Pitali smo stručnjake: Kako sačuvati vrijednost novca u nestabilnim i izazovnim vremenima?
Svako vrijeme i okolnosti nose drugačije izazove glede očuvanja realne vrijednosti novca, imovine i kapitala. U nestabilnim vremenima i u doba inflacije to je još veće umijeće. Obično čujemo kako očuvanje vrijednosti novca i kapitala u eri novih tehnologija i brzih promjena zahtijeva ne samo znanje i adekvatne razine financijske pismenosti, već strategiju i dugoročnu perspektivu. Je li to uvijek baš tako? Ili se ponekad pojavi i efekt iznenađenja.
Ne postoji univerzalni model očuvanja vrijednosti novca i ulaganja koji je preporučljiv svakome. Svatko treba u okviru svojih mogućnosti složiti vlastitu strategiju o ulaganjima.
Ponekad ključnu ulogu ne igraju samo relevantna financijska pismenost, pametna preraspodjela, znanja i vještine, vremenski horizont, veća svota novca, nego su to možda sreća i slučajnost.
Neki slažu zamršene analize, osmišljavaju porftelje, dvoume se je li isplativije uložiti u nekretnine i ostalu ‘čvrstu’ imovinu, zlato, srebro, obveznice, trezorske zapise, ETF-ove, dionice, fondove….
Kako sačuvati realnu vrijednost novca u sadašnjim okolnostima pitali smo nekoliko relevantnih stručnjaka.
“Ne postoji jedinstveni savjet za sve građane, odnosno štediše. Svaki građanin je u svojoj specifičnoj situaciji koja određuje njegovo ponašanje i koja utječe na njegove odluke. Prije svega to je veličina štednje, ali uz to i veličina njegovih primanja koje smatra permanentnim (sigurnim), troškovi života, imovina, starosna dob, veličina obitelji, broj i starost djece, regija u kojoj živi, poznavanje financija i funkcioniranja tržišta kapitala…I na kraju ili prije svega, njegova spremnost na rizik. U ovakvim okolnostima povećanih rizika, prvo pitanje je sigurnost, a onda isplativost. Sigurnost je veća ako se ulaže u „čvrstu“ imovinu: zemlja i nekretnine na dobrim lokacijama, a dionice i fondovi postaju više rizična ulaganja. Ovo se odnosi na „obične“ građane. Špekulanti i „profesionalni“ investitori imaju drugačiji pristup”, kaže Ljubo Jurčić, ekonomski stručnjak i profesor emeritus na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
Kolika bi trebala biti pristojna plaća i mirovina u 2026. godini da si građani mogu priuštiti štednju ili ulaganja. Koliko si građana u Hrvatskoj to trenutno može uopće priuštiti?
“To opet ovisi o situaciji u kojoj se netko nalazi. Oko 20 % građana nalazi se u siromaštvu ili u opasnosti od siromaštva. Uz zadovoljavajuću situiranost, uzimajući u obzir da se nalazimo u EU okruženju, prosječna plaća bi trebala biti, po sadašnjim cijenama, oko 2.300 eura, mirovina i minimalna plaća iznad 1.000 eura. Visoko obrazovani bi trebali, nakon dvije godine staža, imati preko 3.000 eura. Naravno, ovi iznosi ovise o uvjetima u kojima čovjek živi. Ti se iznosi povećavaju za samca podstanara barem za 500 eura, a za podstanarsku obitelj sa djecom za 1.000 eura. Uz racionalnu potrošnju i ovakve dohotke moglo bi se nešto uštedjeti, ali ne i ulagati. Za ulaganje trebaju puno veći prihodi. Procjenjujem da ispod 10 % građana može ulagati (u fondove, obveznice, dionice, zlato, nekretnine…), a ispod 40 % građana može imati neku vrstu iole značajnije štednje (preko 10.000 eura)”, dodaje Jurčić.
Ekonomska slika zemlje
Za veća ulaganja na tržištu kapitala ključna je upravo ekonomska slika neke zemlja pa nas zanima što Hrvatskoj i njezinim stanovnicima kronično nedostaje.
“Prvo trebaju biti primanja nešto veća od brojki koje sam prethodno naveo. BDP po stanovniku iznad 30.000 eura (danas je oko 22.000 eura, a u prosjeku je u EU oko 40.000 eura po stanovniku), potom stabilne i održive stope rasta gospodarstva preko 5 % barem idućih deset godina. Hrvatskim stanovnicima kronično nedostaje kvalitetnih radnih mjesta na kojima bi mogli zarađivati navedena primanja sa sigurnom perspektivom. Hrvatskoj kronično nedostaje 400.000 kvalitetnih radnih mjesta. To je posljedica nepostojanja razvojne ekonomske strategije, odnosno, industrijske politike i svega što to prati”, ističe Ljubo Jurčić.
