Poslovne priče iz Radićeve ulice: Kako su entuzijasti svoje neobične ideje pretvorili u biznis
Zagrebačka Radićeva ulica oduvijek je imala boemsku vibru i povijesni aspekt. Nekada se zvala Duga ulica, iako je duga tek oko 600 metara. Ima taj neki šarm europskih metropola, a u punom sjaju zasjala je još u 19. stoljeću. Njezini stanovnici kroz povijest bili su najrazličitijih zanimanja i društvenog položaja, a najviše je bilo obrtnika i trgovaca, liječnika, odvjetnika, učitelja, sveučilišnih profesora, sudaca, plemića…
Bile su tu razne obrtničke radnje, apoteke, gostionice, kavane, slastičarnice, a ulica je bila najpoznatija po knjižarama, tiskarama i knjigovežnicama. I danas je puna malih dućana, suvenirnica, restorana i barova, galerija, s autentičnom i drugačijom ponudom. Neki od kultnih zagrebačkih dućana nekada su bili upravo u Radićevoj. Šarm ove ulice popločane prepoznatljivim kamenim kockama privlači turiste i Zagrepčane.
Dok u donjem, frekventnijem dijelu Radićeve na potezu od Trga bana Jelačića do ulice Krvavi most dominiraju restorani, barovi, fast foodovi, suvenirnice, razni dućani, ostatak ulice do trga ispred Kamenitih vrata malo je mirniji, sa možda više art i obrtničkim prizvukom. Umjetnički nakit, odjeća s potpisom zagrebačkih dizajnera, handmade obuća izrađena u Hrvatskoj, aukcijske kuće, neobični muzeji, dućan sa originalnim hrvatskim kravatama, dućan i kušaonica ‘craft’ destilerije, art galerije…Iza svakog od tih prostora kriju su zanimljive priče koje ćete u Zagrebu pronaći možda samo u toj šarmantnoj ulici.
Svaki od tih prostora zaslužio je zasebnu priču, no ovaj put smo izdvojili nekoliko priča o ljudima koji su svoje neobične ideje pretočili u autentične poduzetničke priče.
HOUSE OF SPIRITS
Proizvodi vremena i ljudi koji stoje iza njih
Iza naziva „House of Spirits“ krije se mala zagrebačka craft destilerija koja proizvodi ginove i likere, a u Radićevoj na broju 37 nalazi se kušaona i dućan ove destilerije pod nazivom „Brix“.
“Na ideju za destileriju došao sam dok sam živio na Novom Zelandu. U slobodno vrijeme posjećivao sam craft pivovare, male vinarije i destilerije. Oduševio sam se ljudima koji su vodili te ture, sami proizvodili pića, a ujedno su i vlasnici tih malih firmi. Svidjela mi se njihova pristupačnost, ambijent i degustacija proizvoda. Obećao sam si da ću, kada se vratim u Hrvatsku, upisati tečaj za destilera.
Tako je i bilo. Po povratku u Hrvatsku 2020. godine upisao sam se u školu za destilera, a potom saznao za tečaj za master destilera u Nizozemskoj i otišao tamo. Kupio sam po preporuci prvi kotao u Nizozemskoj. U Zagrebu sam registrirao obrt po imenu „House of Spirits“ za proizvodnju alkohola i krenuo s pokušajima razvijanja svog prvog recepta za gin. To je potrajalo neko vrijeme, jer se ispostavilo da ne postoji recept za kojega bih ikada rekao da je savršen. Uvijek mislim da može bolje, a najbliže onome što sam želio upravo je gin nazvan Agramero“, priča nam Hrvoje Huzjan, koji je uz kolegu Ivana Svedrovića suvlasnik destilerije „House of Spirits“.
