Kako je francuski Mistral mimo Amerike uspio izgraditi AI carstvo vrijedno 14 milijardi dolara
Pariški Mistral želio je razviti vrhunski AI model koji bi konkurirao OpenAI-ju i Anthropicu, no u tome nije uspio. Ipak, pokazalo se da mnogima nije presudno je li AI na samom vrhu tehnologije – važno je tek da ne dolazi iz SAD-a ili Kine.
Kada je Arthur Mensch, suosnivač i izvršni direktor Mistrala, vodeće francuske AI kompanije, u veljači izašao na pozornicu AI Action Summita u središtu New Delhija, privukao je malo publike. Većina je radije poslušala izlaganja Sama Altmana iz OpenAI-ja ili Darija Amodeija iz Anthropica, koji su govorili o obećanjima i rizicima superinteligentne umjetne inteligencije.
No manja skupina direktora i istraživača koja prati Menscha dobiva posve drugačiju poruku: ostatak svijeta trebao bi sam kontrolirati svoju AI sudbinu, a ne prepustiti je Silicijskoj dolini. I upravo im u tome Mistral može pomoći. Kako kaže Mensch, umjetna inteligencija trebala bi biti alat za osnaživanje, a ne dominaciju. Njegova vizija Mistrala, ali i same umjetne inteligencije, može se sažeti u jednu riječ: neovisnost.
Za razliku od zatvorenih sustava iz Silicijske doline, većina Mistralovih modela temelji se na takozvanim “open weight” rješenjima. Riječ je o modelima koji korisnicima omogućuju uvid u način rada, prilagodbu uz pomoć vlastitih podataka ili čak besplatno preuzimanje i korištenje izvan mreže, primjerice na vlastitim računalima.
Takav pristup nalazi svoju publiku. Tradicionalni menadžeri sve su oprezniji prema ambicioznoj retorici OpenAI-ja i Anthropica, kao i prema rastućem utjecaju kineskih AI kompanija. U tom kontekstu, Menschova poruka o kontroli i tehnološkom suverenitetu djeluje umirujuće, posebno uz ponudu da Mistralovi inženjeri izravno implementiraju i održavaju sustave. Podaci pritom ne moraju napuštati ni tvrtku, a kamoli državu.
Mensch ističe da je Mistral praktički jedina kompanija koja omogućuje razvoj ključnih poslovnih automatizacija i proizvoda na otvorenoj tehnološkoj osnovi, što ima globalnu vrijednost. Iz pariškog ureda, dok u dvorištu zgrade djeca igraju nogomet, 33-godišnji direktor vidi osobito snažan interes iz Europe. U trenutku kada pojedine njemačke savezne zemlje odustaju od Microsoft Officea, a Francuska razvija vlastitu alternativu Zoomu, otvara se prostor za europska AI rješenja.
Američki konkurenti u prednosti, ali…
Dodatni poticaj dolazi i iz američke politike. Trgovinski ratovi, prijetnje aneksijom Grenlanda i najave zaštite američkih tehnoloških kompanija od regulacije potiču zabrinutost zbog ovisnosti o američkim tehnologijama – od softvera i podatkovnih centara do umjetne inteligencije. Upravo zato, zaključuje Mensch, neovisnost koju nude korisnicima postaje ključna vrijednost njihova proizvoda.
Mistralu je potrebna svaka dodatna prednost koju može dobiti. Mensch i suosnivači Guillaume Lample i Timothée Lacroix spadaju među najjače tehničke talente u Francuskoj, a iskustvo su stekli u pariškim podružnicama vodećih američkih AI laboratorija. No Mistral sve više zaostaje na ljestvicama koje mjere performanse umjetne inteligencije. Situacija je toliko izražena da bi njihov najbolji model, prema jednom popularnom benchmarku, izgubio u izravnom sučeljavanju s verzijom Anthropiceva Claudea objavljenom devet mjeseci ranije. Još nepovoljnije, nadmašuju ga i novi open-weight modeli kineskog startupa DeepSeek i tehnološkog diva Alibabe.
