Pročitali smo knjigu koju preporučuje Bill Gates. Autori točno identificiraju izvore problema, ali rješenja koja nude nisu realna
Bill Gates, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, nedavno je preporučio za čitanje knjigu pod naslovom „Obilje – Kako da izgradimo bolju budućnost“ koju su napisali ugledni američki novinari Ezra Klein i Derek Thompson. Autori smatraju da je političkim mjerama moguće ukloniti nedostatak priuštivog stambenog prostora i kvalitetne infrastrukture te znatno ubrzati tehnološki napredak i gospodarski rast u SAD-u. Autori točno identificiraju izvore problema, ali rješenja koje nude nisu realistična.
Klein i Thompson pokazuju kako izgradnju stanova i infrastrukture poskupljuju ili potpuno onemogućuju prostornoplanski, ekološki, građevinski i stambeni propisi, posebno u nekim dijelovima zemlje. Nove stambene i infrastrukturne objekte na tim područjima teško je izgraditi čak i kada postoji očigledna društvena potreba i kada inicijativa, uz nerijetko velik entuzijazam i osigurana proračunska sredstva, dolazi od samih tijela vlasti na razini grada ili savezne države.
Razlike između geografskih područja u regulaciji građevinskih aktivnosti, a time i u ponudi stambenih nekretnina, imaju važne socijalne posljedice. Autori navode statističko istraživanje američkih gradova koje pokazuje da srednja (medijalna) visina stanarine i relativan broj slobodnih stambenih jedinica snažno utječu na relativan broj beskućnika. Pojava je beskućništva, dakle, u velikoj mjeri posljedica državne regulacije stanogradnje.
Migracije unutar SAD-a
Podaci o migracijama unutar SAD-a pokazuju da se stanovnišvo seli iz veoma reguliranih saveznih država u manje regulirane. Tako je u razdoblju od 2019. do 2024. godine broj odseljenih iz Kalifornije bio za 1.668.530 osoba veći od broja doseljenih iz drugih saveznih država. Istodobno je broj neto doseljenih u Teksas iznosio 873.390 osoba. Slično tome, savezna je država New York putem unutarnje migracije izgubila 1.146.858 stanovnika, dok je Florida dobila 1.006.632 stanovnika.
Klein i Thompson žele da savezne države i gradovi koji gube stanovništvo budu djelotvorni u izgradnji stambenih objekata i infrastrukture te se nadaju da će isti političari koji su donijeli restriktivnu regulativu promijeniti svoju politiku te „revidirati“ brojne propise. Malo je vjerojatno, međutim, da će do toga doći.
Što se tiče gospodarskog rasta, Klein i Thompson točno uviđaju da SAD-u prijeti ekonomska stagnacija zbog dugotrajnog opadanja broja važnih tehnoloških inovacija. Autori s pravom drže da tome znatno pridonosi birokratizacija znanstvenih istraživanja koje financira država. Istraživači velik dio radnog vremena troše na pisanje opsežnih izvješća u kojima moraju detaljno opisivati aktivnosti i opravdavati troškove.
Osim toga, autori pokazuju da je izbor predmeta i načina istraživanja sužen formalnom procedurom u kojoj je potrebno dobiti odobrenje iskusnih (starijih) stručnjaka, a oni obično ne odobravaju izrazito nove ideje. To daje prednost konvencionalnom pristupu koji ne donosi velika otkrića i radikalne inovacije. Hrabra nekonvencionalna istraživanja pojavljuju se samo u okviru vojnih programa.
Usporedba s istraživanjima za vojne potrebe nije poštena jer takve projekte od kritike štiti status tajne i militarizam političara u Kongresu. U slučajevima kada javnost naposljetku sazna za tajna nekonvencionalna istraživanja, reakcija može biti vrlo oštra. O tome svjedoči ismijavanje vojnih istraživanja parapsiholoških fenomena u filmu „Muškarci koji bulje u koze“.
Privatna istraživanja
Klein i Thompson, međutim, spominju i znanstvena istraživanja koja financiraju privatne fondacije poput medicinskog instituta milijardera Howarda Hughesa. Ona donose vrednije rezultate jer uprave privatnih fondacija imaju veću slobodu odlučivanja i jer su spremnije na rizik neuspjeha. Sloboda i rizik nisu atributi odlučivanja i ponašanja visokih činovnika u državnom sektoru jednostavno zato što sustav pokušava spriječiti rasipanje i pronevjeru javnog novca. U demokraciji porezni obveznici imaju pravo inzistirati na kontroli državne potrošnje.
Nasuprot nerealističnom zahtjevu da znanstvena istraživanja koje financira država budu nesputana kontrolom i procedurom te hrabra i nekonvencionalna u pogledu njihova sadržaja, stoji činjenica da takvih istraživanja ima mnogo u čisto privatnom sektoru, a moglo bi ih biti i više. Naime, skupina je američkih ekonomista utvrdila da oporezivanje dohotka i dobiti snažno utječe na produktivnost samostalnih inovatora i zaposlenika istraživačkih odjela privatnih tvrtki. Stoga bi snižavanje poreznih stopa potaknulo inovacijsku aktivnost.
Klein i Thompson htjeli bi da neograničena državna vlast, vođena snažnim i odlučnim liderom, igra glavnu ulogu u stvaranju materijalnog obilja. Država, naravno, treba imati važnu ulogu u postavljanju infrastrukture, ali izgradnju stambenih objekata te potragu za radikalnim inovacijama i njihovu gospodarsku primjenu treba u cijelosti prepustiti privatnom sektoru, oslobođenom od opsežne regulative i visokih poreza. Ako Amerika želi ponovno kročiti putem gospodarskog prosperiteta, onda mora voditi prokapitalističku politiku kakvu je svojedobno zagovarao predsjednik Ronald Reagan.
Darko Oračić je rukovoditelj Odsjeka za strateško upravljanje u Središnjem uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima ustanove u kojoj radi.
