Prirodni plin: Je li Europa jednu ovisnost zamijenila drugom?
Prije rata u Ukrajini Europska unija (EU) bila je pretjerano ovisna o ruskim plinovodima za opskrbu prirodnim plinom, a sada sve više ovisi o tankerima s ukapljenim plinom iz SAD-a i Katara.
Krajem listopada Sjedinjene Države i Katar uputili su Europskoj uniji (EU) otvoreno pismo u kojem su izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog europske direktive o održivom izvještavanju, koja bi i neeuropskim poduzećima na jedinstvenom tržištu nametnula stroža pravila izvještavanja i potencijalno visoke kazne. Pritom su dva vodeća dobavljača ukapljenog prirodnog plina (LNG) Europi upozorile da bi direktiva mogla ugroziti sigurnu opskrbu energijom na kontinentu. Samo dan nakon što je pismo zaprimljeno, EU je usvojila 19. paket sankcija protiv Rusije zbog napada na Ukrajinu, koji među ostalim uključuje odredbu da blok do 1. siječnja 2027. u potpunosti prekine uvoz ruskog LNG-a – godinu dana prije nego što je predviđen potpuni prekid uvoza svih ruskih fosilnih energenata.
Time Europa nastoji ograničiti prihode Kremlja za financiranje rata u Ukrajini i smanjiti ovisnost o dotad najvećem dobavljaću prirodnog plina. No, istodobno je stvorila druge ovisnosti: manjak plinovodnog dotoka iz Rusije u velikoj je mjeri nadoknađen većim uvozom LNG-a iz SAD-a i Katara, koji proizvode rekordne količine i planiraju povećanje proizvodnje i izvoza i u sljedećim godinama.
LNG danas čini gotovo polovicu europske opskrbe prirodnim plinom, dok je prije rata taj udio bio manji od četvrtine. Posebno su SAD u tom razdoblju više nego udvostručile izvoz na stari kontinent te Europi sada isporučuju većinu ukapljenog plina koji stiže preko mora specijalnim tankerima i ponovno se pretvara u plin u uvoznim terminalima u više država EU. Nakon početka rata u Ukrajini, EU je nastojala nadomjestiti ruski prirodni plin koji je na kontinent pristizao uglavnom plinovodima i činio oko 40 posto europske potrošnje. U 2025. godini od plinovodnih pravaca prema Europi radi još samo veza Turski tok, koja osigurava 11 posto uvoza plina, a dodatnih nešto više od sedam posto ruskog uvoza čini LNG. Države članice EU u prvoj polovici 2025. potrošile su 4,5 milijardi eura na ruski LNG.
Europa uvozi sve više plina u obliku LNG-a
udio uvoza prirodnog plina u postotcima
Graf: Forbes Slovenija izvor: IEEFA, napravljeno s Datawrapperom
Udio plina iz plinovoda pao je s 77 posto prije rata na ovogodišnjih 52 posto ukupnog uvoza, dok se udio LNG-a povećao s 23 na 48 posto. Najveći dio uvoza LNG-a stiže preko Atlantika: prošle godine SAD su činile 45 posto uvoza LNG-a, a u prvoj polovici ove godine čak 57 posto.
U ukupnom uvozu plina u EU (LNG i plinovodi) prošle je godine američki udio iznosio 16,5 posto, a katarski 4,3 posto – zajedno nešto više od petine, dok vodeća Norveška osigurava približno trećinu plina.
Naravno da EU zadržava svoju regulatornu autonomiju, izjavio je u intervjuu za Bloomberg Radio europski povjerenik za gospodarstvo i produktivnost Valdis Dombrovskis. S druge strane, moramo saslušati i priznati zabrinutosti koje imaju različiti partneri diljem svijeta te razmotriti posljedice. Otvoreno pismo EU-u, koje su potpisali američki ministar energetike Chris Wright i katarski ministar energije Saad Sherida Al-Kaabi, kritizira nedostatak mjera pri izmjenama europske direktive o korporativnoj održivoj dubinskoj analizi (Corporate Sustainability Due Diligence Directive – CSDDD).