Svi koji danas žele zaštititi novac moraju razumjeti da se promijenio sam koncept zaštite vrijednosti novca.
“Nekad je to značilo očuvati nominalni iznos i izbjegavati tržišta kapitala. Danas to više ne funkcionira, jer inflacija kontinuirano smanjuje realnu vrijednost novca. Za očuvanje kupovne moći treba preuzeti određeni rizik. Taj rizik nije moguće izbjeći, ali ga je moguće smanjiti i kontrolirati kroz diverzifikaciju i dugoročno ulaganje. Upravo kombinacija ta dva elementa čini razliku između špekulacije i promišljenog ulaganja. U praksi vidimo da se sve veći broj ljudi svakodnevno javlja upravo s tim pitanjem. Žele zaštititi vrijednost svoje imovine, ali često ne znaju odakle krenuti. Sa svakim od njih prolazimo situaciju i pomažemo pronaći rješenje koje odgovara njihovim ciljevima i toleranciji na rizik. Upravo zato su rješenja poput Genius robosavjetnika sve traženija, jer pojednostavljuju cijeli proces”, kaže Marko Bogdan, Growth Strategist u Intercapitalovom Geniusu, prvoj hrvatskoj aplikaciji za automatsko ulaganje u investicijske fondove i savjetnik o temama iz osobnih financija u vlastitom podcastu ‘O novcu’ na YouTube kanalu.
Kada se spominje najprofitabilnije ulaganje, često se zanemaruje ono važnije, a to je odnos prinosa i rizika. Ulaganja koja obećavaju visoke prinose gotovo uvijek nose i veći rizik.
“Dugoročno su se dionička tržišta pokazala kao najučinkovitiji način rasta imovine. Razlog je jednostavan, kompanije rastu zajedno s ekonomijom i stvaraju novu vrijednost. ETF-ovi su taj proces dodatno pojednostavili, jer omogućuju ulaganje u velik broj kompanija kroz jedan instrument. Upravo na tom principu funkcionira i Genius, gdje korisnici kroz jedan portfelj dobivaju izloženost globalnim tržištima bez potrebe da sami biraju pojedinačne investicije. S druge strane, rekao bih da je najneisplativije samo držanje novca. Novac koji stoji na računu ili u klasičnoj štednji u ovim okolnostima gubi vrijednost zbog inflacije koja je u zadnjih šest godina ukupno smanjila kupovnu moć istog iznosa za jednu trećinu. To je danas jedan od najvećih izazova za većinu građana”, dodaje Marko Bogdan.
Rast malih ulagatelja
Građani ulagatelji pokazali su se kao najugodnije iznenađenje u 2025. poslovnoj godini na Zagrebačkoj burzi, pa je zabilježen udio malih ulagatelja u prometu na burzi sa oko 60 posto.
U što se najviše ulagalo?
“U fokusu investitora tradicionalno su likvidne kompanije s jasnom dividendnom politikom, koje pružaju određenu razinu predvidljivosti i stabilnosti. Mali ulagatelji u pravilu su skloni investicijama koje uključuju relativnu stabilnost i razumljivost. Ono što je evidentno jest da na našem tržištu ima kapitala, depoziti građana iz godine u godinu dosežu rekorde, a sva izdanja posljednjih godina „rasprodana“ su, od državnih „narodnih“ obveznica preko trezorskih zapisa do tri IPO-a koja smo imali lani, a čime smo pretekli i mnoga razvijenija tržišta”, pojašnjava nam Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze.
Zanima nas hoće li se taj trend nastaviti i u ovoj godini.
“Promet je izvrstan, +44 % veći nego u istom razdoblju lani. Likvidnost je na našem tržištu uglavnom koncentrirana u manjem broju dionica, primjerice, posljednjeg mjeseca najtrgovanije su bile dionice Končar grupe, AD Plastika, Zagrebačke banke, Dalekovoda, HT-a, Podravke, Adris Grupe i Valamar Riviere. Očekujem da će interes malih ulagatelja ostati prisutan, ali možda uz određeno smirivanje u odnosu na prošlu godinu. Aktivnost će uvelike ovisiti o tržišnom sentimentu i potencijalnim novim izdanjima. Početak godine pokazuje kontinuirano uzlazni trend, ali bez euforije, što je zapravo dobar znak”, dodaje Ivana Gažić.
Što se tiče strategije Zagrebačke burze za 2026. godinu, nakon snažne godine očekuje se faza konsolidacije.
“To ne znači nužno pad, već stabilizaciju uz povremene korekcije. Strategija za 2026. trebala bi biti usmjerena na povećanje likvidnosti, privlačenje novih izdanja, jačanje baze ulagatelja te daljnju digitalizaciju i edukaciju tržišta. Dugoročno, fokus mora biti na jačanju strukture tržišta i njegove otpornosti”.
