Znate li koliko koštaju olimpijski kostimi za umjetničko klizanje? Cijena će vas iznenaditi
Kostim koji uspješno spaja vrhunsku funkcionalnost i estetsku eleganciju može zahtijevati i do 150 sati bojanja, oslikavanja, krojenja i šivanja, a njegova cijena za sportaše često je tolika da je ni izdašne nagrade za zlatnu medalju ne mogu u potpunosti pokriti.
Alysa Liu nastavila je svoj nevjerojatni povratak nakon dvogodišnje stanke, od 2022. do 2024., te osvojila zlatnu medalju u umjetničkom klizanju na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini. Uz olimpijsko zlato čeka je i financijska nagrada – Amerikanci koji se 2026. popnu na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja dobit će bonus od 37.500 dolara od Američkog olimpijskog i paraolimpijskog odbora. No iako bi to za većinu zimskih olimpijaca bio izdašan iznos, 20-godišnja osvajačica medalje već je otprilike toliko uložila u jedan često zanemaren trošak svog sporta.
“To bi otišlo samo na kostime”, kaže uz smijeh dizajnerica Lisa McKinnon iz Los Angelesa – i itekako zna o čemu govori, jer je u posljednjih godinu dana izradila šest kostima za Liu.
McKinnon obično naplaćuje između 3500 i 8000 dolara po odjevnom predmetu, a olimpijski kostimi najčešće su na gornjoj granici tog raspona. Ti se iznosi brzo zbrajaju jer većina sportaša na Igre donosi barem tri kombinacije – za kratki program, slobodno klizanje i završnu gala-večer, nesuđenu revijalnu točku kojom se zatvaraju Olimpijske igre – a da se pritom uopće ne uzimaju u obzir druge varijante koje koriste tijekom sezone. Za razliku od trikoa koje je američka ženska gimnastička reprezentacija nosila na Ljetnim olimpijskim igrama u Parizu 2024., a u koji su bili izvezeni tisuće kristala i bisera te koštali oko 5000 dolara, kostimi za umjetničko klizanje imaju visoke cijene ne toliko zbog materijala, koliko zbog rada potrebnog za njihovu izradu. Dizajni se razvijaju postupno, često se mijenjaju na temelju povratnih informacija sportaša, a između bojenja, airbrusha, oslikavanja, rezanja i ručnog šivanja tkanine, izrada konačnog proizvoda može potrajati mjesecima. Uz to, nema mnogo krojača koji mogu postići pravu ravnotežu između funkcionalnosti za izvedbu i estetske ljepote.
Umjetnička nota
Mnogi od najboljih svjetskih klizača, osobito oni koji nastupaju za reprezentaciju SAD-a, gravitiraju malom krugu dizajnera, uključujući McKinnon, čiji su klijenti Liu i aktualna američka državna prvakinja Amber Glenn. Dizajner iz Quebeca Mathieu Caron, pak, surađuje s Madison Chock i Evanom Batesom, američkim bračnim parom u sportskom plesu na ledu koji je prije četiri godine u Pekingu osvojio ekipno zlato i koji će ove godine, na natjecanju nastupiti uz Liu, dok je Japanka Satomi Ito dizajnirala kostime za Iliju Malinina, 21-godišnjeg Amerikanca koji je najveći favorit za osvajanje zlatne medalje u muškoj konkurenciji.
“Mislim da iza naših kostima stoji razina umjetničkog izraza koju ljudi zaista cijene”, kaže McKinnon.
Takva potražnja stvorila je unosno tržište za odabranu skupinu dizajnera. McKinnon naplaćuje 90 dolara po satu i tijekom prošle godine izradila je između 60 i 70 kostima po mjeri, uz prosjek od oko 50 radnih sati po komadu. Caron, koji će na Igrama u Milanu i Cortini imati 26 klizača, ima povoljniju satnicu od oko 35 dolara, no njegov proces dizajna traje dulje, pri čemu izrada kostima traje od 80 do 150 sati. Kako se Olimpijske igre, koje se održavaju svake četiri godine, približavaju, raste i broj zahtjeva za hitnim doradama i preinakama. Kako se intenzitet povećava, tako raste i prilika za zaradu. “Svi su spremni odriješiti kesu”, kaže Caron. “Svatko samo želi biti siguran da ima najbolju moguću opciju.”