Izmjena direktive
Riječ je o direktivi kojom EU slijedi ciljeve dekarbonizacije. Od poduzeća koja djeluju na europskom tržištu – i europskih i stranih – zahtijeva da iz svojih opskrbnih lanaca uklone kršenja ljudskih prava i okolišne rizike. U suprotnom predviđa kazne koje mogu dosegnuti do pet posto globalnih prihoda poduzeća.
Direktiva je na snagu stupila u srpnju prošle godine, ali je Europska komisija, nakon protivljenja stranih tvrtki te Njemačke i Francuske, u veljači ove godine predložila omnibus izmjene koje bi trebale pojednostaviti izvještavanje i ublažiti neke odredbe. Europski parlament je prije nekoliko dana glasovao za određene izmjene CSDDD-a u ime konkurentnosti i pojednostavljenja, što otvara put pregovorima između Komisije, Parlamenta i Vijeća.
Prema trenutačnim odredbama pravila se odnose na poduzeća s najmanje tisuću zaposlenih i 450 milijuna eura prihoda. Ako izmjene budu potvrđene, donja granica pomaknut će se na pet tisuća zaposlenih i 1,5 milijardi eura prihoda.
Prijetnje oko isporuke
Neke kompanije, poput naftnog diva Totala i Exxona, traže da EU ode još dalje i ukine direktivu. Druge, među njima švedska Ikea i njemački Lidl, podržavaju pravila, izvijestio je Reuters. U udruzi Fokus smatraju da izmjene ne uklanjaju birokratske prepreke nego brišu ključne zaštite za ljudska prava i okoliš te za borbu protiv klimatskih promjena. Po mišljenju SAD-a i Katara, direktiva donosi znatan rizik za cjenovnu pristupačnost i pouzdanost kritične opskrbe energijom za kućanstva i poduzeća diljem Europe te egzistencijalnu prijetnju budućem rastu, konkurentnosti i otpornosti industrijskog gospodarstva EU.
Wright i Al-Kaabi zato pozivaju EU da uvaži ove opravdane zabrinutosti bilo potpunim ukidanjem CSDDD-a bilo uklanjanjem njezinih gospodarski najštetnijih odredbi. Europske institucije planiraju usvojiti izmijenjenu direktivu do kraja godine.
Katarski ministar je nedavno na društvenoj mreži X napisao da, ako CSDDD ne bude izmijenjen ili ukinut, ukapljenog prirodnog plina nećemo slati u Europu, to je sigurno. Rusija, unatoč znatnom smanjenju isporuka od 2022., i dalje zauzima gotovo petinu ukupnog uvoza plina u EU, što je svrstava na drugo mjesto izvoznica, iza Norveške. No najavljena zabrana uvoza ruskog LNG-a mogla bi taj udio dodatno smanjiti do kraja sljedeće godine. U međuvremenu SAD i Katar povećavaju proizvodnju očekujući daljnji rast izvoza u Europu.
Američki predsjednik Donald Trump postavio je kao cilj američku energetsku dominaciju, što uključuje povećanje domaće proizvodnje fosilnih goriva, ali i osiguravanje da zakonodavstvo u drugim državama ne otežava njihovu kupnju. Među ostalim, upozoravao je političare u Ujedinjenom Kraljevstvu da ne ulažu u vjetroelektrane, dok je Wright tijekom posjeta EU politiku neto nultih emisija nazvao kolosalnom katastrofom.
