Autor knjige Crni labud na CROZ-ovoj konferenciji: “S AI-jem najbolje prolaze vodoinstalateri”
Autor poznate knjige Crni labud Nassim Nicholas Taleb održao glavno predavanje na CROZ-ovoj konferenciji QED 2026. u Petrčanima kod Zadra. Govorio je o svojim ključni stavovima, ali i o umjetnoj inteligenciji.
Jubilarna dvadeseta konferencija QED zagrebačke IT tvrtke Croz u Petrčane kod Zadra započela je u nedjelju otvaranjem i govorom Vedrane Miholić, a potom i panelom o AI-ju kao partneru u ljudskom kolektivu. Na njemu su gostovali psiholozi Boris Jokić, direktor Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Boris Šurija, CEO u tvrtkama Lexi i Behave.
Jokić, koji je u Hrvatskoj vjerojatno najpoznatiji po pokušaju reforme hrvatskog obrazovnog sustava, rekao je kako se u Hrvatskoj, ali i drugim državama malo toga promijenilo po pitanju obrazovnog sustava u posljednjih više desetaka godina. Naveo je i primjer fiksne lokacije i vremena, odnosno činjenice da škola uvijek počinje u osam ujutro, satovi traju 45 minuta, pauze po pet…
Treba li sve optimizirati?
“Trebamo koristiti naprednu tehnologiju kako bi napravili konstruktivnu disrupciju”, rekao je Jokić. Iz publike je kasnije naglašena poveznica s kratkom pričom Isaaca Asimova “The fun they had” iz 1951. godine. U toj priči, djevojčica Margie u 2157. godini otkriva kako je izgledala nekadašnja škola u kojoj su djeca imala učitelje i družila se međusobno umjesto sama s AI učiteljem.
Šurija je rekao kako ne treba sve u ljudskom životu biti optimizirano, jer treba imati i slobodno vrijeme za šetnju i razmišljanje o ničemu, dok je Jokić dodao kako ni u kompanijama ne treba biti sve optimizirano. Ipak, po reakcijama u publici vidjelo se da se svi nisu složili s time.
Crni labud, slučajnost i antifragilnost
Konferencija je u Petrčane dovela i Nassima Nicholasa Taleba, najpoznatijeg kao autora nekoliko uspješnih knjiga i stava da ljudi sustavno podcjenjuju rijetke i nepredvidive događaje koji imaju golemi utjecaj na društvo, ekonomiju i povijest. Taj američko-libanonski esejist, bivši trgovac opcijama, analitičar rizika i znanstvenik kritičar je tradicionalnih ekonomskih modela, pretjeranog oslanjanja na statistiku i “stručnjaka” koji tvrde da mogu precizno predvidjeti budućnost.
Na njegovom keynote predavanju podsjetio je i na svoje najpoznatije stavove izrečene u tri knjige. Prva je Fooled by Randomness (Zavedeni slučajnošću) u kojoj je objasnio kako ljudi uspjeh često pogrešno pripisuju inteligenciji ili vještini, dok je zapravo velik dio rezultata posljedica sreće i slučajnosti. U njoj posebno analizira financijska tržišta i ponašanje investitora.
Druga i najpoznatija je The Black Swan (Crni labud) koj je postala globalni fenomen nakon financijske krize 2008. Crni labud je njegov pojam koji predstavlja rijetki, nepredvidivi događaj s ogromnim posljedicama, koji ljudi naknadno pokušavaju objasniti kao da je bio očekivan. Primjeri uključuju terorističke napade 11. rujna, financijske slomove i pandemije.
Njegova treća važna knjiga zove se Antifragile (Antifragilnost), a taj pojam definira kao sustav otporan na kaos i stres.
Bolje pasti 100 puta s jednog metra, nego jednom s 10 metara
Upitan za glavnu poruku rekao je kako je ljudski instinkt izbjegavanje grešaka, a trebalo bi to preokrenuti, raditi puno malih grešaka iz kojih se uči, a izbjegavati velike. Usporedio je i kako je puno bezopasnije stotinu puta pasti s visine od jednog metra, nego jednom s visine od 10 metara.
Iz njegovih komentara stekao se dojam kako ne vidi ulogu umjetne inteligencije u svim područjima, s obzirom da AI usporedio s “autocompleteom i back officeom”, dok je rekao kako ona nije tu za kontrolu rizika. Doduše, pitanje je hoće li se svi složiti s njegovom izjavom kako nitko neće letjeti avionom koji kontrolira umjetna inteligencija.
Govoreći o umjetnoj inteligenciji rekao je i kako je tehnologija do sada pomicala ljude prema gore u prehrambenom lancu, dok mu se čini da s AI-jem najbolje prolaze radnici plavih ovratnika poput vodoinstalatera i vrtlara na koje AI ne utječe.
Prokomentirao je i pojam “skin in the game” kojeg se dotaknuo u spomenutim knjigama, ali najviše dolazi do izražaja u njegovoj petoj knjizi iz serijala Incerto. U njoj se preispituje odgovornost ljudi na ključnim pozicijama za štetu koju naprave, odnosno problematizira da dio ljudi na takvim pozicijama profitira od dobrih poteza, a ne odgovara za različite vrste štete koju naprave.
“Ne bismo trebali vjerovati ljudima koji ne snose posljedice svog ponašanja”, zaključio je Taleb.