To nije nikakvo iznenađenje. Američki konkurenti raspolažu golemim kapitalom i spremni su godišnje trošiti više nego što je Mistral ukupno prikupio do sada – oko 3,1 milijardu dolara, uključujući ulaganja francuskih institucija poput BNP Paribasa i Bpifrancea. Kineski konkurenti tvrde da mogu trenirati AI modele jeftinije, no često ih se sumnjiči da “destiliraju” znanje američkih divova tako što milijunima upita koriste Claude i ChatGPT kako bi trenirali vlastite modele.
U sektoru opsjednutom performansama to bi Mistral lako moglo svrstati među sporedne igrače. Ipak, Mensch se kladi da su manji, jeftiniji modeli razvijeni u Europi prikladniji za vlade i globalne kompanije od zatvorenih američkih modela s daleko većom računalnom snagom. Osim toga, za ozbiljne zapadne kompanije prevelik je rizik oslanjati se na kineske modele, ističe investitorica Mistrala Jeannette zu Fürstenberg iz fonda General Catalyst. Takva strategija donijela je oko 200 milijuna dolara prihoda u 2025. godini, a Mensch tvrdi da je tvrtka na putu da do prosinca dosegnu oko 80 milijuna dolara mjesečnih prihoda, iako zbog visokih troškova računalne infrastrukture i podataka još ne posluje s dobiti.
Ključno pitanje, kaže Anjney Midha, koji je vodio investiciju Andreessen Horowitza u Mistralovu rundu od 415 milijuna dolara 2023. i danas vodi vlastitu AI investicijsku tvrtku AMP, jest nalazi li se Mistral na vrhu ljestvice po pitanju neovisnosti.
Mistral već ima ugovore s londonskim HSBC-jem, drugom najvećom bankom u Europi s više od 2,5 bilijuna eura imovine, britanskim maloprodajnim divom Tesco (prihodi 2025.: 60 milijardi dolara) te CMA-om, trećom najvećom brodarskom kompanijom na svijetu po kapacitetu (46 milijarde eura prihoda u 2025.). Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji Mistral naziva primjerom “francuskog genija”, osigurao je ugovore za implementaciju njihove umjetne inteligencije u državne institucije – od vojske do službi za zapošljavanje. Mistral surađuje i s vojskom Singapura te vladama Grčke i Luksemburga. Ako Mistral ne postane kompanija vrijedna 100 milijardi dolara, to će biti samo zato što su sami pogriješili, smatra Jeannette zu Fürstenberg.
Maksimalno iskoristiti nišu
U Silicijskoj dolini neki bi mogli reći da je startup danas više “integrator sustava”, pri čemu dio prihoda dolazi iz savjetodavnih poslova nalik onima Palantira, a ne iz najnaprednije umjetne inteligencije. No to ne mijenja činjenicu da strategija funkcionira. Mistral sada ima podršku ASML-a, najvrjednije europske tehnološke kompanije s tržišnom kapitalizacijom od 475 milijardi eura, koja proizvodi ključnu opremu za izradu čipova pomoću ultraljubičaste litografije. Ta nizozemska kompanija predvodila je investicijsku rundu od dvije milijarde dolara u rujnu te sklopila ugovor o korištenju Mistralove umjetne inteligencije u vlastitim proizvodima i istraživanjima. Tom rundom startup je procijenjen na 14 milijardi dolara, čime su njegova tri suosnivača postala milijarderi, svaki s udjelom od 13 posto vrijednim oko 1,8 milijardi dolara.
