Svaki euro uložen u inovativno zdravstvo može donijeti između dva i četiri eura gospodarskog povrata
Francis Lepoutre, generalni direktor Rochea Hrvatska, upozorava da je u Hrvatskoj javno dostupno tek 27 posto inovativnih lijekova odobrenih između 2020. i 2023., dok prosjek EU iznosi 46 posto. Ističe da bi se, uz prave strateške odluke, Hrvatska mogla pozicionirati kao regionalno središte za personaliziranu medicinu i naprednu dijagnostiku.
Belgijanac Francis Lepoutre krajem 2024. preuzeo je poziciju generalnog direktora Rochea Hrvatska, nakon bogate međunarodne karijere na vodećim financijskim funkcijama u Francuskoj, Sjedinjenim Državama i Hong Kongu. U razgovoru otkriva zašto su inovacije u zdravstvu ključne za pacijente i gospodarstvo te kakva rješenja u tom kontekstu nudi Roche.
Koje konkretne dodatne korake Roche može poduzeti kako bi hrvatskim pacijentima osigurao brži i širi pristup inovativnim terapijama?
U Rocheu se vodimo filozofijom: ‘radimo danas ono što će pacijentima trebati sutra’. To znači da gledamo širu sliku od samog lijeka i fokusiramo se na cjelokupni put pacijenta kroz sustav. Sve se više okrećemo integriranim rješenjima koja povezuju naše dijagnostičke mogućnosti s farmaceutskim portfeljem, što omogućuje ranije otkrivanje bolesti i brži pristup odgovarajućoj terapiji. Također snažno zagovaramo prelazak na zdravstvenu zaštitu utemeljenu na vrijednosti (Value-Based Healthcare), gdje se plaćanje veže uz ishode liječenja, a ne samo uz volumen potrošenih lijekova. Paralelno s tim, zalažemo se za korištenje relevantnih socioekonomskih podataka kako bismo pokazali da inovativne terapije nisu samo trošak, već dugoročna investicija koja izravno doprinosi gospodarskom rastu.
Koliko su inovacije u liječenju danas presudne za održivost zdravstvenog sustava i može li si zemlja poput Hrvatske priuštiti da ih ne prati?
Hrvatska si jednostavno ne smije dopustiti zaostajanje. Inovativne terapije su ključne za održavanje zdravlja i produktivnosti populacije koja stari. Od presudne je važnosti redefinirati potrošnju u zdravstvu kao ulaganje, a ne kao puki trošak. Podaci pokazuju da u gospodarstvima u razvoju svaki euro uložen u inovativno zdravstvo može generirati dva do četiri eura ekonomskog povrata. Nasuprot tome, cijena nečinjenja je ogromna: bez inovacija, rastući teret kroničnih bolesti stvorit će neodrživ pritisak na javne financije i na obitelji koje brinu o bolesnima. Vrijeme za akciju je sada.
Kako ocjenjujete trenutnu poziciju farmaceutske industrije u Hrvatskoj u odnosu na ostatak Europske unije i globalno tržište?
Visoka stopa izlječive smrtnosti
Hrvatska pokazuje pozitivan zamah – kako ekonomski, s dobrim kreditnim rejtingom i stabilnim rastom BDP-a, tako i u zdravstvu kroz produljenje očekivanog životnog vijeka. Međutim, i dalje postoje značajne razlike. Očekivani životni vijek kod nas je 79 godina, što je i dalje ispod prosjeka EU od 82 godine. Još više zabrinjava stopa izlječive smrtnosti (preventable mortality), koja je u Hrvatskoj značajno viša nego u ostatku EU (253 naspram 168 na 100.000 stanovnika). To nisu samo brojke, to su izgubljeni životi od bolesti koje su se mogle liječiti. Ulaganja u zdravstvo u Hrvatskoj iznose oko 7-8 posto BDP-a, dok je prosjek EU bliže 10 posto. Kako bi ostala konkurentna, Hrvatska bi se trebala odmaknuti od kratkoročnog rezanja troškova i prihvatiti koncept ‘zdravstvenog gospodarstva’ – prepoznajući zdravlje kao pokretač ekonomske otpornosti i društvenog blagostanja.
Koji ključni izazovi usporavaju dolazak inovativnih lijekova i dijagnostike do hrvatskih pacijenata?
