Hrvatski startup želi riješiti problem koji muči gotovo svaku modernu kompaniju
Tvrtke danas imaju više podataka nego ikada prije, ali istovremeno sve manje uvida u vlastito poslovanje. Upravo je taj paradoks promatrao Igor Lišinski, poduzetnik koji je više od dva desetljeća radio na ERP sustavima i poslovnim procesima. Iz tog iskustva nastao je UnitLook, platforma koja pokušava povezati komunikaciju, zadatke, evidenciju vremena i financijske pokazatelje u jedinstven sustav.
Problem koji opisuje nije tehnološki koliko organizacijski. Tvrtke koriste desetke različitih alata, ali ključni podaci ostaju razdvojeni između Excela, mailova, ERP sustava i aplikacija za komunikaciju. Posljedica je da menadžeri često odluke donose intuitivno, bez jasnog odgovora na pitanje koji projekti, klijenti ili procesi zaista stvaraju profit.
“Podaci postoje, ali su razbacani na deset različitih mjesta i nitko ih nema vremena povezati u jednu smislenu sliku”, kaže Lišinski.
Jedna situacija posebno mu je ostala u sjećanju. Na sastanku s direktorom konzultantske tvrtke od oko 200 zaposlenika pokušao je doći do jednostavnog odgovora: koji su projekti prošle godine bili profitabilni. Satnice su bile u jednom Excelu, procjene u drugom, računi u ERP-u, a troškovi vanjskih suradnika u mailovima računovotkinje. Nakon pola sata pretraživanja podataka odgovor još nisu imali.
Prema njegovim riječima, upravo je to stanje tipično za velik broj kompanija, neovisno o industriji. Iako se digitalna transformacija uglavnom promatra kroz količinu softvera koju tvrtke koriste, stvarni problem postaje nepovezanost informacija.
Fragmentirani sustavi i intuicija kao alat upravljanja
Lišinski smatra da većina organizacija danas ne pati od manjka podataka, nego od viška nepovezanih informacija. Komunikacija se odvija u Slacku ili mailovima, zadaci u Jiri ili Asani, financije u ERP-u, dok se evidencija vremena vodi u zasebnim alatima. Kada projekt završi iznad budžeta ili probije rokove, tvrtke često više ne mogu rekonstruirati što se stvarno dogodilo.
“Projekt je zapravo razgovor koji se odvijao kroz sve te alate”, objašnjava.
No problem nije samo tehnološki. Drugi razlog zbog kojeg se odluke i dalje često donose “napamet” jest činjenica da su menadžeri godinama naučili funkcionirati upravo tako. Iskusni direktori razvili su intuiciju kojom prepoznaju problematične klijente ili projekte koji će kasniti, a tu je praksu teško zamijeniti dashboardom koji često ni sam ne prikazuje pouzdane podatke.
Paradoksalno, kaže Lišinski, mlađe generacije menadžera često lakše prihvaćaju nove alate upravo zato što nemaju stare obrasce rada koje moraju mijenjati.
Zašto tržište još nije riješilo problem
Iako tržište već desetljećima razvija projektne i poslovne alate, Lišinski tvrdi da većina njih završava u jednoj od dvije krajnosti: ili postanu previše tehnički i koriste ih samo izrazito disciplinirani timovi, ili postanu toliko administrativni da zaposlenici dio procesa nastavljaju voditi “sa strane”, najčešće u Excelu ili WhatsAppu.
“Relativno je jednostavno napraviti alat za zadatke ili evidenciju vremena. Puno je teže spojiti sve to tako da ima smisla i menadžeru i zaposleniku koji svaki dan unosi što je radio”, kaže.
Upravo zato razvoj UnitLook trajao je kroz niz eksperimenata i prilagodbi. Cilj nije bio napraviti još jedan alat za organizaciju rada, nego sustav koji može odgovoriti na konkretna poslovna pitanja: koji klijent troši previše resursa, gdje projekti redovito kasne i koje aktivnosti zapravo nisu profitabilne.
Projektni rad više nije rezerviran za IT
Lišinski ističe kako je jedan od najvećih nesporazuma u modernom poslovanju činjenica da se projektni način rada i dalje uglavnom povezuje s IT sektorom ili građevinom. U stvarnosti, gotovo svaka moderna organizacija danas funkcionira projektno.
Marketinške agencije vode kampanje kao projekte, odvjetnički uredi vode predmete kao projekte, a logističke kompanije implementacije klijenata tretiraju na isti način. Problem je što se mnoge od njih i dalje ne smatraju “projektno orijentiranim organizacijama”, pa ne ulažu u alate koji bi im omogućili stvarni pregled profitabilnosti i učinkovitosti.
To otvara prostor za novu generaciju poslovnog softvera, onu koja se ne bavi samo evidencijom rada nego interpretacijom poslovnih obrazaca.
AI između stvarne vrijednosti i marketinga
Tema umjetne inteligencije danas je gotovo neizbježna u poslovnoj tehnologiji, no Lišinski prema njoj pristupa oprezno. Smatra da tržište često pretjeruje s obećanjima kako će AI samostalno donositi poslovne odluke.
“AI ne može razumjeti poslovni kontekst kao iskusan menadžer”, kaže.
Algoritam ne zna da je određeni klijent specifično zahtjevan, da je projekt bio iznimka ili da je tim istovremeno radio na drugom prioritetu. Bez tog konteksta preporuke ostaju generičke.
S druge strane, AI vidi jasnu vrijednost u prepoznavanju obrazaca koje ljudi teško mogu uočiti među velikom količinom podataka. Primjerice, projekti koji redovito zapinju u istoj fazi ili klijenti kod kojih se kontinuirano događa neplaćeni scope creep.
“AI kao alat za brže prepoznavanje problema ima smisla. AI kao zamjena za poslovno razmišljanje više je marketing nego realnost”, kaže.
Sljedeća faza poslovnog softvera
Prema njegovom mišljenju, poslovni softver dugoročno će se sve više kretati prema sustavima koji ne samo da prikazuju što se dogodilo, nego pomažu objasniti zašto se dogodilo i što bi trebalo promijeniti. No taj prijelaz neće biti brz.
Velik broj kompanija još uvijek nema ni konzistentno praćenje zadataka i vremena, što znači da nedostaje temelj za ozbiljniju analitiku i strateško odlučivanje.
Lišinski vjeruje da će donošenje odluka na temelju dashboarda i poslovne analitike postati standard, ali ne preko noći.
“To je desetogodišnji proces, a ne trend koji će se dogoditi sljedeće godine”, zaključuje.
Za njega osobno, najveća vrijednost nije samo rast kompanije, nego trenutak kada klijent prvi put jasno vidi ono što je godinama bio samo osjećaj, koji projekti zapravo nisu profitabilni i koji klijenti troše resurse bez adekvatnog povrata.
“Kada softver uspije učiniti nevidljivo vidljivim, tada znate da ste napravili nešto vrijedno.”