Za daljnji rast Mistral mora maksimalno iskoristiti svoju nišu kao svojevrsno sigurno utočište između AI supersila iz SAD-a i Kine. Istodobno si ne može priuštiti potpuno zanemarivanje razvoja vlastitih modela. U jednom trenutku modeli OpenAI-ja i Anthropica mogli bi postati toliko napredni da bi neki veliki klijenti mogli žrtvovati sigurnost i suverenitet u korist sirovih performansi.
No Mistral je ubrzo bio nadmašen i po ulaganjima i po brzini razvoja. OpenAI i Anthropic u posljednje su dvije godine prikupili više od 200 milijardi dolara te danas vrijede oko 710, odnosno 320 milijardi eura. Prošle godine OpenAI je ostvario oko 11 milijardi eura prihoda, dok je Anthropic imao oko 3,8 milijardi. Prema istraživanju Menlo Venturesa među 500 američkih poslovnih rukovoditelja, Anthropic drži 40 posto tržišta, OpenAI 27 posto, a Mistral tek dva posto. (Treba napomenuti da je Menlo Ventures jedan od najvećih investitora u Anthropicu.)
Povjerenje u prvom planu
Do 2024. činilo se da Mistralu ponestaje zamaha. Kritičari su tvrdili da gubi korak, a prihodi su te godine, prema dostupnim podacima, bili znatno ispod 40 milijuna eura. Mensch priznaje da je tim “učio u hodu”, nakon rada u istraživačkim laboratorijima koji nisu bili usmjereni na komercijalizaciju. No prihodi su postupno rasli kako su počeli pristizati sporije, ali veliki ugovori.
Kako bi privukao klijente najviše razine, Mistral je preuzeo jednu ideju od Palantira: tzv. “forward-deployed” inženjere. Mensch ne prodaje samo AI model, već šalje visoko kvalificirane stručnjake koji rješavaju konkretne poslovne probleme. Mistralovi inženjeri rade s bilo kojim open-weight AI modelom, ne samo s vlastitim, iako, kako kaže Mensch, klijenti često preferiraju njihove modele jer imaju više povjerenja u način na koji funkcioniraju i u njihove moguće pristranosti.
Mistral danas ima tim u londonskim uredima HSBC-a, gdje razvija AI alate koji omogućuju automatizaciju ponavljajućih zadataka poput provjera usklađenosti za oko 200.000 zaposlenika, kaže direktor informatike banke Stuart Riley. HSBC koristi više AI modela, no Mistral ima važnu ulogu u procesima koji uključuju osjetljive podatke, budući da je ključno da se modeli i podaci nalaze u točno određenim jurisdikcijama.
Među 700 zaposlenika Mistrala uvriježila se šala da budućnost kompanije ovisi o nadmetanju s Palantirom, čija je tržišna vrijednost narasla na oko 280 milijardi eura. Plakati u uredima poigravaju se imenom Palantir i francuskom riječi poulet (piletina). Na jednom je, primjerice, prikazan milijarderski direktor Palantira Alex Karp s glavom pijetla, dok drugi prikazuje “Poulantir” kako izlazi na burzu u New Yorku.
Mensch priznaje da Mistral i Palantir ciljaju slične klijente, ali vjeruje u svoje izglede. Palantir je u Europi postao kontroverzniji otkako je Karp počeo isticati stavove nalik onima Donalda Trumpa te sklapati sve veće savezne ugovore za razvoj nadzorne tehnologije za američku vladu. Ipak, Mistral će se morati natjecati i s OpenAI-jem i Anthropicom, koji također razvijaju vlastite timove “forward-deployed” inženjera.
Jedna prednost koju OpenAI i Anthropic ne mogu replicirati jest ono što Mensch naziva “solidarnošću zajednice” s Emmanuelom Macronom i drugim europskim čelnicima. Svjestan je da je sudbina Mistrala usko povezana sa sudbinom Europe. Ako oni uspiju, uspjet će i Europa, ističe.
