Srebro raste brže od zlata. Takav odnos se gotovo nikad ne događa na tržištu
Naglo poskupljenje srebra gurnulo je omjer zlata i srebra na razinu kakva je posljednji put viđena nakon velike financijske krize. Što slijedi dalje?
Omjer zlata i srebra (cijena unce zlata podijeljena s cijenom unce srebra) pao je ispod 50 prvi put od ožujka 2012. godine. Jednostavno rečeno, to znači da se srebro trenutačno trguje na najvišoj razini u odnosu na zlato u gotovo 14 godina, usred snažnog rasta cijena u kojem je zlato u posljednjih godinu dana poskupjelo više od 80 posto, na 5100 dolara po unci, dok je srebro skočilo čak 250 posto, na 110 dolara po unci – što su povijesno najviše razine za oba metala.
Takva kretanja mogu se pripisati nervoznim ulagačima. Ratovi u Europi i na Bliskom istoku i dalje traju. Trgovinske napetosti između SAD-a i Kine ponovno se pojačavaju. Povjerenje u dolar slabi kako američki dug raste, a inflacija ostaje tvrdoglavo iznad dva posto. Istodobno, politički čelnici upozoravaju da se poslijeratni globalni poredak počinje raspadati.
Vrijednost izvan dosega vlada
Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu prošlog tjedna kanadski premijer Mark Carney izjavio je da se “međunarodni poredak utemeljen na pravilima” urušava. Taj se sustav odnosi na desetljeća trgovinske, sigurnosne i financijske suradnje izgrađene nakon Drugog svjetskog rata. Kada taj poredak djeluje nestabilno, ulagači se okreću imovini za koju vjeruju da može zadržati vrijednost izvan dosega vlada i valuta.
Posljednji put kada je omjer pao na ovako nisku razinu bio je ožujak 2012. godine. To razdoblje poklopilo se s operacijom Twist američke središnje banke. Federalne rezerve tada su pokušavale zadržati niske dugoročne kamatne stope kupnjom 667 milijardi dolara dugoročnih obveznica i istodobnom prodajom kratkoročnih. Operacija Twist, koja se smatra trećim krugom kvantitativnog popuštanja, potaknula je zabrinutost da središnja banka ostaje bez uobičajenih alata i da mijenja pravila monetarne politike. Niži prinosi učinili su gotovinu i obveznice manje privlačnima za ulaganje. Ulagači su se zato okrenuli imovini za koju su vjerovali da može zadržati vrijednost ako politika “jeftinog novca” oslabi dolar. Tijekom tog razdoblja rasle su i cijene zlata i srebra.
Hoće li se vratiti na staro?
U takvom kontekstu rast cijena plemenitih metala lako je razumjeti. No brzina kojom je srebro raslo u odnosu na zlato teže je objasniti. Povijest pokazuje koliko je to neuobičajeno. Od 1985. godine omjer je u prosjeku iznosio oko 70, dok je ispod razine od 50 pao na svega šest posto svih dana trgovanja. To ne znači da se mora brzo vratiti na prosjek ili da će se uopće vratiti. Ratovi, dug i inflacija i dalje usmjeravaju kapital prema metalima. Ipak, kada se određena vrijednost gotovo nikada ne pojavljuje, ulagači to primijete. A kada ih dovoljno to primijeti, to može početi oblikovati daljnja kretanja.
Pa kako bi danas izgledala normalizacija omjera zlata i srebra?
Brojke se mogu uravnotežiti u dva smjera. Ako cijena zlata ostane približno na sadašnjih 5100 dolara po unci, srebro bi moralo pasti na oko 72 dolara kako bi se vratio dugoročni prosjek omjera od 70. To bi značilo pad od otprilike 35 posto. Ako pak srebro ostane na razini od 110 dolara po unci, cijena zlata morala bi porasti na oko 7.700 dolara po unci.
Brandon Kochkodin, novinar Forbesa
