Harley-Davidson predstavlja novi Deadwood. Isprobali smo ga prije premijere
Američki proizvođač novim modelom cilja vozače koji žele jednostavniji i lakši cruiser, bez odricanja od prepoznatljivog Harleyjeva karaktera.
Harley-Davidson će svoj potpuno novi model Deadwood za 2026. godinu premijerno predstaviti na 86. motociklističkom okupljanju Sturgis Motorcycle Rally, koje će se od 7. do 16. kolovoza održati u području Black Hills u Južnoj Dakoti.
Moja prva reakcija na priopćenje tvrtke bila je jednostavna: “Odlično. Mogu li ga voziti?”
Odgovor je stigao gotovo odmah: “Možete.”
Već sljedećeg dana stigao sam na dogovorenu lokaciju, navukao kožnu opremu i krenuo na vožnju.
Tri sata proveo sam za upravljačem novog Deadwooda, vozeći se Pacifičkom obalnom cestom, preko uspona i nizbrdica, kroz stambene četvrti i gust gradski promet.
Prvi dojmovi
Na prvi pogled jasno je da je riječ o Harley-Davidsonu. Motocikl je snažan, prepoznatljivo dubokog zvuka, ali ne pretjerano glasan. Sjedi se udobno, a osjećaj za upravljačem ulijeva samopouzdanje.
Tehnički, Deadwood dijeli mnogo toga s modelom Heritage Classic, no bez bočnih kofera, sjedala za suvozača, oslonaca za noge i naglašenog touring karaktera.
Težak je 311 kilograma, odnosno oko 15 kilograma manje od Heritage Classica, dok je sjedalo postavljeno svega 65 centimetara iznad tla. Unatoč masi, u vožnji djeluje znatno lakše nego što brojke sugeriraju, a lako se manevrira i pri parkiranju.
Niži stražnji monoamortizer daje motociklu spušten izgled, dok zatamnjeni vjetrobran, solo sjedalo, široke 16-inčne gume i crni kotači s isprepletenim žbicama stvaraju dojam klasičnog custom motocikla inspiriranog poslijeratnim američkim stilom.
Posebno se ističe okretni moment pri niskim okretajima. Dovoljno je lagano otvoriti gas i motocikl trenutačno ubrzava, bez potrebe za čestim mijenjanjem stupnjeva prijenosa ili visokim okretajima motora.
Najugodnije se osjeća pri krstarenju autocestom brzinom od oko 100 km/h.
Deadwood će biti dostupan isključivo u boji Denim Black, uz narančastu grafiku na spremniku goriva i diskretne kromirane detalje na motoru.
U odnosu na Heritage Classic djeluje jednostavnije i agresivnije. Harley-Davidson ga opisuje kao “crnu ovcu” svoje Cruiser obitelji.
Ime modela inspirirano je gradićem Deadwood u Južnoj Dakoti, jednim od najpoznatijih odredišta sudionika motociklističkog okupljanja u Sturgisu.
Motor
Pokreće ga poznati Milwaukee-Eight 117 Classic, zrakom i uljem hlađeni V-twin obujma 1.923 kubična centimetra.
Razvija 98 konjskih snaga i 163 Nm okretnog momenta, koji je dostupan već pri 2500 okretaja u minuti.
Snaga se na stražnji kotač prenosi putem šesterostupanjskog mjenjača.
Prosječna potrošnja iznosi oko pet litara na 100 kilometara, spremnik prima gotovo 19 litara goriva, a početna cijena na američkom tržištu iznosi 17.999 dolara.
Elektronika
Deadwood dolazi s tri načina vožnje – Road, Sport i Rain – uz tempomat, sustav nadzora tlaka u gumama te elektroničke sustave pomoći koji prilagođavaju kontrolu proklizavanja i ABS nagibu motocikla u zavoju.
Za razliku od touring modela, ovdje nema velikog TFT zaslona. Vozač ispred sebe ima klasični analogni brzinomjer promjera pet inča i mali digitalni zaslon.
Niski vjetrobran učinkovito smanjuje pritisak zraka pri većim brzinama, a pritom ne zaklanja pogled na cestu.
Položaj za vožnju dodatno povećavaju široke platforme za noge.
Što bi moglo biti bolje
Niži stražnji ovjes i svega 12 centimetara udaljenosti od tla doprinose atraktivnom izgledu, ali znače i tvrđu vožnju na lošijem asfaltu.
Najveći problem tijekom testa bio je pronalaženje neutralnog stupnja prijenosa. Umjesto toga često sam završavao u poznatom “plesu” između prve i druge brzine.
Motocikl također nije idealan za vozače nižeg rasta. Sa svojih 175 centimetara visine i brojem obuće 42, imao sam dojam da su platforme za noge prilagođene znatno krupnijim vozačima.
Osim tih zamjerki, Deadwood ostavlja vrlo pozitivan dojam. Privlačan je izgledom, nudi obilje okretnog momenta i pruža upravo onaj karakteristični osjećaj vožnje zbog kojeg Harley-Davidson ima tako vjernu bazu obožavatelja.
Josh Max, suradnik Forbesa (link na originalan članak)
