Kako je Orbán sustavno ugušio neovisne medije u Mađarskoj
Kako se Mađarska priprema za glasanje na travanjskim parlamentarnim izborima, morat će se snalaziti na izrazito iskrivljenom medijskom tržištu. Nekada namijenjeni služenju javnom interesu kroz nepristrano izvještavanje, mađarski državni mediji prenamijenjeni su u propagandno sredstvo vlade premijera Viktora Orbána.
Fidesz, stranka na vlasti, izravno ili neizravno kontrolira oko 80 posto cijelog medijskog tržišta. Vlada je sustavno opstruirala nekoliko preostalih neovisnih medijskih kuća, dovodeći njihovo daljnje postojanje u smrtnu opasnosti. Sve to pod budnim okom Europske unije, kojoj Mađarska pripada. Svakako, ništa od toga nije se dogodilo preko noći.
Kao što objašnjava novo važno izvješće Pravnog fakulteta Sveučilišta u New Yorku, objavljeno ranije ovog mjeseca u suradnji s mađarskim nadzornim tijelom Mertek Media Monitor, Orbánu je trebalo 15 godina da ovaj nekoć pluralistički medijski sektor baci na koljena u službi svojeg većeg autoritarnog cilja, uklanjanja ograničenja izvršne vlasti.
Između 2010. i 2025., Mađarska je zaronila s 23. na 68. mjesto među 180 zemalja, prema mjerenju Indeksa slobode svjetskih medija organizacije Reporteri bez granica.
Danas je sloboda tiska u Mađarskoj među najnižima u EU, zajedno s povjerenjem koje u medije imaju Mađari.
Kontrola vlade nad javnim medijskim servisima u državnom vlasništvu, njezina konsolidacija privatnih medija pod vlasništvom saveznika vlade i preusmjeravanje državnih sredstava za oglašavanje prema medijima koji su naklonjeni vladi, dobro su dokumentirani.
Detaljan prikaz napada
Izvješće NYU-Mertek upotpunjuje sliku, pružajući detaljan prikaz napada na neovisne medije od 2010. nadalje. Orbán nije trebao posezati za uhićivanjem novinara ili njihovoj potpunoj cenzuri kako bi mađarske građane lišio istine o svojoj autoritarnoj taktici. Njegova je vlada do tog cilja došla putem sofisticiranijih načina pokrenutih ubrzo nakon preuzimanja vlasti 2010., počinjući s novim zakonima o medijima donesenim kako bi kako bi se preuzela regulatorna vlast nad medijima.
Nastavila je opstruirati neovisne medije koristeći zakone kao oružje protiv preostalih neovisnih medija i omogućujući vladinim saveznicima da ih sustavno preuzimaju. Neovisni su novinari također bili izloženi ciljanom isključivanju, kampanjama blaćenja, Strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja (SLAPP-ovima), nezakonitom nadzoru i kibernetičkim napadima. Nedavne su godine svjedočile eskalaciji vladinih napada na neovisne medije.
Mađarski parlament donio je nejasno formuliran „Zakon o zaštiti suvereniteta“, kojim je osnovan „Ured za zaštitu suvereniteta“ (SPO), sa širokim ovlastima za istragu bilo koga za koga vlasti smatraju da služi stranim interesima ili predstavlja prijetnju nacionalnom suverenitetu.
Zakon je korišten i za otvaranje istrage o neovisnoj medijskoj kući Átlátszó, a SPO se okomio i na Telex i Válasz Online. U svibnju 2025. parlament je predstavio još jedan nejasno formuliran nacrt zakona pod nazivom „Transparentnost u javnom životu“, koji bi vladi omogućio da stavi na crnu listu, ukine financiranje i podvrgne pojačanoj financijskoj kontroli svaku organizaciju koju označi kao „prijetnju mađarskom suverenitetu“.
Iako je nacrt privremeno povučen, Orbán je javno potvrdio namjeru vlade da ga donese kao zakon.
Također je, u svom godišnjem obraćanju ranije ovog mjeseca, obećao da će nakon izbora „očistiti“ medije i organizacije civilnog društva za koje se smatra da prijete „suverenitetu“.
Blaćenje neovisnih medija
Osim toga, intenzivirale su se kampanje blaćenja neovisnih medija, jer se mediji koji kritiziraju vladu rutinski nazivaju „stranim agentima“, „dolarskim medijima“ ili „tvornicama lažnih vijesti“, optuženima za djelovanje protiv nacionalnih interesa. Neuspjeh Mađarske u donošenju zakona kojim se utvrđuju izuzeća za novinarsku obradu osobnih podataka, kako je propisano člankom 85 Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), učinio je neovisne novinare sve ranjivijima na SLAPP-ove na temelju navodnih kršenja GDPR-a.
Od 2023., jedna trećina neovisnih medija u Mađarskoj već je doživjela takve postupke.
Tijekom 2024., Orbán je osobno pokrenuo tužbe za klevetu protiv nekoliko neovisnih medija nakon što su citirali intervju iz austrijskih novina u kojem je izvršni direktor austrijske tvrtke supermarketa Spar kritizirao Orbánovu vladu. EU je upozorena na napad mađarske vlade na slobodu medija, barem od 2010. godine, kada je Orbánova vlada prvi put donijela represivne zakone o medijima. OSCE i Vijeće Europe rano su upozoravali na to da su ti zakoni prekršili standarde slobode medija.
Praćenje medijskog pluralizma, koje financira EU, od 2014. upozorava da je Mađarska u „visokom riziku“ u pogledu medijskog pluralizma. Godišnja izvješća Europske komisije o vladavini prava izdaju slična upozorenja od 2020.
No ta izvješća imaju mali utjecaj u nedostatku učinkovitih mehanizama provedbe.
Europskoj komisiji trebalo je do prosinca 2025. da pokrene postupak za utvrđivanje povrede prava protiv Mađarske zbog sustavnog kršenja prava EU-a u vezi sa slobodom medija. Iako je to korak u pravom smjeru, stiže puno prekasno. Do vremena kad je komisija djelovala, šteta po pluralizam medija već je bila duboko ukorijenjena. Posljedice ove paralize protežu se daleko izvan Budimpešte; kako Orbánov model medijskog osvajanja sve više oponašaju druge autokratski sklone države članice, sljedeći koraci EU poslužit će kao konačan test za budućnost demokracije diljem Unije.
Bea Bodrogi mađarska je stručnjakinja za medijsko pravo i stručna savjetnica Laboratorija za vladavinu prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u New Yorku; Amrit Singh je profesor prava i direktor Laboratorija za vladavinu prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u New Yorku.
Ovaj je članak prvi put na engleskom objavio EUObserver
