Televizija za pse doživljava procvat, ali koliko je kućni ljubimci doista gledaju?
Od YouTube kanala do specijaliziranih platformi, sadržaj za pse postaje globalni trend, iako znanstveni dokazi o njegovim učincima ostaju podijeljeni.
Prije šest godina, dok je živio u Barceloni, Luca Carano suočio se s jednostavnim problemom poznatim mnogim vlasnicima pasa: što učiniti s ljubimcem kada ostane sam kod kuće. Jedne večeri, odlazeći na večeru bez svoje kujice Lune, pomislio je da bi joj moglo biti dosadno – i zapitao se postoji li sadržaj koji bi mogao gledati pas.
Iz te ideje nastao je njegov YouTube kanal Siesta Dog TV, s videima posebno prilagođenima psećem vidu i ponašanju. Sadržaj uključuje višesatne animacije pasa u urbanim scenama ili prirodi, uz smirujuću glazbu nalik klasičnoj i ambijentalnoj koja bi trebala reducirati stres. Jedan od videa prikupio je oko 3,5 milijuna pregleda, a Carano tvrdi da brojni vlasnici potvrđuju kako takav sadržaj umiruje njihove ljubimce kada ostanu sami.
Njegov projekt dio je šireg trenda. Kako raste emocionalna povezanost vlasnika s kućnim ljubimcima, raste i tržište sadržaja za njih. Kanali poput Four Paws TV-a, Puppy Dreamscapea ili Sleepy Catsa nude raznolike formate – od snimki životinja i prirode do vizualnih petlji i glazbenih kompozicija. Sve češće se koristi i umjetna inteligencija, koja omogućuje bržu i jeftiniju produkciju sadržaja, piše BBC.
Višemilijunski prihodi
Iako je riječ o još uvijek relativno malom segmentu medijske industrije, pojedine platforme već ostvaruju višemilijunske prihode. Procjene za DogTV, primjerice, govore o nekoliko milijuna dolara godišnje, što jasno upućuje na rastući poslovni potencijal unutar šire, globalno snažne industrije kućnih ljubimaca.
No ključno pitanje ostaje: gledaju li psi uopće televiziju – i ima li to učinka?
Znanstveni odgovori nisu jednoznačni. Istraživanje Sveučilišta Queen’s u Belfastu pokazalo je da psi u skloništu provode tek oko 10 posto vremena gledajući ekran, brzo se navikavajući na njegovu prisutnost. Slično sugeriraju i manja istraživanja koja upućuju na to da psi sadržaj prate tek u kratkim intervalima.
Sadržaj prema pasminama
S druge strane, neka istraživanja i industrijski podaci daju optimističniju sliku. Analiza Sveučilišta Auburn, temeljena na ponašanju pasa koji već gledaju televiziju, sugerira da oni mogu doživjeti sadržaj kao smislen i poticajan. Komercijalni akteri, poput DogTV-a, idu i korak dalje, tvrdeći da takvi programi mogu smanjiti stres i pomoći psima da se nose s anksioznošću, primjerice kroz sadržaj nalik terapiji izlaganjem.
Ističu i kako ne postoji univerzalni sadržaj koji odgovara svim psima, jer se njihove preferencije razlikuju ovisno o pasmini i temperamentu. Dok će neke životinje opuštati prizori mirnih scena, poput pasa koji odmaraju na livadi, druge će više privući dinamičniji sadržaj, primjerice igre i trčanje u parku. Posebno naglašavaju da televizija može imati vrijednu ulogu kod starijih ili manje aktivnih pasa, kojima video sadržaj pruža potrebnu mentalnu stimulaciju i pomaže održati kognitivnu aktivnost i kada fizička aktivnost nije izražena.
Unatoč rastućem tržištu, stručnjaci upozoravaju da televizija ne može zamijeniti osnovne potrebe pasa – prije svega socijalni kontakt s ljudima i drugim životinjama. No u eri kada vlasnici sve više traže načine kako poboljšati kvalitetu života svojih ljubimaca, čak i ekran može postati dio tog ekosustava.
