Ekološka katastrofa prijeti zahvaljujući obnovljivim izvorima energije
Masovni poticaj u ovom stoljeću za alternative fosilnim gorivima, uglavnom vjetroturbine i solarne panele, bio je jedna od najvećih zabluda u ljudskoj povijesti.
Trošak tih takozvanih obnovljivih izvora energije u posljednjih 25 godina premašio je 10 bilijuna dolara, a politički i gospodarski rezultati bili su katastrofalni, ocjenjuje glavni urednik magazina Forbes, Steve Forbes.
Potrošeni novac i nametnuti propisi izazvali su pustoš u europskim gospodarstvima. Primjerice, troškovi energije u Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu dva su do tri puta viši nego u SAD-u. Ti umjetno nametnuti tereti ključan su čimbenik mizernih stopa gospodarskog rasta u Europskoj uniji. Gospodarska stagnacija potaknula je zabrinjavajući uspon ekstremističkih političkih stranaka u Njemačkoj i drugdje.
Rat s Iranom zorno je pokazao koliko je cijeli taj pokret bio apsurdan. Unatoč svim tim solarnim panelima i turbinama, globalna potrošnja nafte porasla je za gotovo trećinu, dok je potrošnja po stanovniku ostala približno ista od početka 21. stoljeća.
Nafta je i dalje ključna
Mark Mills, ugledni stručnjak za energetiku i tehnologiju, nedavno je primijetio: “Svijet je danas više ovisan o nafti nego kada je započeo veliki i skupi eksperiment energetske tranzicije.”
Razmislite na trenutak o golemim oportunitetnim troškovima koje je ova zabluda nametnula. Zamislite da su ti bilijuni dolara uloženi u nove proizvode, nove usluge, nove medicinske uređaje, nove lijekove za bolesti te, naravno, u veću proizvodnju nafte i plina, kao i razvoj nuklearne energije, koja je krajnji izvor čiste energije. Srećom, Sjedinjene Američke Države nikada nisu povjerovale u ovu ideju u onoj mjeri u kojoj su to učinile mnoge druge zemlje.
Sada na naplatu dolazi još jedna cijena te zablude, a može se sažeti u naslovu izvješća Nacionalnog centra za energetsku analitiku (NCEA), neprofitne organizacije koju je osnovao i vodi Mark Mills: “Tko plaća kada se vjetroturbine i solarni paneli istroše?”
Skrivena energetska odgovornost
Ono što se uglavnom zanemaruje kod ovih obnovljivih izvora energije jest činjenica da nisu vječni i da će ih jednoga dana trebati zamijeniti. To je lakše reći nego učiniti, a posljedice za okoliš nisu nimalo ugodne. Temelji tipične vjetroturbine mogu biti duboki i do devet metara. Svaka turbina učvršćena je s oko 2.500 tona armiranog betona. Zamislite samo kako se nositi s time. Među ostalim izazovima nalaze se i lopatice izrađene od nereciklirajuće plastike. Zapravo, nekoliko tipičnih vjetroelektrana sadrži više nereciklirajuće plastike nego sve plastične slamke i plastične čaše na svijetu zajedno.
Kao i obično, vlade su se prema tom pitanju ponašale poput nojeva koji zabijaju glavu u pijesak. Kada je riječ o zatvorenim rudnicima ugljena te napuštenim naftnim i plinskim bušotinama, vlade uglavnom imaju određene zahtjeve za njihovo uklanjanje i sanaciju. Kako bi utvrdila stvarno stanje u SAD-u, NCEA je angažirala Curtisa Schubea, izvršnog direktora Vijeća za modernizaciju vlada, da provede istraživanje među saveznim državama i utvrdi kakva pravila i propise imaju vezano uz razgradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana.
Rezultati su ocijenjeni, a nije iznenađenje da je dvije trećine saveznih država palo na ispitu. To je u oštrom kontrastu s postupcima koje većina država ima za postrojenja na fosilna goriva. Još jedno, ne baš iznenađenje: savezna vlada, koja je nadležna za postavljanje vjetroelektrana na moru, također je dobila negativnu ocjenu.
Od početka do kraja, ti obnovljivi izvori energije ne samo da nisu zamijenili fosilna goriva, nego se pokazuje i da nisu donijeli nikakvu opću korist za okoliš. Sanacija lokacija na kojima su se nalazili dotrajali obnovljivi izvori energije također će stajati desetke milijardi dolara.
