Sve se češće spominje naftna kriza iz 1970-ih: Što se tada dogodilo i ide li svijet prema još gorem scenariju?
Upozorenja o ozbiljnim poremećajima u opskrbi energijom i rastu cijena sve su češća, no istodobno postoje i ključne razlike u odnosu na krizu iz 1970-ih koje bi mogle ublažiti posljedice.
Rat na Bliskom istoku i zatvaranje Hormuškog tjesnaca, jedne od ključnih arterija globalne opskrbe energijom, već su doveli do rasta cijena nafte i potaknuli upozorenja da bi svijet mogao ući u najtežu energetsku krizu u modernoj povijesti. Usporedbe se sve češće povlače s naftnim šokovima iz 1970-ih, dosad smatranima najtežima, a pojedini stručnjaci upozoravaju da bi današnja situacija mogla biti još ozbiljnija.
Kako bi se razumjelo koliko su te usporedbe utemeljene, potrebno je vratiti se u 1970-e i pogledati što se tada zapravo dogodilo.
Prvi veliki naftni šok izbio je 1973. kada su arapski proizvođači nafte uveli embargo zemljama koje su podržavale Izrael tijekom Jomkipurskog rata. Taj politički potez bio je praćen koordiniranim smanjenjem proizvodnje, što je u samo nekoliko mjeseci dovelo do gotovo četverostrukog rasta cijena nafte. Ekonomistica Carol Nakhle objašnjava da je riječ bila o “svjesnoj političkoj odluci”, što tadašnju krizu čini temeljno drukčijom od današnje, piše BBC.
Višegodišnja recesija
Posljedice su bile dramatične: uvedena je racionalizacija goriva, inflacija je snažno porasla, gospodarstva su usporila, a nezaposlenost naglo skočila. Istraživač Tiarnán Heaney ističe da su visoke cijene energije “potaknule inflaciju u cijelom gospodarstvu, zbog čega su poduzeća dodatno smanjivala aktivnosti, a nezaposlenost je rasla”, što je dovelo do društvenih nemira, štrajkova i rasta siromaštva. SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo ušli su u višegodišnju recesiju, a političke posljedice bile su jednako ozbiljne.
Drugi šok uslijedio je 1979. nakon Iranske revolucije, dodatno potvrdivši koliko je globalno gospodarstvo tada bilo ovisno o nafti.
Današnja kriza ima slične elemente – poremećaj opskrbe i rast cijena – ali i važne razlike. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca poremetilo je protok energenata iz regije koja inače osigurava oko petine svjetske nafte. No za razliku od 1970-ih, današnje tržište je raznolikije, gospodarstva su manje ovisna o nafti, bolje opremljena rezervama i mehanizmima za izvanredne situacije, zbog čega je otpornije nego prije pola stoljeća, ističe Nakhle. Heaney dodaje da današnje ekonomije imaju i bolju analitičku sposobnost te veće strateške rezerve, što im daje dodatni zaštitni sloj.
Opseg poremećaja je veći
Ipak, postoje i razlozi za zabrinutost. Lars Jensen, stručnjak za pomorski promet i bivši direktor u Maersku, upozorava da trenutni poremećaji još nisu u potpunosti vidljivi jer nafta koja je ranije napustila Zaljev još uvijek stiže na tržište, ali da će taj dotok uskoro presušiti, zbog čega će se nestašice “tek pogoršati, čak i ako se Hormuški tjesnac ponovno otvori”.
Ključni problem je opseg poremećaja u opskrbi. Ekonomistica Alicia Garcia Herrero ističe da su šokovi 1970-ih smanjili globalnu opskrbu za pet do sedam posto, dok današnja kriza zahvaća čak 20 posto svjetske opskrbe, što “daleko nadmašuje šok iz 1970-ih” i otvara prostor za snažniji rast cijena, širu inflaciju i veći rizik recesije, posebno u uvozno ovisnim regijama poput Azije.
Iako današnji globalni sustav ima više zaštitnih mehanizama nego prije 50 godina, razmjer potencijalnih poremećaja znatno je veći. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da bi ova kriza mogla nadmašiti onu iz 1970-ih, ne toliko po uzroku, koliko po posljedicama, ako se sukob uskoro ne smiri.