Neki financijski stručnjaci smatraju da se početi ulagati danas može i sa vrlo malim iznosom.
Tehnologija je dovela do velike demokratizacije investiranja i danas praktički svatko u džepu ima mogućnost da s nekoliko klikova ulaže u ono što želi, bilo gdje u svijetu.
Pristup tržištu
Najveći problem većine ljudi više nije pristup tržištu, nego pitanje odakle krenuti i kako donijeti odluku. Upravo zato su se pojavila rješenja poput robosavjetnika.
Kroz Genius moguće je krenuti sa investiranjem već od 50 eura. Korisnik odgovori na nekoliko jednostavnih pitanja i dobije portfelj koji je globalno diverzificiran. To znači da novac nije vezan uz jednu kompaniju ili jedno tržište, nego je raspoređen široko. Naprimjer, prosječni portfelj je u konačnici izložen prema više od osam tisuća pojedinačnih vrijednosnih papira. Tko želi napraviti razliku, treba krenuti što ranije i ulagati redovito. Vrijeme na tržištu u pravilu je važnije od iznosa kojim se počinje. Tko želi smanjiti rizik, najveći dio novca treba držati u valuti u kojoj troši. U našem slučaju to je euro. Istovremeno, ima smisla dio imovine imati i u drugim valutama, jer se time dodatno smanjuje ukupni rizik portfelja.
Tečajevi mogu značajno oscilirati. Primjerice, američki dolar u odnosu na euro zna u kratkom razdoblju oslabiti ili ojačati, što izravno utječe na prinose ulaganja,’ pojašnjava Marko Bogdan.
Što se tiče globalnih događanja, povijest jasno pokazuje da se najveći prinosi ostvaruju kada se ulaže u trenucima dok na tržištu vlada najviše straha.
‘Primjerice nakon većih padova ili kriza. Problem je što većina ljudi tada ne ulaže nego čeka.
Zato je realniji pristup ulagati kontinuirano, bez pokušaja pogađanja tržišta. Tko ulaže i u dobrim i u lošim vremenima, dugoročno prolazi bolje. Što se tiče pojedinačnih kompanija, uvijek postoje primjeri iznimno uspješnih ulaganja, ali ih je teško unaprijed prepoznati. Upravo zato se sve više naglasak stavlja na široko diverzificirana ulaganja kroz ETF-ove, umjesto na pokušaj odabira “pobjednika”’, dodaje Bogdan.
Diverzifikacija ulaganja
U doba inflacije ulaganja tako postaju još izazovnija.
“Ključno je diverzificirati i razmišljati dugoročno. Kombinacija kvalitetnih dionica, ETF-ova, obveznica i šire tržišne izloženosti kroz fondove može pomoći u očuvanju vrijednosti imovine. Ne postoji univerzalno “najprofitabilnije” ulaganje, najvažnije je imati uravnotežen portfelj prilagođen vlastitom profilu rizika. Iskustvo pokazuje da su najbolje prilike često u razdobljima tržišnih korekcija, kada su cijene pod pritiskom. No, važnije od “tajminga” je dosljedno i dugoročno ulaganje, bez paničarenja i povodljivosti. Ključno je dobro razumjeti prednosti i rizike pojedine investicije i tretirati ih kao „maraton“, a ne „sprint“’, smatra Ivana Gažić.
Isplati li se trenutno ulagati u nekretnine?
“Mislim da su cijene nekretnina blizu svog maksimuma za ovo razdoblje. Tko ima veliki višak novaca koje mu neće trebati duže vrijeme i ako poznaje povijest razvoja tržišta nekretnina, moglo bi se isplatiti”, dodaje Ljubo Jurčić.
Što se gospodarskog rasta ili zastoja tiče, Jurčić smatra da će ove godine rast biti manji od 3 %.
“Kad se završi obnova od potresa, to će biti ove i dijelom iduće godine, rast će ići prema 2 %, budući da je turizam već dostigao svoj maksimum, a kapacitete za suvremeni turizam nismo izgradili. Poljoprivreda i industrija će nastaviti stagnirati. Ako ne bude nekih većih vanjskih udara na gospodarstvo, stopa rasta će se ‘ljuljati’ narednih godina oko 2,5 %. To je „prirodna stopa“, tj. ona stopa koja bi se ostvarivala i da nema Vlade. Štednja i ulaganja će se nastaviti u postojećim proporcijama s tim što će bogati biti bogatiji. Odnosno, dohodovna i imovinska nejednakost će se povećavati”, kaže Ljubo Jurčić.
Nedostaje li građanima i malim ulagateljima još uvijek financijske pismenosti za dovoljno poznavanje tržišta kapitala?
