Studenti žele rad na daljinu, pokazuju rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj
Istraživanje Instituta za istraživanje migracija otkriva kako svaki peti student-ispitanik priželjkuje rad za inozemnog poslodavca na daljinu. Digitalni rad na daljinu po mišljenju 72 posto ispitanika povećava zadovoljstvo i motivaciju.
Istraživački tim projekta Od stvarnih do virtualnih migracija – VRtualM Instituta za istraživanje migracija (IMIN) u lipnju i listopadu 2025. godine proveli su anketno istraživanje na temu „percepcije studenata/ica o digitalnim oblicima rada (remote job) financiranog EUNextGeneration u kojem je sudjelovalo 1200 studenata iz cijele Hrvatske, većinom u dobi od 20 do 22 godine, čime je dobiven vrijedan uvid u stavove buduće radne snage o digitalizaciji tržišta rada.
Glavno istraživačko pitanje koje se postavlja jest – jesmo li spremni s novom generacijom koja je odrasla uz digitalne tehnologiju ući u novu dimenziju rada, onu digitalnu rada na daljinu. Prvi put u povijest smjer migracije je moguće okrenuti u suprotnome smjeru potencirano digitalnim tehnologijama, a istraživanjem saznajemo koje su to nove vrijednosti koje dolaze s današnjim studentima budućim zaposlenicima.
Svaki peti student hoće rad na daljinu za inozemnog poslodavca
Voditeljica projekta Maja Vizjak napominje da je ideja za istraživanje proizašla dugogodišnjim radom sa studentima i obveze kao sveučilišne profesorice da ih pripremi za tržište rada. Kao znanstvenica na Institutu za istraživanje migracija bavi se promjenama na tržištu rada, vodi projekt ”Od stvarnih do virtualnog migracija” kroz koji je radeći na ovoj aktualnoj temi poentirala migracijski aspekt, a u prosincu 2024. objavila je knjigu Globalizacija.
Doba pandemije odnosno vrijeme Covid krize bio je test elastičnosti. Ispitanici ove studije, tada srednjoškolci u najosjetljivijim godinama, promjene su intenzivno proživljavali. Danas su oni generatori promjena te ulaskom na tržište rada unose svoje vrijednosti kako lokalno tako i globalno. Oni su svjesni da njihova buduća radna mjesta nisu u neposrednom okruženju već da je cijeli svijet njihov potencijalni ured, ali ovoga puta bez pakiranja kofera i emotivnih rastanaka od najmilijih nego paljenjem laptopa ili pametnog telefona i dostupnosti Wi-Fi-ja.
Istraživanje je pokazalo da gotovo svaki peti student priželjkuje posao za inozemnog poslodavca „na daljinu“ iz Hrvatske čime se radne migracije okreću u suprotnome smjeru budući da nije potrebno ići za poslom nego organizacije premještaju posao zaposlenicima. Najveći postotak ispitanika je upoznata te 41 posto smatra da je i njihova okolina dobro upoznata s digitalnim oblicima rada i 70 posto smatra ih poželjnim oblicima rada te njih 40 posto smatra da se takvim oblicima rada može postići optimalna radna učinkovitost u usporedbi s u uredskim uvjetima rada.
72 posto studenata ističe da digitalni oblici rada povećavaju zadovoljstvo i motivaciju, a 43 posto ispitanika smatra digitalno nomadstvo prihvatljivim radi fleksibilnosti organizacije vremena i kombiniranja rada i putovanja što je odraz prihvaćanja promjena radnih mjesta i digitalne tranformacije rada.
Idealno imati dvije trećine rada od doma
Ispitanici samoprocjenjuju da mogu uspješno komunicirati digitalnim kanalima i svjesni su promjena koje nosi digitalizacija dok njihova pripravnost i razina digitalnih kompetencija varira u odnosu na one globalnih očekivanja prikazanih u izvješćima o tržištu rada Future of the Job Survey. Najveći broj ispitanika odabrala bi kao idealnu opciju broja dana rada od kuće dvije trećine dana jer postoji svijest i o negativnim stranama. Njih 38% ih prepoznaje dok 55% ispitanika smatra da se radom na daljinu smanjuju socijalni kontakti koji dovode do digitalne izoliranosti.
Rezultati istraživanja najavljuju da se digitalni trendovi utjecaja na tržište rada nastavljaju. Prema procjenama McKinsey Global Instituta do 2030. bit će transformirano 12 milijuna radnih mjesta u Europi i SAD-u. Hrvatskoj, uz iznadprosječnu digitalnu pismenost ali manjak ICT stručnjaka prema DESI indexsu, predstoji izazov kako zadržati talente i istodobno iskoristiti potencijal digitalne transformacije koji je veliki jer je neiskorišten.
| 70 % | Digitalne oblike rada (remote job) smatraju poželjnim oblicima rada | |
| 55 % | Rad u inozemnoj firmi/organizaciji iz Hrvatske (odnosno rodnoga kraja) putem digitalnih oblika rada (remote job) smatraju poželjnim | |
| 37 % | Smatra da se u hrvatskim poduzećima uspješno primjenjuju digitalni oblici rada (remote job) | |
| 43 % | Digitalno nomadstvo kao način života i rada smatraju poželjnim | |
| 63 % | Smatraju da se u sektoru njihovog (budućeg) zanimanja može uspješno participirati digitalnim oblicima rada i poslovati na daljinu (remote) | |
| 45 % | Procjenjuje da digitalni oblici rada imaju i negativne posljedice za rad i zaposlenike. | |
| 55 % | Procjenjuje da digitalni oblici rada smanjuju socijalne kontakte i dovode do izolacije. | |
| 2/3 dana | Idealna opcija broja dana rada od kuće (home office) | |
| 78 % | Procjenjuje da može uspješno komunicirati digitalnim kanalima | |
| 40 % | Procjenjuje da se digitalnim oblicima rada (remote job) postiže optimalna radna učinkovitost u usporedbi s u uredskim uvjetima rada | |
| 75 % | Smatraju da se digitalnim oblicima rada (remote job) može postići željeni balans između privatnog | |
| 72 % | Smatraju da digitalni oblici rada (remote job) mogu pozitivno utjecati na zadovoljstvo poslom i radnu motivaciju | |
| 53 % | Preferiraju kombinirane module online i u živo edukacija za svoj profesionalni razvoj. |
Rezultati ovog istraživanja provedenog pod stručnim vodstvom Maje Vizjak otvaraju prostor za strateško planiranje i usklađivanje razvojnih politika s potrebama gospodarstva. Digitalne i hibridne prakse smanjuju troškove i uspješno upravljanju fluktuacijama zaposlenika te daju smjernice kako zadržati talente, a sve s ciljem povećane produktivnosti rada kao odraz postizanja željene ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Projektni tim Od stvarnih do virtualnih migracija – VRtualM najavio je da će rezultate istraživanja predstaviti poslodavcima, akademskoj zajednici i donositeljima politika kako bi se oblikovale mjere za razvoj digitalnog društva i osigurala korist od novih oblika rada jer „rad u doba ekrana“ više nije budućnost, nego sadašnjost hrvatskog tržišta rada.
