Izlazak UAE-a iz OPEC-a: Što to znači za klimu?
Treći najveći svjetski proizvođač nafte ima kapacitet povećati svoju proizvodnju za gotovo 50 posto.
“Potražnja za energijom će rasti“, rekao je američki ministar unutarnjih poslova Doug Burgum na konferenciji o nafti u Abu Dhabiju u studenom. “Nema energetske tranzicije. Postoji samo dodavanje energije.“
Sada su Ujedinjeni Arapski Emirati na putu da to ostvare izlaskom iz tzv. naftnog kartela OPEC, koji kontrolira oko 40 posto svjetske proizvodnje sirove nafte.
Zemlja se posljednjih godina protivila proizvodnim kvotama OPEC-a koje je smatrala preniskima, što je značilo da nije mogla prodati svijetu onoliko nafte koliko je željela.
“Nakon što su posljednjih godina uložili velika sredstva u proširenje proizvodnih kapaciteta energije, šira slika je da UAE žudi za crpljenjem više nafte“, napisao je Capital Economics u analizi.
Izlazak UAE-a iz OPEC-a vjerojatno neće imati neposredan utjecaj na opskrbu i cijene nafte, koje i dalje ovise o iranskom zatvaranju Hormuškog tjesnaca, kojim prolazi oko petina svjetskog izvoza nafte i plina, prenosi Euronews.
No dugoročno gledano, čini se vjerojatnim više nafte. Zemlja kaže da će “dodatnu proizvodnju na tržište donositi postupno i odmjereno, usklađeno s potražnjom i tržišnim uvjetima”.
UAE, treći najveći svjetski proizvođač nafte, crpio je oko 3,4 milijuna barela sirove nafte dnevno neposredno prije početka američko-izraelskog rata protiv Irana 28. veljače. Ta je količina pala na 1,9 milijuna barela dnevno u ožujku, a zemlja se suočila s raketnim i napadima dronovima Irana, također člana OPEC-a.
Analitičari kažu da ima kapacitet proizvodnje otprilike 5 milijuna barela dnevno, što je čini jednom od rijetkih članica OPEC-a sa sposobnošću brzog povećanja proizvodnje.
Izgaranjem jednog barela sirove nafte proizvodi se otprilike 0,43 tone emisija CO2. Ako bi UAE povećale proizvodnju za dodatnih 1,6 milijuna barela dnevno, to bi potencijalno značilo 250 milijuna dodatnih tona CO2 koji se ispušta godišnje – više od godišnjih emisija Španjolske ili samih UAE.
Izlazak UAE iz OPEC-a oslabit će sposobnost skupine da regulira ponudu i cijene, ali bi također mogao potaknuti druge članice OPEC-a da povećaju proizvodnju.
Produbljivanje suradnje a američkom administracijom?
Također signalizira produbljivanje suradnje s Trumpovom administracijom, koja je širenje fosilnih goriva učinila središnjim dijelom svoje energetske politike i aktivno je poticala zemlje Perzijskog zaljeva da crpe više nafte kako bi cijene održale niskima.
UAE je 2023. godine bio domaćin konferencije Ujedinjenih naroda COP28 o klimi, konferencije koja je završila povijesnim obećanjem gotovo 200 zemalja da će se odmaknuti od fosilnih goriva koja zagrijavaju planet.
Klimatski aktivisti su na razgovore gledali sa skepticizmom, ponajviše zato što je izvršni direktor nacionalne naftne tvrtke Sultan Al Jaber bio predsjednik COP28 dok je istovremeno nadgledao planove za proširenje proizvodnje.
No neki kažu da UAE ne bira između nafte i obnovljivih izvora energije: utrkuju se kako bi maksimizirali oboje.
Njegova državna tvrtka za obnovljivu energiju Masdar agresivno ulaže u čistu energiju i kod kuće i u inozemstvu. Kao zajedničke dioničare ima Nacionalnu energetsku tvrtku Abu Dhabi (TAQA), državnog investitora Mubadalu i Nacionalnu naftnu tvrtku Abu Dhabi (ADNOC) – na čelu s Al Jaberom.
S ulaganjima u više od 40 zemalja diljem svijeta, glavni je igrač u europskoj priobalnoj vjetroenergiji, s Hywind Scotland (prvom plutajućom priobalnom vjetroelektranom na svijetu), engleskom Dogger Bank South i njemačkom priobalnom vjetroelektranom Baltic Eagle (u izgradnji) u svom portfelju.
Fosilna goriva – glavni pokretač klimatske krize
Zemlja je izjavila da njezina odluka o napuštanju OPEC-a “odražava dugoročnu stratešku i ekonomsku viziju UAE-a te njegov energetski profil u razvoju, uključujući ubrzana ulaganja u domaću proizvodnju energije”.
Fosilna goriva ostaju glavni pokretač klimatske krize, a globalne emisije na putu su da ove godine dosegnu rekordne razine unatoč uzastopnim međunarodnim obećanjima.
Prema nekim projekcijama, ostanak unutar praga zagrijavanja od 1,5 °C predviđenog Pariškim sporazumom mogao bi postati praktički nemoguć do početka 2028.
Izlazak UAE-a iz OPEC-a jasno pokazuje da se neki od najvećih svjetskih proizvođača klade da će svijet nastaviti trošiti naftu nakon što je znanost više puta naglašavala da bi to trebalo prestati, i pozicioniraju se u skladu s tim.