“Kod nas proces ne počinje pritiskom na gumb, nego razgovorom s proizvođačima, obilaskom tržnica, mirisanjem bilja i traženjem savršene sirovine. Kao mala craft destilerija, veliki dio sastojaka nabavljamo lokalno – od voća i bilja do začina koji završavaju u našem ginu i likerima. Volim znati tko je uzgojio ono što stavljamo u bocu i vjerujem da se ta priča kasnije osjeti i u čaši. Svaki naš proizvod prolazi kroz ručni proces od početka do kraja. Bilje se ručno sortira, voće obrađuje i priprema u malim serijama, a recepture razvijamo kroz više manjih destilacija dok ne pogodimo balans koji tražimo. Kod gina nam je posebno važan trenutak kada se prije destilacije prostor ispuni aromama – tada zapravo znamo jesmo li uhvatili karakter koji želimo prenijeti u bocu. Neki likeri se rade na staromodan način, kao naprimjer liker od mandarine. Liker od piva ima potpuno drugačiji proces gdje kuhamo pivo s etilnim alkoholom i začinima, te polagano dodajemo šećer.
Nemamo industrijsku traku ni “factory feeling”. Kod nas se pune boce jedna po jedna, etikete lijepe ručno, sami razvijamo recepture, pakiramo boce i komuniciramo sa kupcima. Upravo u tome vidim ljepotu craft pristupa – svaka boca doslovno prođe kroz ruke ljudi koji su je stvorili. Naš gin i likeri nisu zamišljeni samo kao alkoholna pića, nego kao proizvodi lokalne scene, vremena i ljudi koji stoje iza njih“.
Dućan i kušaona Brix vrlo je važan prostor za razvijanje receptura, jer tamo nude degustaciju svih pića iz destilerije i skupljaju dojmove prije konačne odluke o recepturi.
“Imamo u ponudi naš rum Kikimora na kojega smo jako ponosni, jer je iznimno teško proizvesti rum u Hrvatskoj, zatim gin Agramero u mediteranskoj verziji (ružmarin, limun kardamom) i tropskoj (mango, ananas), likere od tamnog piva, čokolade i čilija, mandarine, pelin i još neke koji ovise o sezonskoj dostupnosti sirovine“, dodaje Hrvoje Huzjan.
“Ne dijelimo posjetitelje i kupce na strane i domaće, jer je svaka osoba specifična – netko voli voćne arome, netko preferira čokoladne okuse, netko voli gorki liker, a netko slatki. Iskreno, znali smo u početku prilikom degustacija imati predrasude pa smo naivno ženama ponudili neki slatki liker, a muškarcima jače piće i onda vidjeli da žene bez problema popiju jače piće, a muškarcima se lice „presavine“. Posjetitelje najviše impresionira kada shvate da se pića mogu raditi izvan standardnih okvira, kao što je naprimjer naš gin s mangom i ananasom koji ima izražene tropske arome, a njihovo poimanje gina je gorko piće s malo okusa bora i jakog etanola. Oduševi ih i naš liker od piva.“
Nije im bilo toliko teško upustiti se u poduzetničku priču koliko je bilo teško održati se prve tri godine. „Vođenje destilerije je specifičan posao kojemu je najveća mana što se razvija godinama, od pića do poslovanja. Ne može se preko noći uspjeti. Nakon što proizvedemo gin čekamo tri godine da bi uopće saznali je li proizvod dobar, a uložili smo u proizvodnju puno truda, novca i vremena. Osim što je jako nesigurno, to je ujedno i mrtvi kapital do kojega tri godine ne možemo doći. Koliko god ovo sve zvuči nesigurno i teško, jednom kada uspiješ razviti recepture i uloviš kontinuitet da ta odležana pića izbacuješ svake godine, a uz to si stvorio već neku bazu kupaca, onda je to već jedna ozbiljnija poduzetnička priča.“
Radićeva ulica je izrazito frekventna, no Hrvoje napominje da su 90 posto prolaznika turisti.
“Iznenadili smo se koliko malo Zagrepčana prolazi tom ulicom. Za biznis koji se planira širiti u Hrvatskoj, ova ulica nije baš idealna lokacija“.
