Treba li Harley-Davidson krenuti u proizvodnju ovog motocikla? Da – ali odluka nije bez rizika
Novi koncept RMCR donosi snažan dizajn i moderne performanse, ali ostaje pitanje može li privući novu generaciju vozača.
Još 1970-ih Harley-Davidson suočavao se s ozbiljnim izazovima, kako izvan, tako i unutar vlastitih salona. Kvaliteta njegovih motocikala bila je dovedena u pitanje pod ne baš pažljivim upravljanjem kompanije AMF, koja je tada bila vlasnik. Istodobno, val pristupačnih, snažnih i “modernijih” motocikala iz rastućih japanskih brendova privlačio je nove vozače, ali ne u Harleyjeve salone. Kao odgovor na to, kompanija je razvila model koji se činio kao solidan odgovor na azijsku konkurenciju: XLCR, poznatiji kao Harley Cafe Racer.
Dizajnirao ga je Willie G. Davidson, a odlikovali su ga vitka, sportska linija, elegantni mali oklop i V-Twin motor s 1000 kubika iz lakše Sportster linije. Iako je izgledao kao siguran uspjeh, model je zadržao neke tipične Harleyjeve probleme, jake vibracije, curenje ulja i četverostupanjski mjenjač, uz slabije performanse u odnosu na japanske konkurente. Cafe Racer nije pronašao put do kupaca, pa je s vremenom postao kultni model 1970-ih, ali i primjer poslovnog promašaja. Proizvedeno ih je tek nekoliko tisuća, a danas se mogu pronaći za oko 10.000 dolara.
Harley-Davidson je XLCR razvio kako bi privukao mlađe vozače, a gotovo 50 godina kasnije suočava se s vrlo sličnim problemima. Novi vozači ponovno su rijetki, dok jezgra postojećih kupaca stari i sve rjeđe kupuje nove motocikle. Prodaja pada dvoznamenkastim stopama, a konkurencija dolazi iz Japana i Europe, uz sve snažnije kineske proizvođače koji već osvajaju europsko i azijsko tržište i mogli bi uskoro ući i na američko. Sve to događa se na tržištu koje se postupno smanjuje.
Niz uspješnih modela
No, za razliku od razdoblja pod AMF-om, Harley je danas modernizirana kompanija s kvalitetom izrade usporedivom s vodećim svjetskim proizvođačima i tržišnom kapitalizacijom od oko 2,2 milijarde dolara. Ponudu je proširio modelom Pan America, avanturističkim motociklom s modernim V-Twin motorom Revolution Max snage 150 konjskih snaga koje izvači iz 1250 kubika. Novi Sportster, sada poznat kao Nightster, donosi suvremeni dizajn, tekućinsko hlađenje, ABS i niz modernih rješenja.
U tom kontekstu nameće se pitanje: zašto ne iskoristiti taj motor za reinterpretaciju klasičnog XLCR-a? Upravo to čini projekt RMCR (Revolution Max Cafe Racer), moderna verzija Cafe Racera koja se pokazala vrlo uspješnom kao koncept. Ostaje pitanje treba li Harley taj model uvesti u serijsku proizvodnju – može li privući nove kupce ili će završiti kao još jedan model koji skuplja prašinu u salonima?
Argumenti za i protiv
Razlozi za proizvodnju RMCR-a su brojni. Dizajn je atraktivan i uspješno povezuje nasljeđe originala s modernim detaljima, poput dvostrukih ispuha u stilu Nortona. Novi motor nudi gotovo trostruko više snage od originalnog XLCR-a, uz modernu tehnologiju poput ubrizgavanja goriva, različitih načina vožnje i šeststupanjskog mjenjača. Harley je već dokazao da može razviti moderne performanse, što potvrđuje uspjeh modela Pan America.
RMCR bi se uklopio u novu generaciju Harleyjevih modela poput Pan Americe, Nightstera i Sportstera S, te bi mogao postati svojevrsni performansni flagship brenda. No rizici postoje. Kao i originalni XLCR, mogao bi biti previše udaljen od tradicionalnih Harleyjevih kategorija cruisera i touring modela, pa ga kupci možda neće prihvatiti.
Dodatni izazovi su konačan izgled serijskog modela i cijena. Prevelike prilagodbe zbog regulatornih zahtjeva mogle bi narušiti dizajn, dok bi cijena trebala ostati ispod razine Pan Americe, koja počinje oko 20.000 dolara. Idealno bi bilo pozicionirati model oko 15.000 dolara, čime bi konkurirao japanskim i europskim proizvođačima, ali zadržao prednost u dizajnu.
Zaključno, argumenti za lansiranje RMCR-a nadmašuju rizike. Harley-Davidsonu su potrebni novi kupci i svježa percepcija brenda. Model poput RMCR-a mogao bi razbiti stereotip da Harley proizvodi samo velike, teške motocikle za vjerne kupce i otvoriti vrata novoj generaciji vozača. Ako se pokaže konkurentnim i možda uđe u utrke, mogao bi značajno ojačati imidž brenda i privući novu publiku u salone – ili barem na njihove digitalne platforme.
William Roberson, suradnik Forbesa (link na originalan članak)