No poslovanje ne ovisi samo o Europi. Oko 40 posto Mistralovih prihoda dolazi iz SAD-a i drugih tržišta izvan Europe. Tamo je ključni argument manje vezan uz patriotizam, a više uz kontrolu i troškove. U američkim upravnim odborima također postoji zabrinutost zbog ambicija velikih AI kompanija. Kako zaključuje Mensch, pravi sukob nije Europa protiv Amerike, već otvoreni naspram zatvorenih AI modela.
Politički monopol
U uredima Mistrala u Parizu, Mensch s entuzijazmom govori o novom projektu: umjetnoj inteligenciji koja može upravljati robotskim rukama. Riječ je o dijelu strategije kojom Mistral želi pomoći europskim industrijskim divovima da nadoknade zaostatak dok Kina i SAD ubrzano napreduju u robotici. Tvrtka istodobno nastavlja razvijati male, specijalizirane AI modele, uključujući i onaj predstavljen u veljači za iznimno brzu transkripciju govora.
Dosad je mladi izvršni direktor Mistrala, bez sumnje, dobro odigrao lošu početnu poziciju. U razvoju umjetne inteligencije, kompanije s daleko većim resursima – poput Microsofta, Amazona, Applea pa i Muskova xAI-ja – suočile su se s poteškoćama u konkurenciji s OpenAI-jem i Anthropicom. Meta je prošle godine potrošila oko 70 milijardi dolara na AI, a ipak odgodila lansiranje novog modela. xAI je potrošio milijarde, no njegov chatbot Grok zaostaje za konkurencijom i našao se pod povećalom regulatora.
Za sada Mistral praktički ima monopol na europske open-weight modele. Meta je, čini se, usporila razvoj otvorenih nasljednika svog modela Llama, dok OpenAI-jev open-weight dodatak uz GPT-5 iz 2025. nije postigao široku primjenu, prema podacima platforme Hugging Face. No takav prostor na tržištu možda neće dugo ostati prazan. Jedan od Mistralovih investitora, Nvidia, već razvija vlastite open-weight modele i ulaže milijarde u njihov razvoj.
Najveći rizik za Mistral, ali i za starije američke tehnološke kompanije, jest mogućnost da prednost Anthropica, OpenAI-ja i Googlea u AI kodiranju omogući stvaranje modela koji se mogu autonomno unapređivati. Već danas vodeći modeli mogu pisati kod brže od ljudskih programera uz iznenađujuće malo pogrešaka, a sljedeća generacija mogla bi zamijeniti širok spektar drugih “bijelih ovratnika”.
Energija iz nuklearki
Kao odgovor, Mensch dodatno naglašava strategiju neovisnosti. Sve više klijenata traži rješenja koja ne ovise o infrastrukturi velikih tehnoloških kompanija poput Microsofta, Googlea i Amazona. Zato Mistral razvija vlastite podatkovne centre, počevši s jednim u blizini Pariza. Plan je do kraja 2027. dosegnuti kapacitet od 200 megavata. U tome će pomoći energija iz francuskih nuklearnih elektrana, iako se ukupni trošak procjenjuje na oko četiri milijardi eura. Mensch je za financiranje osigurao potporu Abu Dhabija, bogatog naftom, te navodno tražio i dodatno zaduživanje.
Status “lokalnog prvaka” donosi i ograničenja. Malo je vjerojatno da bi francuski ili europski regulatori odobrili prodaju Mistrala stranoj kompaniji, unatoč nagađanjima da je Apple prošle godine razmatrao ponudu. Mensch potvrđuje da su postojali interesi za preuzimanje, ali naglašava da Mistral ima jasan put prema tome da postane velika, neovisna kompanija, osobito jer klijenti sve više traže odmak od tradicionalnih dobavljača.
U konačnici, to je i temeljna strategija Mistrala. Ne pokušava nadmašiti američke konkurente u ulaganjima, već iskoristiti rast njihove moći kao priliku za vlastiti rast.
Iain Martin, novinar Forbesa (link na originalan članak)
