Gašenje reklamnih panoa, zatvaranje škola, ograničeno korištenje klime… Na koje se sve načine države nose s naftnom krizom
Rat s Iranom i gotovo potpuno zatvaranje Hormuškog tjesnaca natjerali su brojne države da uvedu mjere za značajno smanjenje potrošnje energije i goriva kako bi ublažile krizu koju je Međunarodna agencija za energiju opisala kao “najveći poremećaj u opskrbi u povijesti globalnog naftnog tržišta”.
Teheran je praktički zaustavio kretanje gotovo svih brodova kroz Hormuški tjesnac kojim se prevozi oko 20 posto svjetske nafte. To je poguralo globalne cijene sirove nafte iznad 100 dolara po barelu, u odnosu na oko 67 dolara prije početka sukoba, te uzrokovalo dnevni manjak opskrbe od oko 15 milijuna barela.
Najviše su pogođene zemlje Azije i Afrike koje se snažno oslanjaju na opskrbu naftom s Bliskog istoka, pa su zbog toga počele ograničavati potrošnju energije. Poskupljenje nafte pogodilo je i potrošače u SAD-u, gdje je prosječna cijena benzina u posljednjih mjesec dana porasla za oko 35 posto, na 3,983 dolara po galonu.
Kako se Indija nosi s krizom?
U najnaseljenijoj zemlji svijeta ukapljeni naftni plin (LPG) ključan je energent u kućanstvima, gdje se koristi za kuhanje. Indija uvozi 60 posto ukupne količine LPG-a koju troši, a čak 90 posto tog uvoza prolazi kroz Hormuški tjesnac. Kriza je potaknula vladu da aktivira Zakon o osnovnim dobrima, kojim se opskrba LPG-om daje prioritet kućanstvima u odnosu na poslovne korisnike poput hotela i catering usluga.
Uveden je i minimalni razmak od 25 dana između narudžbi plinskih boca za kućanstva u urbanim područjima. Budući da se plin isporučuje subvencionirano izravno kućanstvima putem državnih naftnih kompanija, nova pravila ograničavaju isporuku na jednu bocu svakih 25 dana. Mnoge tvrtke, osobito u IT sektoru, pozivaju zaposlenike da donose vlastitu hranu na posao jer smanjuju rad kantina.
Kako je reagirala Kina?
Kina je ranije ovog mjeseca zabranila izvoz rafiniranih goriva kako bi spriječila nestašice na domaćem tržištu. Prema Reutersu, zabrana obuhvaća benzin, dizel i avionsko gorivo. Unatoč tome, zabilježeni su dugi redovi na benzinskim postajama i panična kupnja zbog straha od nestašica.
Ipak, Kina je bolje zaštićena od krize od drugih azijskih zemalja zahvaljujući velikim zalihama goriva i dugogodišnjem ulaganju u obnovljive izvore energije.
Što je s ostalima u regiji?
I druge zemlje regije teško su pogođene. Pakistan je uveo četverodnevni radni tjedan, dvotjedno zatvaranje škola i smanjio državne troškove za gorivo za 50 posto. Šri Lanka je također zatvorila škole i uvela sustav ograničene potrošnje goriva putem digitalnih kartica, uz tjedni limit od 25 litara benzina za automobile i 20 litara za tuk-tuk vozila.
Bangladeš je početkom mjeseca također bio prisiljen uvesti sustav ograničene distribucije goriva nakon što su strahovi od nestašica izazvali paničnu kupnju.
U Tajlandu su poznati TV voditelji tijekom emisije uživo skinuli sakoe kako bi potaknuli građane da smanje korištenje klima-uređaja. Vlada je savjetovala urede da podese temperaturu klima uređaja na 26–27 °C, smanje korištenje liftova i potiču dijeljenje prijevoza.
Na Filipinima je predsjednik Ferdinand Marcos proglasio jednogodišnje izvanredno stanje u energetici, upozorivši na “neposrednu opasnost od kritično niske opskrbe energijom”. Vlada planira povećati proizvodnju električne energije iz termoelektrana na ugljen kako bi zadržala cijene pod kontrolom.
Kako reagiraju afričke zemlje?
Egipat je, kako bi smanjio potrošnju energije, naredio da trgovački centri i restorani zatvaraju u 21 sat, dok je ugašena i rasvjeta na reklamnim panoima, a radno vrijeme državnih ureda skraćeno je do 18 sati.
Etiopija je uvela sustav prioriteta u raspodjeli goriva, pri čemu prednost imaju sigurnosne i obrambene službe, ključni javni projekti, proizvođači i izvoznici, komercijalne farme i javni prijevoz.
Prošlog tjedna Međunarodna agencija za energiju objavila je popis od 10 mjera za smanjenje potrošnje goriva i ublažavanje krize. Među njima su širenje rada od kuće, smanjenje ograničenja brzine na autocestama, poticanje javnog prijevoza i dijeljenja vozila, izbjegavanje zračnog prijevoza te prelazak s goriva na bazi nafte na alternativna rješenja poput električnih kuhala.
Siladitya Ray, novinar Forbesa (link na originalan članak)