Prva prepreka s kojom se pacijenti u Hrvatskoj susreću jest uopće dostupnost lijeka na tržištu. Naime, samo 27 posto inovativnih lijekova odobrenih između 2020. i 2023. trenutno je javno dostupno u Hrvatskoj, dok je prosjek EU 46 posto. Glavne barijere su strukturne prirode i odnose se na brzinu odobravanja i stavljanja lijekova na listu HZZO-a. To je uzrokovano trima ključnim faktorima: prvo, proračunskim ograničenjima, jer budžet za lijekove ostaje gotovo isti unatoč rastućim potrebama pacijenata. Drugo, administrativni procesi su predugi – odluke o uvrštavanju na listu čekaju se u prosjeku od godinu i pol do dvije godine. I konačno, problem nelikvidnosti je značajan; rokovi plaćanja bolnica protežu se i do 300 dana, što stvara nesigurnost za daljnja ulaganja. Rješavanje ovih izazova, prema mom mišljenju, zahtijeva čvršću suradnju države i industrije kako bi se planiranje proračuna uskladilo s brzinom medicinskog napretka.
Prema Vašem mišljenju, koje bi regulatorne promjene trebalo uvesti kako bi Hrvatska postala konkurentnija u privlačenju investicija u farmaceutskom sektoru?
Preporučio bih tri ključna stupa: Prvo, uvođenje ‘zdravstvene taksonomije’ – standardiziranog okvira koji potrošnju na zdravlje prepoznaje kao kapitalno ulaganje. Drugo, modernizaciju bolničke mreže kroz centralizaciju visokospecijalizirane skrbi kako bi se smanjila rascjepkanost resursa. Treće, rješavanje sustavnog duga u zdravstvu kako bi se vratila predvidljivost poslovanja koju globalni investitori zahtijevaju.
Koliko su javno-privatna partnerstva važna za razvoj hrvatskog zdravstva i gdje vidite najveći prostor za njihov napredak?
Javno-privatna partnerstva (JPP) su neophodna; nijedan subjekt ne može samostalno riješiti svu kompleksnost modernog zdravstva. Kada radimo zajedno, možemo postići mnogo više. Najveći prostor za napredak vidim u digitalnom zdravstvu i naprednoj dijagnostici. Mi smo taj model već uspješno dokazali u Hrvatskoj kroz projekte poput nacionalnog Laboratorija za sveobuhvatno gensko profiliranja (CGP), koji sada može testirati 5000 onkoloških pacijenata godišnje. Drugi primjeri uključuju naše partnerstvo u uvođenju nacionalnog probira novorođenčadi na spinalnu mišićnu atrofiju (SMA), te program potpore MRI snimanju za pacijente s multiplom sklerozom. To su dokazi da kada Roche osigura tehnologiju, a država okvir, možemo iz temelja unaprijediti put pacijenta kroz sustav.
Hrvatska kao regionalni centar
Koji su planovi Rochea za razvoj aktivnosti u Hrvatskoj u idućih nekoliko godina i na koja ćete se područja posebno fokusirati?
Naš je cilj nastaviti i dalje biti sveobuhvatan zdravstveni partner, a ne samo dobavljač lijekova. Što se tiče portfelja, uz zadržavanje liderske pozicije u onkologiji, snažno pojačavamo fokus na neurologiju, specifično na Alzheimerovu bolest i multiplu sklerozu, te širimo prisutnost u području kardiovaskularnih, bubrežnih i metaboličkih (CVRM) bolesti. Naš fokus ostaje na cjelokupnom putu pacijenta: od rane detekcije i dijagnoze do personaliziranog liječenja i stalnog praćenja ishoda.
Može li Hrvatska, uz prave poteze, postati regionalni lider u područjima poput personalizirane medicine i napredne dijagnostike i koju ulogu Roche tu može odigrati?
Apsolutno. Hrvatska ima vrhunske znanstvene talente i dugu tradiciju inovacija. Uz prave strateške odluke, može se pozicionirati kao regionalni centar za personaliziranu medicinu i naprednu dijagnostiku. To će zahtijevati odmak od reaktivnog modela liječenja ‘bolesnih’ prema proaktivnom sustavu usmjerenom na prevenciju i rano djelovanje. Roche tu može igrati ključnu ulogu katalizatora – donoseći globalnu ekspertizu, najmoderniju dijagnostiku i inovativna rješenja koja pomažu u izgradnji vrhunskog ekosustava precizne medicine. Time Hrvatska može postati čvorište (hub) za širu regiju srednje i istočne Europe.
