Iako naftni divovi ruše rekorde, najveći dobitnik krize je kineski sektor budućnosti
Rast cijena goriva izazvan napetostima oko Hormuškog tjesnaca ubrzava globalnu potražnju za kineskim tehnologijama zelene tranzicije, dodatno jačajući dominaciju Pekinga u električnim vozilima i solarnim panelima.
Mnogo prije nego što je rat oko Hormuškog tjesnaca uzdrmao globalnu opskrbu energentima, Kina je već osigurala dominantnu poziciju u proizvodnji solarnih panela, baterija i električnih vozila. Danas, dok cijene nafte i plina rastu, a pojedine azijske zemlje strahuju i od nestašica, kineske kompanije iz sektora zelene energije nameću se kao veliki pobjednici nove energetske krize.
Prvi pokazatelji već su vidljivi u brojkama. Kina je u ožujku izvezla 371.000 električnih i hibridnih vozila, što je skok od 130 posto u odnosu na godinu ranije i 31,6 posto više nego u veljači. Za kineske proizvođače, koji se na domaćem tržištu bore s prekomjernim kapacitetima i brutalnom konkurencijom, izvoz postaje ključni motor rasta.
Dodatni pritisak stvorila je i promjena porezne politike. Naime, 1. siječnja istekao je porezni poticaj kojim su kupci električnih i hibridnih vozila bili oslobođeni 10-postotnog poreza na kupnju, što je tijekom prvih mjeseci 2026. dovelo do pada prodaje u Kini.
Analitičar kineske automobilske industrije Zhang Xiang uspoređuje aktualni trenutak s naftnom krizom iz 1973. godine, nakon Jomkipurskog rata, kada su japanski proizvođači poput Toyote osvojili američko tržište štedljivijim automobilima.
Dvije ključne prednosti
“Potrošnja goriva odjednom je postala glavni kriterij pri kupnji automobila. Današnja situacija vrlo je slična”, kaže Zhang. “Kako cijene goriva rastu, raste i vjerojatnost da će kupci birati električna vozila zbog nižih troškova korištenja.”
Kineski proizvođači pritom imaju dvije velike prednosti: naprednu električnu tehnologiju i agresivno niske cijene. Čak i kada zapadni kupci odaberu domaći automobil, kineske kompanije često profitiraju jer zapadni proizvođači baterije uglavnom nabavljaju upravo iz Kine.
Sličan trend vidi se i u sektoru baterija i skladištenja energije. CATL, najveći svjetski proizvođač baterija koji opskrbljuje gotovo 40 posto globalnog tržišta električnih vozila, bilježi rast interesa za kućne sustave pohrane energije u Europi.
“No vidimo i ubrzavanje velikih projekata skladištenja energije za elektroenergetske mreže, posebno u azijskim zemljama koje imaju nestabilnu opskrbu strujom i ograničene rezerve nafte”, poručili su iz kompanije za Le Monde.
Eksploziju potražnje bilježe i solarni paneli. Prema podacima energetskog instituta Ember, kineski izvoz fotonaponskih panela i ćelija dosegao je u ožujku 68 gigavata — dvostruko više nego u veljači i čak 49 posto više od prethodnog rekorda iz kolovoza 2025. Taj volumen odgovara ukupnom instaliranom solarnom kapacitetu Španjolske i gotovo je dvostruko veći od francuskog.
Dio tog rasta povezan je i s kineskom poreznom politikom. Peking je 1. travnja ukinuo povlaštenu stopu PDV-a za proizvode koji se koriste u izvozu solarnih panela, podigavši porez s devet na 13 posto. Zbog toga su mnoge kompanije požurile realizirati narudžbe prije isteka pogodnosti.
No kineski proizvođači tvrde da je promjena dublja od kratkoročnog efekta poreza ili rata. Europski kupci više ne gledaju na solarnu energiju isključivo kao klimatsku ili tranzicijsku odluku, već kao pitanje energetske sigurnosti.
Snažnija (ne)ovisnost
“Tvrtke i države sve više traže predvidljive troškove energije i manju izloženost geopolitičkim šokovima”, kaže James Fang iz kineske kompanije Bilight. “Solarna energija više nije samo izvor niskougljične struje, nego alat za energetsku otpornost.”
Za Zapad to otvara novu dilemu: ubrzavanje zelene tranzicije danas praktički znači još snažnije oslanjanje na Kinu, jedinu zemlju koja tehnologiju za energetsku transformaciju može ponuditi u velikim količinama i po pristupačnim cijenama.
Ipak, kriza oko Hormuškog tjesnaca u Kini je oživjela i staru energetsku realnost. Dok Peking ubrzano širi obnovljive izvore energije, vlasti istodobno ponovno razmatraju projekte pretvorbe ugljena u plin, koji su zbog rasta cijena energenata ponovno postali isplativi.
Drugim riječima, čak i dok Kina predvodi globalnu zelenu tranziciju, njezin najpouzdaniji energetski oslonac i dalje ostaje ugljen, gorivo zbog kojeg je zemlja uvjerljivo najveći svjetski emiter stakleničkih plinova.
