Pretvorio je ugljični dioksid u votku, a sada razvija “vječne” baterije iz nuklearnog otpada
Sjedinjene Države ulaze u novo nuklearno doba bez jasne strategije za zbrinjavanje otpada koji pritom nastaje. Novi startup Stafforda Sheehana, u suradnji s američkom vladom, želi taj otpad pretvoriti u “neograničen izvor energije” i pritom izazvati etablirane igrače pod kontrolom vlada Francuske, Rusije i Kine.
“Kupnja urana sumnjivo je jednostavna. Stigne vam UPS-ovim kamionom”, kaže Staff Sheehan, izvršni direktor i osnivač Project Omege. “Možete ga izguglati.” Ne govori hipotetski. Objašnjava kako je započela njegova najnovija tvrtka.
S Project Omegom Sheehan, bivši član Forbesove liste 30 ispod 30 i serijski poduzetnik, hvata se u koštac s jednim od najupornijih energetskih problema Amerike: nuklearnim otpadom. Oko 100.000 tona istrošenog nuklearnog goriva pohranjeno je na više od 100 lokacija diljem zemlje — u bazenima s pročišćenom vodom, kao i u čeličnim i betonskim spremnicima — kao nusproizvod više od pola stoljeća nuklearne energije. Kako se komunalne tvrtke, vlada i industrija okreću nuklearnoj energiji kako bi zadovoljile naizgled neutaživu glad umjetne inteligencije za električnom energijom, taj će se zaostatak neiskorištenog goriva samo povećavati. Premda gorivo još uvijek sadrži više od 90 posto svoje izvorne energije, SAD nema način da ga reciklira.
Sheehan smatra da je to propuštena prilika i izgradio Project Omegu da je iskoristi. Tvrtka izlazi iz “stealth” faze s 12 milijuna dolara financiranja, što je ekskluzivno podijelila s Forbesom, uz procijenjenu vrijednost od 50 milijuna dolara (iako prije nego što je imala funkcionalni prototip). Investicijski krug predvodio je Starship Ventures uz sudjelovanje Mantis Venturesa, Decisive Pointa i Slow Venturesa. Uključena je i vlada, putem ugovora s ARPA-E (Agencija za napredne istraživačke projekte u energetici američkog Ministarstva energetike).
Jedini usmjeren na potrošače
Za razliku od drugih tvrtki koje se bave nuklearnim gorivom, Project Omega sa sjedištem u Rhode Islandu primjenjuje potrošački pristup recikliranju nuklearnog otpada, s ciljem pretvaranja energetskih izotopa iz nuklearnog otpada u dugotrajne baterije koje mogu koristiti građani i vlada. To je prirodan nastavak Sheehanova dugogodišnjeg interesa za čistu energiju i njegova iskustva u kemiji teških metala.
Milan Koch iz Mantis Venturesa, koji Sheehana poznaje više od desetljeća, kaže da je uložio u njega jer je uporan, izvanredan znanstvenik i dobar prodavač u isto vrijeme. “On je savršen arhetip za ovaj posao.”
Sheehan je uvršten na Forbesovu listu 30 ispod 30 s 27 godina zahvaljujući startupu koji je proizašao iz njegova doktorskog rada na Yaleu, antikorozivnoj tvrtki Catalytic Innovations. Zatim je suosnovao Air Company, koja atmosferski ugljikov dioksid pretvara u mlazno gorivo i potrošačke proizvode poput votke i kolonjske vode, a čija je vrijednost 2024. procijenjena na 436 milijuna dolara. Nakon sedam godina, Sheehan je napustio Air Company krajem 2024. Dva mjeseca kasnije podnio je tužbu zbog nezakonitog otkaza, tvrdeći da je otpušten zbog “zaštićenog zviždačkog djelovanja”. Air Company osporava te navode; postupak je u tijeku.
Mobitel koji se ne prazni
Nakon odlaska iz Air Companyja, Sheehan je brzo počeo raditi na nečemu novom. Oslanjajući se na iskustvo s teškim metalima sa Yalea i iz Catalytic Innovationsa, prošlog je ljeta registrirao tvrtku Project Omega. Dosadašnji rad startupa, iako u ranoj fazi, pokazao je obećavajuće rezultate. U laboratoriju u Rhode Islandu proizveli su materijal koji su potom poslali u Nacionalni laboratorij Pacific Northwest američkog Ministarstva energetike kako bi toplinu ili zračenje nuklearnih izotopa — poput stroncija-90 — pretvorili u uporabivu električnu energiju. “Uspjeli smo izmjeriti električnu energiju koja izlazi iz toga”, kaže Sheehan. “Mi to zaista radimo.”
Sean Hoge iz Starship Venturesa u Project Omegi vidi početak svijeta u kojem, možda za deset godina, više nikada nećete morati puniti mobitel jer će ga napajati nuklearni izotopi koji ostaju aktivni desetljećima. “Volio bih vidjeti budućnost s telefonima, dronovima, računalima i automobilima na nuklearni pogon”, kaže.
Konkurencija u području recikliranja goriva je snažna — i dobro financirana. Veliki etablirani igrač je francuska tvrtka Orano, koja pokriva cijeli ciklus nuklearnog goriva, od rudarenja urana do recikliranja, a pod kontrolom je i uz subvencije francuske vlade. U SAD-u napreduju i veći igrači. Prošlog tjedna Ministarstvo energetike dodijelilo je 19 milijuna dolara pet tvrtki — Alpha Nur, Curio Solutions, Flibe Energy, Oklo i Shine Technologies — za programe recikliranja nuklearnog goriva.
Najprije za vojnu uporabu
Većina tih kompanija pokušava istrošeno gorivo pretvoriti u specijalizirano gorivo za vlastite napredne nuklearne reaktore, što je neizvjestan put jer nijedan od tih reaktora još ne radi u SAD-u. To je, kaže Hoge, “10 godina planiranja, 10 godina certificiranja i mnogo milijardi dolara. Mi želimo nešto što može ući na tržište u kratkom roku.” Project Omega slijedi drukčiju strategiju: fokusira se na potrošačke primjene nuklearnog otpada koji već postoji.
Pristup podsjeća na dio Sheehanova ranog rada. U Air Companyju pronašao je dvostruku nišu unutar šireg tržišta hvatanja ugljika pretvarajući ga najprije u odvojene, uporabive proizvode za vladu, a potom za svakodnevne potrošače. Sličan plan slijedi i sada. To počinje vojnim primjenama, oslanjajući se na odnose s vladom koje je izgradio u Air Companyju. Project Omega dobio je ugovor Ministarstva rata koji je trenutačno u fazi finalizacije. Sheehan se nada suradnji s vladom i obavještajnom zajednicom na pružanju “radioaktivnih izvora energije” za “dosadne, prljave ili opasne misije”, poput senzora i autonomnih sustava. Koch kaže da bi dugotrajna nuklearna energija mogla biti učinkovita za dubokomorske špijunske plutače ili satelite u udaljenim područjima.
Šira potrošačka primjena doći će kasnije, nakon što se tehnologija dodatno unaprijedi i skalira. “Razmislite koje bi primjene imale koristi od baterije koja nikada ne umire”, kaže Sheehan.
Phoebe Liu, novinarka Forbesa (link na originalan članak)