Smatra da je danas u Hrvatskoj izrazito teško i izazovno imati mali biznis i proizvodnju. „U nekim trenucima vodiš borbe sam sa sobom; jedan dan je sve odlično i uvjeren si da ćeš moći živjeti od te poslovne ideje, a već idući dan realnost ti lupi šamar. Potrebna je prvenstveno velika doza mentalne stabilnosti, upornosti i definitivno nešto ludosti, a i spremnosti na rizik. Tek onda i stručne vještine za koje sam prije pokretanja poslovanja mislio da su bitnije od ovih koje sada ističem. Ne pomaže ni činjenica da se kod nas nikako ne cijeni domaća proizvodnja te će prosječna osoba zbog nekoliko centi razlike u cijeni radije uzeti strani proizvod s police, a onda će nešto kasnije tih istih nekoliko centi ostaviti na blagajni prilikom plaćanja.“
O izazovima u privatnom poduzetništvu, Huzjan dodaje kako se trenutno bori s promjenom vlastitog mindseta. „Naše poslovanje je nedavno iz obrta prešlo u trgovačko društvo i obujam posla se dosta povećao pa sada trebamo prebaciti odgovornost i na druge ljude, dati im povjerenje da vode neke segmente poslovanja, jer fizički više nije izvedivo da se sama bavim svim tim segmentima.“
VINTAGE PHOTO SOUVENIR
Dašak starog Zagreba iz vremena Marije Jurić Zagorke
Bračni par Andrea i Dino Gulić otvorili su 2019. godine neobičnu fotografsku radnju „Vintage Photo Souvenir“ koja nudi usluge snimanja fotografija s retro prizvukom u odjeći iz 19. i 20. stoljeća. Najprije su bili u Tkalčićevoj ulici, a potom se preselili u Radićevu. Cijela priča je kombinacija ljubavi prema Zagrebu, povijesti, autentičnoj odjeći i starinskim fotografijama. Htjeli su „oživjeti“ dašak starog Zagreba iz vremena Marije Jurić Zagorke.
“Oduvijek sam voljela povijesne znanosti, no krenula sam drugačijim poslovnim putem. Nakon završenog Pravnog fakulteta krenula sam u smjeru vanjske trgovine i u tom segmentu radila više od 20 godina. Nakon što sam magistrirala projektni menadžment i radila za jednu veliku korporaciju, mislila sam da ću to raditi sve do mirovine. Shvatila sam ipak da mi treba promjena posla i okrenula se staroj ljubavi – povijesti i Zagrebu“, otkriva Andrea Gulić.
Vintage i retro stil kod Andree uvijek su bili u trendu.
“Još dok sam imala 16 godina prkosila sam svim modnim trendovima i nosila Rockabilly stil od glave do pete, slušala Elvisa, izlazila na Blue Moon u Kulušić i gledala crno-bijele filmske klasike. Sve to se spojilo s ljubavlju prema povijesti Zagreba, romanima Marije Jurić Zagorke i njezinim junacima. Njezini detaljni opisi staroga Zagreba, gornjogradskih ulica, a pogotovo mode prošlih vremena, bili su i ostali za mene neiscrpna inspiracija.
Kroz putovanja sam imala priliku iskusiti sličan doživljaj. Svaka europska metropola koja drži do svoje povijesti ima jedan takav foto studio u kojem korisnici mogu zaroniti u prošlost i na trenutak se pronaći u nekom drugom vremenu. Smatrala sam da naš Zagreb zaslužuje takvu atrakciju“, kaže Andrea.
Svaki klijent koji dođe u Vintage Photo Studio najprije odabere odjeću u kojoj se želi fotografirati.
“Na raspolaganju imamo trenutno oko 50 kostima, uglavnom u stilu sredine 19. i početka 20. stoljeća, u raznim veličinama. Odjeća je prilagodljiva, pa ju svatko može obući preko vlastite odjeće. Nakon odabira kostima slijedi kombiniranje rekvizita – lepeza, suncobrana, torbica, šešira…Slijedi poziranje na razne načine, fotografiranje, obrada fotografije i print.