Novi terminal u Lousiani
Ove godine SAD su uspjele povećati tržišni udio na europskom LNG tržištu ponajviše zahvaljujući pokretanju novog izvoznog terminala Plaquemines u Louisiani, kojim upravlja drugi najveći izvoznik, Venture Global. Plaquemines je u prva tri tromjesečja izvezao gotovo dvostruko više pošiljki od drugog terminala iste tvrtke, Calcasieu Passa, također u Louisiani. Istu je tvrtku Trumpova administracija ovlastila i za proširenje terminala Calcasieu Pass (CP2). Proširenja bi trebala biti u funkciji do 2027., a u razvoju je i projekt CP3.
Najveći američki izvoznik LNG-a je Cheniere Energy, koji upravlja izvoznim terminalima Sabine Pass u Louisiani i Corpus Christi u Teksasu. Terminal Corpus Christi sada se priprema za proširenje, što će dodatno povećati američke izvozne kapacitete. Dva najveća izvoznika zajedno čine gotovo tri četvrtine ukupnog američkog izvoza LNG-a. Oko 70 posto tog izvoza namijenjeno je Europi.
U listopadu ove godine SAD su postale prva država koja je u jednom mjesecu izvezla više od 10 milijuna tona LNG-a, nakon četiri uzastopna mjeseca rekordnog izvoza. Wright i Al-Kaabi govorili su o kritičnom trenutku u kojem se naše zemlje i poduzeća trude ne samo održati nego i znatno povećati pouzdanu opskrbu EU ukapljenim prirodnim plinom, u skladu s europskim strateškim ciljevima. Nema sumnje da će prirodni plin i LNG ostati ključni izvor energije i temeljni dio energetske mješavine EU još desetljećima.
Uspon Katara
Katar je s 19 posto globalnog tržišnog udjela već dugo jedan od vodećih izvoznika ukapljenog plina, koji je u najvećoj mjeri isporučivao azijskim državama poput Japana, Južne Koreje i Kine, a sada se sve više okreće i Europi.
Pri tome se oslanja na najveće plinsko polje na svijetu, North Field, koje dijeli s Iranom. U veljači prošle godine Katar je objavio otkriće novih zaliha u tom području i najavio ambiciozan projekt proširenja kojim želi do 2030. povećati proizvodnju sa sadašnjih 77 milijuna tona godišnje na 142 milijuna tona. To bi bilo povećanje od 85 posto.
Država je 2022. i 2023. potpisala i partnerske sporazume sa zapadnim energetskim divovima koji će sudjelovati u uspostavi proizvodnje. Među njima su francuski Total, talijanski Eni, ConocoPhillips, Shell i ExxonMobil.
Neke od tih kompanija ili njihovi čelnici također su izrazili kritike na račun europske zakonodavne regulative o održivoj dubinskoj analizi. Glavni izvršni direktor američkog ExxonMobila Darren Woods pozvao je na ukidanje direktive i zaprijetio smanjenjem poslovanja u Europi, o čemu je razgovarao i s Trumpom. Većina LNG-a slijeva se u uvozne terminale u državama zapadne Europe, poput Francuske, Belgije, Nizozemske i Španjolske, kao i u središnju Njemačku. Iako taj plin potom putuje dalje europskom plinovodnom mrežom, države srednje i istočne Europe manje su ovisne o LNG-u nego zapadne zemlje.
Prošle je godine uvoz LNG-a iz terminala u Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj činio 11 posto potražnje za plinom u regiji srednje i istočne Europe, navodi Institut za energetsku ekonomiku i financijske analize (IEEFA). Regija je uvozila i plin iz Azerbajdžana, Norveške, Rusije i Turske, kao i plin koji prolazi tranzitom kroz susjedne zemlje.
Kako je napisala istraživačica IEEFA-e Ana Maria Jaller-Makarewicz, EU je ovisnost o ruskom plinu smanjila i smanjenjem potražnje – ta je potražnja između 2021. i 2024. pala za 20 posto. Uvođenjem obnovljivih izvora energije i povećanjem energetske učinkovitosti potražnja za plinom, uključujući LNG, u budućnosti će dodatno padati.