Za mnoge klizače to predstavlja značajan financijski teret, budući da kostime najčešće plaćaju iz vlastitog džepa. Uz nekoliko iznimaka, poput Malinina, koji je tijekom prošle godine od sponzora navodno zaradio oko 700.000 dolara, te Chock i Batesa, čiji se zajednički godišnji prihodi procjenjuju na više od milijun dolara, klizači uglavnom imaju ograničene mogućnosti zarade, na ledu i izvan njega. “Ne govorimo o ljudima koji zarađuju milijune dolara ili čak stotine tisuća svake sezone”, kaže analitičarka umjetničkog klizanja Jackie Wong. “A riječ je o prilično skupom sportu.”
Uključile se i dizajnerske kuće
Neki vrhunski klizači dobivaju kostime u zamjenu za promociju dizajnera, no postoje i drugi načini uštede. Njemački klizački par Minerva Fabienne Hase i Nikita Volodin dobili su financijsku potporu Katarine Witt, koja je 1980-ih osvojila dvije zlatne medalje za Istočnu Njemačku, dok je Karen Chen, koja je 2022. osvojila ekipno zlato s reprezentacijom SAD-a prije nego što je napustila natjecateljski krug, veći dio karijere klizala u haljinama koje je izrađivala njezina majka, a koje su navodno stajale između 1000 i 1500 dolara po komadu.
U još jednom alternativnom aranžmanu ove godine, kanadska klizačica Deanna Stellato-Dudek nosit će prve kostime za umjetničko klizanje koje je dizajnirala kuća Oscar de la Renta – što je relativno rijedak primjer ulaska velike modne kuće u taj sport. Jedna od rijetkih iznimki je Vera Wang, koja se sama gotovo kvalificirala za američku olimpijsku reprezentaciju 1968. kao umjetnička klizačica i koja je tijekom svoje legendarne modne karijere izrađivala kostime za sportaše poput Nancy Kerrigan, Michelle Kwan i Nathana Chena. S obzirom na ulaganja u garderobu, klizači nakon povlačenja kostime uglavnom pokušavaju ponovno koristiti na revijama, galama i egzibicijama. Ponekad ih i posuđuju. Liu je, primjerice, za gala-program na Igrama 2022. posudila haljinu od španjolske plesačice na ledu Olivije Smart, a plesačica Emiliea Zingas nosila je jedan od kostima Amber Glenn na ovogodišnjem američkom prvenstvu u St. Louisu. “Puno se toga razmjenjuje, ponovno koristi i reciklira”, kaže Wong. “To je sportska odjeća prerušena u modu, pa je vrlo izdržljiva.”
“Ikea” za kostime
Za dizajnere, iako je teško zamisliti budućnost u kojoj njihovi radovi neće biti traženi među vrhunskim klizačima, riječ je o poslu koji je teško rasti. Operacije McKinnon i Carona relativno su male, s pet odnosno 17 zaposlenih, a zapošljavanje je stalni izazov jer mnogi potencijalni radnici nemaju iskustva s rastezljivim materijalima koji se u tom sportu često koriste.
Ipak, vodeći dizajneri istražuju načine kako doprijeti do šire baze kupaca. Caronov dizajnerski studio lansirao je poluprilagođenu platformu pod nazivom Iconic Skate, koja klizačima omogućuje kombiniranje unaprijed definiranih opcija. “To je kao Ikea kuhinja, ali za umjetničke klizače”, kaže.
McKinnonin studio prodaje pojednostavljene kostime koji smanjuju troškove rada i prodaju se po cijenama između 399 i 2000 dolara. “Moraju biti jeftiniji kako bi ih ljudi uopće mogli priuštiti”, kaže ona.
McKinnon ima pravo. Nema mnogo klizača koji se mogu osloniti na osvajanje zlata svake četiri godine.
Justin Birnbaum, novinar Forbesa (link na originalan članak)