Većina kostima su naše vlastite kreacije koje je izradila moja prijateljica, dizajnerica Nikolina Ribarić, a neki kostimi su prešli daleki put iz Engleske ili Amerike. Oprema i rekviziti su iz mog privatnog fundusa antikviteta koji skupljam već godinama, ulovi sa sajma antikviteta na Britancu, a u zadnje vrijeme sve više i darovi klijenata kojima je drago da se nekom njihovom starom predmetu udahne novi život u našem studiju.“
Ideja je krenula prvenstveno kao turistička ponuda za posjetitelje Zagreba kojima su htjeli ponuditi dašak nekadašnjeg Zagreba. „Turiste oduševljavaju haljine s krinolinama. Vole birati nešto autentično, pa su uniforma bana Jelačića i haljina njegove supruge Sofije glavna atrakcija. Izrazito nas veseli i dobar odaziv domaćih posjetitelja koji žele pokloniti sebi i drugima nešto drugačije i nesvakidašnje. Dolaze nam sve generacije – najmlađa klijentica je imala osam mjeseci, a najstarija 85 godina. Velik je interes i mladih parova koji si međusobno daruju romantično fotografiranje za rođendan ili godišnjicu braka, a sve je više proslava djevojačkih večeri i rođendana.“
Ulazak u privatno poduzetništvo za Andreu je bila velika promjena. „U korporaciji imate stabilan sustav i jasno definirane procese, dok u poduzetništvu puno više ovisi o vama osobno. Ali, upravo mi je dugogodišnje iskustvo u međunarodnom okruženju dalo znanje, disciplinu i sigurnost da napravim taj korak. Sve što sam naučila u korporativnom sustavu danas primjenjujem u vlastitom poslovanju – samo s puno više vlastitog pečata. Poduzetništvo traži hrabrost, ali i veliku osobnu odgovornost. Želja da stvaram nešto svoje bila je jača od straha.“
Da priča bude još autentičnija, studio se nalazi u održavanoj zgradi iz 19.stoljeća.
“Ideja nam ne nedostaje, tako da se nadamo da ćemo još puno godina moći uveseljavati velike i male posjetitelje, a pogotovo dati svoj doprinos u promoviranju povijesti i kulture grada Zagreba. Nema ljepšeg osjećaja nego kada nam turisti na odlasku kažu da su im vrijeme koje su proveli u našem studiju i fotografije koje smo im napravili, neke od najljepših uspomena iz Zagreba.“
IVANA SVJETLIČIĆ ART GALLERY
Od Radićeve ulice do galerije na Manhattanu
Odmah pokraj dućana „Brix“ nalazi se i art galerija slikarice Ivane Svjetličić. Osim Ivaninih slika u većem formatu u tehnici ulja na platnu kojima dominira izraziti kolorit, u galeriji se mogu kupiti i neobični art suveniri s motivima njenih slika poput kišobrana, zidnih satova, magneta, dekorativnih predmeta…
Ivana je po struci medicinska sestra koja je godinama radila u vozilima hitne pomoći. Provela je neko vrijeme izvan Hrvatske, a potom se prošle godine upustila u poduzetničku avanturu i otvorila u Radićevoj vlastitu galeriju.
“Moj put u umjetnost započeo je krajem 2019. godine nakon što sam doživjela osobnu tragediju – smrt mog oca. Umjetnost je u tom razdoblju bila izbor kroz koji sam kompenzirala bol. Nakon mjesec dana tečaja mentor me uputio na samostalno stvaralaštvo, a nakon godinu dana bavljenja slikarstvom putem mog Instagram profila kontaktirali su me iz njujorške galerije „Van Der Plas Gallery”. Ponudili su mi da izložim svoje radove na grupnoj izložbi „Key of Dreams“ u ožujku 2022. godine u njihovom prostoru na Manhattanu.
