Cijene plina u Europi rastu. Tko će prvi platiti više?
Europa bi se mogla suočiti s najtežom zimskom sezonom plina od 2022. godine, budući da se veleprodajne cijene kreću blizu najviše razine u više od tri godine. Računi kućanstava mogli bi brzo porasti u Nizozemskoj, dok bi u Njemačkoj i Austriji za potpunu prilagodbu trebalo gotovo godinu dana.
Računi za plin i struju mogli bi se povećati u Europi ove zime ako veleprodajne cijene ostanu povišene dovoljno dugo da se prenesu na potrošače.
Referentna europska veleprodajna cijena prirodnog plina, nizozemski TTF u utorak je premašila 66 eura po megavat-satu (MWh), što je tek blagi pad s početnih 68 eura.
Rast je potaknut zabrinutošću investitora da bi Hormuški tjesnac mogao ostati zatvoren tijekom zime.
To se događa u vrijeme kada su razine skladištenja plina u EU i dalje povijesno niske uoči sezone grijanja.
Prema podacima tvrtke Gas Infrastructure Europe, skladišta plina u EU bila su 62,99% 24. kolovoza.
“Europske zalihe plina su neuobičajeno niske za to doba godine“, rekla je za Euronews Business Natasha Fielding, voditeljica za plin, LNG, ugljen i biomasu u Argus Media. Dodala je da je ta razina daleko ispod petogodišnjeg prosjeka od 79%.
“Jedini put u posljednjih 15 godina kada su dionice bile blizu tako niske razine bilo je 2021., prije posljednje velike plinske krize“, rekla je Fielding.
Među većim europskim tržištima s najnižim razinama skladištenja, njemačke su trgovine bile popunjene samo 51%, dok su one u Nizozemskoj iznosile 44,3%.
Oxford Economics je u izvješću objavljenom 13. kolovoza – prije najnovijeg povećanja cijena plina – istaknuo da je potrošnja plina u EU oko 15%-20% niža nego u 2021. godini.
Navedeno je da EU može funkcionirati s nižim razinama skladištenja, iako bi to značilo oslanjanje na veći zimski uvoz LNG-a. A to bi moglo izložiti EU konkurenciji s azijskim kupcima za dostupne terete.
Konkurencija je već zaoštrena zbog efektivnog zatvaranja Hormuškog tjesnaca, što remeti rutu kojom se inače prevozi gotovo petina globalne trgovine LNG-om.
U potencijalnom nadmetanju između EU-a i Azije, veleprodajne cijene mogle bi dodatno porasti.
Na trenutnim razinama, cijene “neće biti dovoljne da Europa upravlja skladištenjem tijekom zime”, napisale su analitičarke Goldman Sachsa Samantha Dart i Laura Cyr u bilješci koju je citirao Bloomberg.
“U scenariju u kojem se izvoz energije s Bliskog istoka normalizira tek postupno do 2027., procjenjujemo da bi TTF u prosincu 2026. vjerojatno trebao premašiti 100 €/MWh“, rekli su. To je 110% iznad Goldmanovog osnovnog scenarija od 50 €/MWh, dodali su.
Oxford Economics izjavio je da bi EU mogla biti prisiljena suspendirati dijelove svoje zabrane uvoza ruskog plina ako se opskrba dodatno smanji. Prema najnovijem izračunu Europske komisije, ruski udio u kombiniranom uvozu plinovoda i ukapljenog prirodnog plina (LNG) iznosio je oko 12,5% u 2025. godini.
U siječnju 2026. Vijeće EU-a usvojilo je uredbu kojom se zabranjuje uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) i plina iz plinovoda iz Rusije počevši od 18. ožujka 2026., s prijelaznim razdobljima za postojeće ugovore. Do kraja 2027. sav uvoz ruskog plina trebao bi biti zabranjen.
Kada se može očekivati poskupljenje?
Kratkotrajni skok cijena mogao bi imati ograničen učinak, ali dugotrajni rast cijena postupno bi utjecao na nove i obnovljene ugovore o kućanstvima.
Skok veleprodajnih cijena ne uzrokuje odmah porast maloprodajnih cijena. Glavna cijena TTF-a može rasti mnogo brže od efektivne uvozne cijene EU-a, koja odražava ono što uvoznici zapravo plaćaju nakon što se uzmu u obzir postojeći ugovori i aranžmani zaštite od rizika.
Međutim, kako ugovori dobavljača istječu i oni kupuju ili se osiguravaju od rizika više plina po novoj, višoj tržišnoj cijeni, efektivna uvozna cijena postupno se približava veleprodajnoj cijeni.
Ti viši troškovi mogu se zatim prenijeti na kućanstva kada se tarife revidiraju ili ugovori obnavljaju.
Opseg rasta računa za energiju ovisit će o tome koliko će dugo trajati rast cijena i hoće li cijene dodatno porasti u nadolazećim mjesecima. Diljem EU-a, “kućanstva s varijabilnim tarifama za plin bit će među prvima koja će osjetiti učinke viših veleprodajnih cijena”, rekla je Fielding dodajući da je prijenos s računa za plin na račune za struju obično slabiji.
“Zemlje s liberaliziranijim maloprodajnim tržištima obično doživljavaju brži prijenos“, rekla je Fielding.
Prema Oxford Economicsu, potrebno je u prosjeku oko šest mjeseci da se promjene veleprodajnih cijena u potpunosti odraze na potrošačke cijene. Međutim, vrijeme se uvelike razlikuje od zemlje do zemlje.
“Prevladavajuća struktura tržišta – s dominantnim ugovorima s fiksnom cijenom na 12 ili čak 24 mjeseca – znači da je potrebno gotovo godinu dana za postizanje vrhunca na tržištima poput Njemačke i Austrije“, navodi se u izvješću.
Cijene plina za potrošače mogle bi se promijeniti unutar nekoliko mjeseci u zemljama poput Francuske, Italije i Španjolske. Na nekim tržištima, poput Nizozemske, prijenos je gotovo trenutan.
Italija najizloženija
Oxford Economics proglasio je Italiju najizloženijom zemljom šoku cijena plina među velikim europskim gospodarstvima, zbog međudjelovanja relativno brzog prijenosa i znatno iznadprosječne ovisnosti o plinu.
Međutim, zemlja trenutno ima jednu od najviših razina skladištenja plina, prema podacima Gas Infrastructure Europe.
Mnogo toga ovisi o tome kolike će biti temperature ove zime. Oxford Economics je izjavio: “Osnova grijanja u EU ostaje plin; stoga cijene plina u EU i dalje ovise o vanjskim temperaturama u nadolazećoj zimi.“ Konzultantska tvrtka dodala je da će dugotrajno hladno razdoblje ove zime povećati potražnju za grijanjem i plinom.