“Napredak je vidljiv, ali prostor za poboljšanje i dalje postoji. Ključ je u kontinuiranoj edukaciji, dostupnosti kvalitetnih informacija i poticanju razumijevanja osnovnih financijskih principa od ranije dobi. Kroz Akademiju Zagrebačke burze već 15 godina educiramo sve profile ulagatelja, od građana do profesionalaca. Do sada smo educirali već više od 16.000 pojedinaca, od čega oko 7.000 mladih potpuno besplatno. Međutim, dok financijska pismenost ne postane obvezan dio kurikuluma, i dalje će biti značajnih „rupa“ u znanju”, dodaje Ivana Gažić.
Padovi tržišta i vrijeme
Što se tiče prikladnih ulaganja za pojedine dobne i razne druge skupine, ovisno o novcu s kojim raspolažu, primjeri variraju.
“Mlađi ulagači, koji imaju horizont od 10, 20 ili više godina, najčešće imaju veći udio dionica, jer imaju vremena prebroditi padove tržišta. S druge strane, oni kojima će novac trebati u skorije vrijeme obično imaju konzervativniji pristup. Ipak, važnije od same dobi je koliko dugo se planira ulagati. Netko može imati 50 godina, ali ulagati na 15 godina, što je i dalje relativno dug horizont. U praksi se to rješava kroz prilagodbu portfelja razini rizika, a u Geniusu se portfelj prilagođava korisniku na temelju njegovih ciljeva, financijske situacije i spremnosti na rizik”, ističe Marko Bogdan.
Zanima nas i kakva su predviđanja za ovu godinu za domaće tržište kapitala, ali i za globalno tržište financija.
“Na globalnoj razini očekujemo nastavak umjerenog rasta, ali uz povećanu volatilnost, prije svega zbog inflacije i geopolitičkih rizika.Tržišta su danas znatno osjetljivija na makroekonomske signale nego prethodnih godina, a investitori oprezniji i selektivniji u donošenju odluka. Pritom mislim na odmak od širokog spektra investicija prema sektorskim ulaganjima, kao što su tehnološki ili energetski sektor, u skladu s geopolitičkim trenutkom. Nekakav opći investicijski trend kontrahira se u diferencijalni, specifični.
Domaće tržište vjerojatno će nastaviti proces stabilizacije. Nakon razdoblja izraženijeg rasta, realnije je očekivati fazu u kojoj će tržište “probavljati” prethodne dobitke, uz povremene korekcije. Rast će i dalje biti prisutan, ali selektivan i ograničen na sektore i kompanije s jasnim poslovnim rezultatima i stabilnim izgledima. Ključni izazov ostaje relativno niska likvidnost, zbog čega naše tržište sporije reagira na pozitivne impulse, ali srećom i manje burno na negativne. U tom kontekstu, ova godina mogla bi se opisati kao godina konsolidacije, s manje euforije, ali potencijalno kvalitetnim temeljima za dugoročniji razvoj tržišta kapitala”, ističe Ivana Gažić.
A u što naši sugovornici najčešće ulažu?
“Preferiram diverzificiran pristup, uz strogo praćenje zakonskih propisa o ulaganju za osobe koje raspolažu informacijama koje mi mogu biti dostupne obzirom na funkciju koju obavljam”, kaže Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze.
Budući da je svojevremeno vlastitu štednju usmjerio u mješovite fondove i u narodne obveznice, zanima nas je li se to pokazalo isplativim.
“Da, budući da sam se povukao iz aktivnog biznisa, tako sam uložio. Isplativost je očekivana, jer su prihodi od ovakvih ulaganja visoko predvidljivi. S moje pozicije ne vidim korisnost ulaganja ispod 100.000 eura”, ističe ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić.
Nepredvidljiva kretanja
Dionice su se kroz povijest pokazale kao jedan od najotpornijih oblika imovine.
“Zato jer kompanije kroz vrijeme povećavaju cijene svojih proizvoda i usluga. To se odražava i na rast njihove vrijednosti. Zlato se često spominje kao zaštita od inflacije, ali ne donosi redoviti prinos i njegova kretanja su nepredvidiva. Nekretnine također mogu imati zaštitnu ulogu, ali zahtijevaju veći kapital i nose dodatne izazove. Tko želi jednostavan pristup, najčešće kombinira više vrsta imovine kroz diverzificirani portfelj. Tko želi stabilniji portfelj, ne ulaže sav novac na jedno mjesto. Diverzifikacija znači raspodjelu ulaganja na više različitih instrumenata, tržišta i sektora. Time se smanjuje ukupni rizik, jer loš rezultat jedne investicije ne povlači cijeli portfelj. U praksi se to danas najčešće postiže kroz ETF-ove”, zaključuje Marko Bogdan, ekonomski savjetnik i analitičar.