Tada sam još uvijek radila kao medicinska sestra.“
Nakon izložbe “Key Of Dreams” vratila se u Hrvatsku. Odrađivala je dnevne i noćne smjene kao medicinska sestra, studirala sestrinstvo na Zdravstvenom veleučilištu, polagala vozački ispit, slala emailove raznim galerijama u New Yorku. „Nakon mjesec dana došao mi je e-mail od BWAC Gallery u kojem su me obavijestili da je moj rad “Kolorita” izabran među 70 radova za njihovu godišnju izložbu. Na poslu sam zatražila neplaćeni dopust od tri mjeseca, spakirala kofere i otišla na drugi kontinent, sama s vjerom u sebe i svoj put. Tijekom ta tri mjeseca radila sam nekoliko poslova, uključujući i konobarenje u restoranu. Uočio me čovjek koji je imao art space u blizini tog restorana, pozvao na sastanak i potpisali smo ugovor da mi bude menadžer na Upper East Sideu. Kada sam se vratila u Hrvatsku čekao me moj posao medicinske sestre. Artist vizu za Ameriku dobila sam u rujnu 2023. od Julie Kim, vlasnice galerije “LittleFiled Gallery” od koje je uslijedio i poziv za moju prvu samostalnu izložbu u njezinoj galeriji u Brooklynu“, ističe Ivana Svjetličić.
Svoj umjetnički izričaj svrstava u kategoriju moderne umjetnosti. „U mojim radovima prisutni su stilovi pop arta, fovizma i kubizma dok neka djela imaju komponentu ekspresionzima. Moja zadnja izložba u New Yorku bila je u “ARTIFACT Gallery” uz djela Pabla Picassa, Henrija Matissea i Joana Miroa“, kaže Ivana uz koju je u galeriji uvijek prisutan i njen pas Srećko, već prepoznatljiv u Radićevoj ulici.
“Moj život su boja i kolorit. Nisam umjetnik koji stvara djela brzo, moj proces nekada traje mjesecima. Slikam samo kada sam sretna i idem s inercijom da će gledatelji to prepoznati u mojim radovima. To je poanta mog stvaralaštva. Dočarati na platnu ono najčišće iz moje duše. Kolorit je neizbježan, prisutan je i u mom načinu odijevanja.“
Do sada je radove izlagala u nekoliko navrata u New Yorku, u već spomenutim galerijama Van Der Plas Gallery, BWAC Gallery, LittleField Gallery, Artifact Gallery, a sudjelovala je i u digitalnoj izložbi u suradnji sa Plogix Gallery gdje su se njeni radovi uz 25 drugih umjetnika prikazivali na displayima trgovačkih centara, zračnih luka, trgova i restorana u New Yorku, L.A.-u, Miamiju, Parizu i Londonu. „U Hrvatskoj sam imala prvu samostalnu izložbu na imanju Marincel. U hotelu Imperial u sklopu kompleksa hotela Valamar je bio event i otvorenje same izložbe te se prošlogodišnji Star Film Fest otvorio s mojom izložbom u Sisku. Izlagala sam i u galeriji „Azur“ u Madridu u veljači 2023.godine. Ove godine u suradnji sa mojim američkim menadžerom otvaram galeriju u Bleecker Streetu u New Yorku.“
Prvotno je njena galerija bila u donjem dijelu Radićeve ulice. „Preselila sam se u gornji dio Radićeve, jer sam pronašla puno ljepši i prikladniji prostor u kojem moja umjetnička djela dolaze do izražaja. Sam prostor je puno veći i odiše umjetnošću. Moje slike prodajem isključivo u ovoj galeriji, a nakon što uskoro otvorim galeriju i u New Yorku biti će dostupne i na američkom tržištu.“
U njenu galeriju svraćaju posjetitelji s raznih strana svijeta. „Izazovno je živjeti kao umjetnik u Hrvatskoj. Svakim danom si dajem ohrabrenje da ne odustanem s obzirom na sve što sam do sada postigla, sama sa svojih deset prstiju“, dodaje Ivana Svjetličić.
