Enshitification ili zašto mobilne aplikacije namjerno postaju sve gore?
Aplikacije su sve sporije, nepreglednije i skuplje, osnovne funkcije nestaju iza pretplata – je li riječ o tehničkom posrtaju ili promišljenoj poslovnoj strategiji?
Iako plaćate aplikaciju ChatGPT, odjednom krene pretvarati glas u ćirilicu ili grčki alfabet, iako govorite hrvatski jezik. To nije bug nego simptom šireg problema u kojem aplikacija, unatoč većim resursima i naprednijoj tehnologiji, pruža lošije i nepouzdanije korisničko iskustvo.
Mnogi korisnici imaju iskustvo da aplikacije koje svakodnevno koriste s vremenom postaju sporije, nepreglednije i manje pouzdane. Funkcije koje su nekada radile besprijekorno sada su zakopane iza nekoliko izbornika, osnovne opcije zamijenjene su pretplatama, a korisničko sučelje često se mijenja bez jasnog poboljšanja. Iako se takve promjene često opravdavaju tehničkim razlozima ili “unaprjeđenjem korisničkog iskustva”, sve je više onih koji sumnjaju da je riječ o svjesnoj strategiji.
U online raspravama za taj se fenomen ustalio kolokvijalni izraz enshitification, vulgaran, ali iznenađujuće precizan pojam koji opisuje proces u kojem digitalni proizvodi s vremenom gube vrijednost za korisnike, iako istovremeno bilježe rast broja korisnika i prihoda. Iako naziv zvuči neozbiljno, ideja iza njega ozbiljno se razmatra i u stručnoj i akademskoj literaturi, često pod formalnijim pojmovima poput platform decay ili platform deterioration.
Tri faze razvoja
Važno je naglasiti da pogoršanje aplikacija nije nužno posljedica lošeg razvoja ili tehničke nesposobnosti. Naprotiv, mnoge današnje platforme tehnički su naprednije nego ikad. Problem leži u promjeni prioriteta. U ranim fazama razvoja, aplikacije su izrazito orijentirane na korisnika: jednostavne su, brze i često besplatne. Cilj je privući što veći broj ljudi i stvoriti naviku korištenja. U toj fazi korisničko iskustvo nije samo važno nego presudno.
Kako platforma raste, ulazi u drugu fazu. Fokus se postupno pomiče prema oglašivačima, poslovnim partnerima i investitorima. Uvode se oglasi, algoritamske prilagodbe sadržaja, sustavi bodova i poticaja. Korisnik i dalje ima dojam da koristi besplatnu uslugu, ali zapravo postaje dio složenog sustava monetizacije pažnje. Sučelje se prilagođava ciljevima zadržavanja i konverzije, a ne jasnoći ili jednostavnosti.
“Iscjeđivanje” vrijednosti
Treća faza nastupa kada platforma postane gotovo neizbježna ili izbori dominaciju. Korisnici imaju malo realnih alternativa, a trošak prelaska na drugo rješenje postaje previsok: bilo zbog gubitka kontakata, podataka ili navike. U tom trenutku platforma počinje maksimalno “iscjeđivati” vrijednost. Oglasi postaju agresivniji, osnovne funkcije sele se iza paywalla, a promjene se uvode bez ozbiljnog razmatranja korisničkog nezadovoljstva. Jedini preostali alati korisnika postaju recenzije i ocjene, koje rijetko imaju stvarni utjecaj na ovo razini.
Primjeri su brojni i prepoznatljivi. Društvene mreže koje su nekada služile za kronološko praćenje sadržaja danas forsiraju algoritamski odabir, često nauštrb relevantnosti. Streaming servisi, nekoć jednostavna alternativa televiziji, sada zahtijevaju više pretplata za isti sadržaj. Aplikacije za posao i komunikaciju gomilaju funkcije do točke u kojoj osnovne radnje postaju sporije nego prije.
Empirijska istraživanja potvrđuju da dizajn sučelja i sustavi poticaja snažno utječu na ponašanje korisnika, čak i kada to ide protiv njihovih interesa. Takozvani digitalni “nudgeovi”, suptilni psihološki poticaji ugrađeni u dizajn, koriste se kako bi se povećalo zadržavanje korisnika, vrijeme provedeno u aplikaciji i spremnost na plaćanje. Kratkoročno, to povećava prihode. Dugoročno, često narušava povjerenje.
Ekonomski interesi
Je li ovakav razvoj neizbježan? Znanstveni radovi sugeriraju da problem nije u tehnologiji, nego u poslovnim modelima. Platforme koje ovise o oglašavanju i stalnom rastu profita imaju snažan poticaj da postupno pogoršavaju korisničko iskustvo. Alternativni modeli, u kojima korisnici zadržavaju veću kontrolu nad podacima ili izravno plaćaju uslugu bez posrednika, postoje, ali zasad ostaju marginalni.
Zaključno, aplikacije ne postaju “gore” slučajno. Pogoršanje je često predvidiva posljedica ekonomskih interesa i tržišne moći. Osjećaj frustracije koji korisnici imaju nije paranoja, nego racionalna reakcija na sustav u kojem je korisničko iskustvo sredstvo, a ne cilj. Razumijevanje tog procesa prvi je korak prema informiranijem korištenju digitalnih platformi ali i prema pritisku da se one razvijaju u drugačijem smjeru.
Bilješka: Kada sam završio tekst, provukao sam ga kroz vlastiti bot koji sam izradio na ChatGPT-u kako bi mi provjerio stil i gramatiku, ipak sam čakavac. Ironično, prvi dio teksta, onaj o disfunkcionalnosti samog ChatGPT-a, bot je jednostavno obrisao.
Autor prof.dr.sc. Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti
