANAF-u ima svoju cijenu. I onu stvarnu, ali i onu koja se tiče sigurnosti opskrbe.
“Teoretski je moguće naftu dopremiti i na drugi način, ali računica je sljedeća. Ako uzmemo da je cijena dopreme naftovodom jedan, onda je baržama dva, vlakom četiri, a autocisternama osam. To vam je razlika. Dakle, cjenovno je naftovod uvjerljivo najkonkurentniji način dopreme. Pogotovo jer je naša infrastruktura takva da je sve prilagođeno da sirova nafta JANAF-om stiže u Rafineriju u Pančevu”, objašnjava Stanojević.
Sugovornik Forbesa Srbija kaže da bi zato izgradnja drugog naftovoda itekako značila za Srbiju. Na pitanje odnosi li se to i na najavljeno priključenje naftovodu Družba, Stanojević odgovara potvrdno.
“Gotovo sva profitna efikasnost MOL-a leži u činjenici da naftu doprema Družbom i da ima manje logističke troškove.” Dodaje da bi za Srbiju taj cjevovod bio značajan i zato što Mađarska blizu granice s našom zemljom ima naftu te bi, kada bi se uvozila samo ona, u slučaju krize, zajedno s domaćom naftom bilo pokriveno gotovo polovicu domaćih potreba.
“Nama je ta veza s Mađarskom potrebna i zato smatram da je izgradnja naftovoda do Mađarske dobra investicija.”
Čemu Družba ako ne smije ruska nafta
Srbija, podsjetimo, nije dobila izuzeće poput Mađarske ili Slovačke za uvoz ruske nafte. Zbog toga NIS već tri godine ne uvozi rusku naftu. Otuda se u javnosti pojavila dilema zašto bi Srbija sada, kada ne može uvoziti naftu iz Rusije, gradila naftovod koji je povezuje upravo s ruskom naftom.
Stanojević, međutim, ima drukčije mišljenje. Kaže da sankcije Rusiji neće trajati vječno, a i zbog mogućnosti da Srbija tim pravcem može doći i do mađarske nafte, u naftnim krizama poput ove.
S druge strane, Miloš Zdravković, stručnjak za energetiku, kaže za Forbes Srbija da izgradnja Družbe nije prava diverzifikacija izvora.
“Uvijek je bolje imati više cjevovoda nego jedan. Pogotovo zbog naše neugodne prošlosti s Hrvatskom. Ali povezivanje na Družbu nije prava diverzifikacija. Za nas bi najznačajnije bilo da imamo vezu s Rumunjskom, odnosno lukom Constanța, jer bismo tada mogli birati naftu koju kupujemo. Bilo da je ona ruska ili američka”, kaže Zdravković.
Ovako, barem dok traju sankcije, Srbija od Družbe ne bi imala nikakve koristi. U ovom trenutku i ne samo zbog zabrane uvoza ruske nafte. Već i zbog oštećenja tog cjevovoda u Ukrajini, zbog čega Mađarska i Slovačka već vode “rat” s EU. Naime, tvrdeći da Ukrajina namjerno odugovlači popravak naftovoda, prijete da će obustaviti najnoviji financijski paket pomoći EU toj zemlji.
Mađarska ubrzava, u Srbiji zastoj
Naftovod između Srbije i Mađarske očito favorizira i vlast u Budimpešti. Tamošnji mediji nedavno su objavili da je Vlada donijela uredbu da se izgradnja naftovoda Mađarska – Srbija, s cjelokupnom pratećom infrastrukturom, proglasi prioritetnim projektom. Cilj je ubrzati administrativne procese kako bi cjevovod bio operativan već 2027. ili najkasnije 2028.
Radi pojašnjenja, riječ je o povezivanju Srbije na naftovod Družba kojim se tradicionalno ruska nafta doprema u Mađarsku. Srbija bi, kako je već najavljivano, trebala izgraditi cjevovod kroz svoj teritorij.
