Rat na Bliskom istoku udario i na cijenu zlata, globalne financijske kuće ipak očekuju dugoročni rast
Usprkos najvećem tjednom padu cijene zlata posljednjih desetljeća, financijske kuće poput UBS, Deutsche Bank i JP Morgan i dalje ostaju pri analizi da do kraja 2026., zlato raste do 6.000 dolara po unci što i dalje znači kontinuirani i značajni rast, čak 30% u odnosu na trenutne razine.
Utjecaj eskalacije sukoba u Iranu na cijene američkih obveznica, nafte i zlata komentira Vladimir Potočki, investicijski analitičar i direktor investicijskog zlata Auro Domusa.
Nakon što je početkom eskalacije sukoba na Bliskom istoku dosegnulo razine iznad 5.300 dolara po unci, zlato je u svega nekoliko dana korigiralo na oko 4.260 dolara, što predstavlja pad od približno 17 posto i najslabiji tjedni rezultat u posljednjih šest godina.
Riječ je o nagloj promjeni nakon inicijalnog rasta potaknutog geopolitičkom neizvjesnošću, pri čemu tržište sada reagira na kombinaciju različitih monetarnih faktora koji kratkoročno nadjačavaju klasičnu ulogu zlata kao sigurnog utočišta.
“Ključni pritisci dolaze iz financijskog sustava – jačanje američkog dolara i rast prinosa na obveznice povećali su atraktivnost alternativnih ulaganja, dok su istovremeno gubici na tržištima kapitala potaknuli prodaju zlata radi osiguravanja likvidnosti”, ističe Potočki.
Dodatni element predstavlja intenzivna rasprodaja tzv. papirnatog zlata. ETF fondovi ubrzano zatvaraju pozicije i kapitaliziraju ranije dobitke, dok istovremeno nema naznaka značajnije rasprodaje fizičkog zlata, što upućuje na razdvajanje kratkoročnih tržišnih kretanja i dugoročnih investicijskih obrazaca.
Zanimljivo, aktualno kretanje prati i negativna korelacija između zlata i cijene nafte, koja se kreće oko 113 dolara po barelu, što dodatno naglašava kompleksnost tržišnih odnosa u uvjetima sukoba na Bliskom istoku i poremećaja u opskrbnim lancima, istaknuo je Potočki.
U geopolitičkom smislu, tržišta sve više procjenjuju da dinamiku sukoba neće određivati isključivo SAD, već i odluke Teherana, dok istovremeno intervencije na tržištu nafte i djelomično ublažavanje sankcija Rusiji pokušavaju stabilizirati energetski sektor.
U širem makroekonomskom okviru, rast cijena energije pojačava inflacijske pritiske, ali istovremeno smanjuje očekivanja o smanjenju kamatnih stopa, pa čak i otvara pitanje njihovog mogućeg rasta. Ipak, visoke razine javnog duga ograničavaju prostor za agresivnije monetarno zaoštravanje.
“Rizik stagflacije – kombinacije visoke inflacije i usporenog rasta – ponovno dolazi u fokus, što dodatno komplicira očekivanja na tržištu”, dodaje Potočki.
Zaključno, aktualna korekcija cijene zlata više odražava kratkoročne financijske pritiske nego promjenu temeljnih trendova. Daljnji smjer ovisit će o odnosu monetarne politike, kretanja dolara i razvoja geopolitičkih rizika, ponajprije trajanja i intenziteta sukoba na Bliskom istoku.
Usprkos svemu navedenom, financijske kuće poput UBS, Deutsche Bank i JP Morgan i dalje ostaju pri analizi da do kraja 2026., zlato raste do 6.000 dolara po unci što i dalje znači kontinuirani i značajni rast, 30% u odnosu na trenutne razine. Jedna od ključnih razloga je upravo likvidnost zlata u ovakvim kriznim situacijama i dugoročna otpornost na eskalacije kriza.
