Hoće li zauvijek postojati milijarderi?
Milijarderi se obično obogate osnivanjem tvrtki koje su pokretači inovacija i zapošljavaju milijune građana.
Nakon što je uvjerljivo pobijedio bivšeg guvernera New Yorka Andrewa Cuoma na demokratskim unutarstranačkim izborima za gradonačelnika, član skupštine savezne države New York Zoran Mamdani, postao je najtraženiji gost u medijima.
Na pitanje na NBC-u misli li da milijarderi imaju pravo na postojanje, nasmijao se. “Ne mislim kako bismo trebali imati milijardere. Iskreno, to je previše novca u vrijeme ogromne nejednakosti”, rekao je.
Sjedinjene Američke Države su izrazito kapitalističko društvo utemeljeno na ideji da svatko ima priliku izgraditi vlastitu budućnost i bogatstvo. Ako bi SAD uveo ogroman porez na bogatstvo i imovinu – jedini pravi način suzbijanja takvih bogatstava, s obzirom na to da većina milijardera ima vrlo malo redovitih prihoda, to bi mnoge od njih moglo prisiliti da napuste zemlju i rade u nekoj drugoj zemlji.
Štiti se bogatstvo milijardera
Postoji još jedna prepreka. SAD-om upravlja predsjednik milijarder koji se okružio timom drugih milijardera. I svi su vjerojatno spremni boriti se protiv prijedloga poreza na bogatstvo, a da ne spominjemo da je Kongres upravo usvojio ogroman zakon koji štiti bogatstvo milijardera više nego ikad.
Samo radi razmatranja, zamislimo da Amerika zapravo odluči eliminirati svoje milijardere. Kako bi to bilo moguće? Jedini mogući odgovor je masovno oporezivanje.
To je već isprobano. Na početku Drugog svjetskog rata, predsjednik Franklin Roosevelt predložio je ograničavanje prihoda Amerikanaca nakon oporezivanja na 25.000 dolara, odnosno 50.000 dolara za parove (oko milijun dolara danas). Vjerovao je da bi sav višak prihoda trebao ići za pobjedu u ratu.
Kongres nije otišao tako daleko, ali je bio blizu. Davne 1944. i 1945. postavio je najvišu graničnu poreznu stopu na 94% i uveo sustav odbitaka izravno od zarade, koji se i danas koristi. Europske zemlje desetljećima eksperimentiraju s porezima na bogatstvo. U Švedskoj je, na primjer, između 1950. i njegovog ukidanja 2007. porez na velika bogatstva iznosio između 1% i 3%.
Danas porezi na bogatstvo, za razliku od poreza na dohodak, čine osnovu antimilijarderskih shema za uklanjanje najvećeg bogatstva. Mamdani je član njujorške podružnice organizacije Nacionalne platforme demokratskih socijalista Amerike i poziva na preraspodjelu bogatstva od milijardera koji ga gomilaju radnicima koji su ga stvorili, putem oporezivanja bogatstva.
Predložen porez na bogatstvo
Tijekom predsjedničke kampanje 2020. godine, senator iz Vermonta Bernie Sanders predložio je progresivni porez na bogatstvo iznad 32 milijuna dolara. Dosegnuo bi 8% za bogatstvo iznad 10 milijardi dolara.
Tvrdio je da bi to prepolovilo bogatstvo milijardera u 15 godina. Takav porez bi najbogatijeg čovjeka na svijetu Elona Muska, koštao više od 30 milijardi dolara u prvoj godini. Čak i pod pretpostavkom da njegovo bogatstvo ne raste, trebalo bi gotovo 20 godina da njegova imovina padne ispod 100 milijardi dolara. Najvjerojatnije bi morao prodati ogroman broj dionica Tesle svake godine kako bi pokrio porez.
Senatorica iz Massachusettsa Elizabeth Warren predložila je porez od 2% na bogatstvo iznad 50 milijuna dolara u 2020. godini i 6% na bogatstvo iznad milijardu dolara. Zajedno sa zastupnicom iz Washingtona Pramilom Jayapal i zastupnikom iz Pennsylvanije Brendanom Boyleom, ponovno je predstavila zakon o porezu na ultra-milijunaše.
Riječ je o sličnoj mjeri s maksimalnom stopom od 3%. Jayapal, koja predsjedava Progresivnim klubom zastupnika u Zastupničkom domu, rekla je za Forbes da se uglavnom slaže s Mamdanijevom idejom. “Pretpostavljam da bi postojao scenarij u kojem bi moglo biti nekoliko milijardera, ali svi ostali bi živjeli vrlo dobro. To bi moglo biti prihvatljivo, ali čini se da su naši porezni zakoni takvi da milijarderi postaju milijarderi na štetu svih ostalih.”