Ipak, u Srbiji je taj projekt trenutno u zastoju. Državno poduzeće Transnafta raspisalo je, naime, u prosincu 2025. javni poziv za odabir izvođača radova na naftovodu Novi Sad – granica s Mađarskom. Istodobno je raspisan i javni poziv za odabir stručnog nadzora na istom projektu.
Zbog zahtjeva za zaštitu prava, odnosno žalbe jednog od ponuđača, prvi je poziv trenutno suspendiran. Čeka se odluka Komisije za zaštitu prava.
Status poziva za odabir stručnog nadzora nalazi se u fazi ocjenjivanja pristiglih ponuda.
Potencijalna opasnost
Da bi se i tu uskoro moglo nešto promijeniti, nagovijestila je srpska ministrica ministarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović. Nakon najnovijeg razgovora s Petrom Szijjártóm, ministrom vanjskih poslova Mađarske, izjavila je kako je nužno da se naftovod završi što prije.
“To će nam osigurati alternativni pravac opskrbe i mogućnost da ne ovisimo samo o jednom pravcu dopreme sirove nafte. Dogovorili smo se da se s obje strane učinkovitije provode svi potrebni koraci kako bi ovaj infrastrukturni projekt bio što prije dovršen”, navela je.
Budući da je riječ o investiciji čija je procijenjena vrijednost tek oko 150 milijuna eura, novac zasigurno neće predstavljati problem državi niti uzrokovati zastoj. Ono što bi se, međutim, moglo zaključiti, barem na temelju ranijih iskustava i načina na koji se ugovaraju javne investicije, jest da se natječaj zanemari. A izvođač, umjesto javnim pozivom koji je zakočen, odabere na temelju međudržavnog ugovora ili posebnog zakona. Ni jedno ni drugo ne bi bilo nešto što već nije viđeno mnogo puta.
Miloš Zdravković upozorava i na činjenicu da za Srbiju ne bi bilo dobro rješenje kada bi umjesto naftovoda bila povezana s Mađarskom produktovodom.
“I to se spominjalo kao mogućnost, ali to za nas ne bi bilo dobro rješenje. Razlika je u tome što naftovodom ide sirova nafta, a produktovodom derivati. Ako bi se realizirala ta druga opcija, to bi moglo značiti da MOL, kao vjerojatni budući vlasnik NIS-a, tako doprema derivate. Drugim riječima, prestala bi potreba za preradom nafte u rafineriji i mi bismo ostali bez toga. Uvozili bismo derivate umjesto da prerađujemo naftu kao što je slučaj u nekim drugim državama u okruženju”, objašnjava Zdravković.
Druge alternative
Osim cjevovoda prema Mađarskoj, naši sugovornici kažu da bi se Srbija mogla opskrbljivati naftom i izgradnjom naftovoda prema Rumunjskoj. Stanojević spominje i krak koji bi mogao ići prema Makedoniji, odnosno Skoplju, jer bi se na taj način nafta mogla dopremati iz luke Solun.
“Nekada je postojala ideja o Paneuropskom naftovodu i to je bio najbolji projekt, ali je nažalost propao. No Srbija bi mogla razmišljati o naftovodu od Pančeva do rumunjskog mjesta Ploiești. Problem je što Rumunjska nije zainteresirana za sudjelovanje u izgradnji jer joj to ne znači puno. Drugim riječima, mi bismo morali financirati cijelu trasu, a Rumunjska je spremna odobriti sve potrebne dozvole”, kaže Stanojević.
Naš sugovornik ističe da, osim cjevovodima, nafta u Srbiju može stizati i baržama, ali i željezničkom prugom Beograd – Bar.
“I jedno i drugo zahtijeva investicije. Ako govorimo o Dunavu, potrebno je osigurati dovoljan broj barži, a ako govorimo o željeznici, moraju se osigurati kompozicije, što zahtijeva rekonstrukciju pruge. Ipak, i jedno i drugo je skuplja opcija u odnosu na cjevovod”, zaključuje Stanojević.
Petrica Đaković, novinarka Forbesa Srbija (link na originalni članak)
