Cijene hrane u Europi: Koje su zemlje najskuplje, a koje najjeftinije?
Iako su cijene hrane u nekim zemljama niže nego u Europskoj uniji općenito, kućanstva u tim zemljama često troše veći dio svog proračuna na hranu.
Hrana je jedan od najvećih kućanskih troškova u Europi, čineći u prosjeku oko 11,9% potrošnje diljem EU, a u zemljama poput Rumunjske taj se udio penje i do 20%.
Cijene hrane također se uvelike razlikuju diljem Europe. Eurostatov indeks razine cijena hrane pruža korisnu osnovu za usporedbu. Ako je prosječna košarica hrane u EU postavljena na 100 eura, indeks se može koristiti za utvrđivanje koliko bi ista košarica koštala u svakoj zemlji.
Razina cijena iznad 100 znači da je zemlja skuplja od europskog prosjeka, dok brojka ispod 100 ukazuje na niže cijene.
Prema Eurostatu, Sjeverna Makedonija je 2024. godine bila najjeftinija zemlja za hranu među 36 europskih zemalja. Standardna košarica hrane tamo je koštala 73 eura, što je 27% jeftinije od prosjeka EU.
Švicarska je najskuplja, s cijenama hrane 61,1% iznad prosjeka EU. Ista košarica košta 161,1 eura.
Sjeverna Makedonija je zemlja kandidatkinja za EU — još nije članica, ali ima aktivne trgovinske sporazume s EU, dok Švicarska nije u EGP-u i umjesto toga oslanja se na mrežu bilateralnih sporazuma s EU.
U EU, Rumunjska (74,6 eura) ima najnižu razinu cijena hrane, dok Luksemburg (125,7 eura) ima najvišu. Hrana je 25,4% jeftinija u Rumunjskoj i 25,7% skuplja u Luksemburgu u usporedbi s prosjekom EU.
Nakon Švicarske na vrhu, dvije druge zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) – Island (146,3 eura) i Norveška (130,6 eura) su među tri najskuplje zemlje.
Zemlje EFTA-e nisu članice EU-a, a surađuju s blokom uglavnom u trgovini i pristupu tržištu, a istovremeno zadržavaju veću nacionalnu kontrolu nad zakonima, granicama i politikama.
Cijene hrane su također najmanje 10% više od prosjeka EU u Danskoj (119,3 eura), Irskoj (111,9 eura), Francuskoj (111,5 eura), Austriji (110,9 eura) i Malti (110,9 eura).
Hrvatska je iznad prosjeka EU-a (100,5 eura).
Jugoistočna Europa i Zapadni Balkan pokazuju najniže cijene hrane ukupno. Osim Sjeverne Makedonije i Rumunjske, Turska (75,7 eura), Bosna i Hercegovina (82,5 eura), Crna Gora (82,6 eura) i Bugarska (87,1 eura) znatno su ispod prosjeka EU.
Srbija (95,7 eura) i Albanija (98,7 eura) također su jeftinije od prosjeka EU.
Među “velikom četvorkom” EU-a, cijene hrane su također više od prosjeka EU-a u Italiji (104 eura) i Njemačkoj (102,9 eura). Španjolska (94,6 eura) je 5,4% jeftinija od EU-a.
Zapadna Europa općenito bilježi više cijene hrane, a nordijske zemlje su među najskupljima u Europi.
Razlike u cijenama važne za kućanstva
Ilaria Benedetti, izvanredna profesorica sa Sveučilišta Tuscia, istaknula je da strukturni čimbenici poput troškova proizvodnje, integracije lanca opskrbe i izloženosti globalnim šokovima igraju ključnu ulogu u razlikama u cijenama.
“Manja i vrlo otvorena gospodarstva – često s valutama podložnim oštrijim oscilacijama iskusila su jači prijenos rastućih troškova energije i poljoprivrednih inputa tijekom pandemije i sukoba između Rusije i Ukrajine“, rekla je za Euronews.
Benedetti je naglasila da su te razlike u cijenama važne jer njihov utjecaj ovisi o tome koliko kućanstva moraju izdvojiti za hranu.
U nekoliko istočnoeuropskih i jugoistočnoeuropskih zemalja hrana čini više od 20% kućanskih izdataka, dok je u gospodarstvima s višim prihodima taj udio obično ispod 12%.
“Kao rezultat toga, isto povećanje cijena nosi mnogo teže posljedice tamo gdje su prihodi niži“, dodala je.
Troškovi rada i plaće
“Najvažniji razlog su razlike u prihodima i plaćama“, rekao je za Euronews Business Alan Matthews, profesor s Trinity Collegea u Dublinu.
Zemlje s višim prosječnim plaćama poput Danske i Švicarske obično imaju više cijene hrane jer se troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače.
“Razlike u oporezivanju, osobito u stopama PDV-a na prehrambene proizvode, također objašnjavaju neke od razlika“, dodao je. Neke zemlje nameću nižu ili čak nultu stopu PDV-a na hranu, poput Irske, dok u drugima, poput Danske, hrana podliježe standardnoj stopi PDV-a.
Matthews je istaknuo da će na cijene hrane utjecati i preferencije potrošača.
Na primjer, potrošači u sjevernim i zapadnoeuropskim zemljama kupuju veći udio organskih ili premium proizvoda ili daju prednost prema brendiranim proizvodima u odnosu na skuplje proizvode iz supermarketa.
Jeremiás Máté Balogh, izvanredni profesor sa Sveučilišta Corvinus u Budimpešti, izjavio je da te razlike u cijenama imaju određene posljedice na sigurnost hrane, posebno kada se uzmu u obzir u kombinaciji s raspoloživim dohotkom.
“Dok se zemlje s visokim prihodima mogu lakše nositi s povišenim razinama cijena, kućanstva s nižim prihodima u srednjoj i istočnoj Europi suočavaju se s nesrazmjerno većim teretom, čak i ako su nominalne cijene hrane niže“, rekao je.
Na primjer, iako je hrana u Danskoj skupa, ljudi tamo imaju veći raspoloživi dohodak pa mogu kupiti više kruha.