Profesor rada i ekonomije Sveučilišta Utah Marshall Steinbaum, oslanjajući se na FDR-ove ideje, predlaže kombiniranje poreza na bogatstvo od 2% s ograničenjem dohotka od milijun dolara godišnje. Matematika je, kaže on, brutalno učinkovita. S vremenom bi to značajno smanjilo nejednakost bogatstva u Americi. “Otprilike govoreći, vjerujem da bi za 20 do 30 godina većina milijardera nestala, a onda bi porez na nasljedstvo učinio ostalo“, kaže on.
Da bi takav porez funkcionirao, Porezna uprava morala bi se nekoliko puta proširiti i onemogućiti bogatima da premjeste novac u inozemstvo. SAD bi također morao uvesti porez na izlazak iz zemlje i pregovarati o složenim poreznim ugovorima s drugim zemljama.
“Uvijek bi postojala mjesta poput Cookovih otoka koja bi pokušala ostati izvan tog sustava”, kaže Chuck Collins iz Instituta za proučavanje nejednakosti. “Ali stvarnost je da većina zemalja želi sudjelovati u globalnom gospodarstvu. Dakle, možete im reći: Ako želite igrati, morate se prijaviti u globalni porezni režim.”
Strah od vlasnika kapitala
Kada je država Washington 2024. uvela viši porez na kapitalnu dobit, osnivač Amazona Jeff Bezos preselio se na Floridu te uštedio otprilike milijardu dolara u samo jednoj godini. Slična iskustva prisilila su mnoge europske zemlje da povuku ili ukinu poreze na bogatstvo. Uključujući i Švedsku 2007. godine.
Što se tiče ideje stvaranja mreže zemalja s usklađenim porezima na bogatstvo, Jared Volczak iz konzervativne Porezne zaklade kaže da je to gotovo nezamislivo. “Morali biste nagovoriti mnogo zemalja da potpišu zakon koji uništava bogatstvo.“ Osim toga, savezni porez na bogatstvo mogao bi se suočiti s ustavnim problemima. Pogotovo s obzirom na klauzulu koja zahtijeva da se izravni porezi raspoređuju među državama prema broju stanovnika.
Čak i oni koji se zalažu za progresivnije oporezivanje skeptični su prema politikama usmjerenim na uklanjanje milijardera. “Ne vidimo svrhu poreza kao uništavanje bogatstva ili kažnjavanje uspjeha“, kaže Ben Ritts iz Instituta za progresivnu politiku. “Vidimo ih kao nužno zlo koje omogućuje funkcioniranje naše zemlje.“
Corey Husack iz Centra za američki napredak ističe niz postupnih mjera. Među njima su reforma i povećanje poreza na nasljedstvo, ukidanje povlaštenog tretmana poslovnih prihoda i promjena načina oporezivanja kapitalne dobiti. Prema njegovim procjenama, sve te mjere mogle bi donijeti dva bilijuna dolara novih prihoda u sljedećih 10 godina.
Što misle Amerikanci?
Ankete pokazuju da se Amerikanci uglavnom slažu. Prema anketi Harrisa prošle godine, 54% ispitanika uključujući 44% demokrata ne vjeruje da bi trebalo postojati ograničenje koliko netko može biti bogat. 3 posto vjeruje da bi gornja granica trebala biti iznad 10 milijardi, 15% kaže između 1 i 10 milijardi, a 27% ispod milijarde. 61% Amerikanaca vjeruje da su milijarderi dobri za gospodarstvo, 58% misli da doprinose inflaciji, 66% misli da bi trebali plaćati veće poreze, a 71% smatra da je nejednakost bogatstva ozbiljan nacionalni problem.
Čak ni Mamdani, unatoč nacionalnoj platformi demokratskih socijalista, ne pokušava oporezivati bogatstvo svih milijardera u New Yorku do apsolutnog siromaštva. Njegovi planovi uključuju podizanje najviše stope poreza na dobit s 7,25% na 11,5%, u skladu s New Jerseyjem i dodavanje dodatnih 2% poreza na dohodak iznad milijun dolara. Zbog toga to sigurno neće “ispariti” ničije bogatstvo, ali čak i za to će mu trebati podrška guvernerke New Yorka Kathy Hochul. To je već prilično neizvjesno.
Kyle Kahn-Mullins, novinar Forbesa i Lily Ogburn, suradnica Forbesa
