Napravili smo krug robotaksijem po Zagrebu i otkrili u čemu su bolji, a u čemu lošiji od klasičnih taksija
Robotaksi vozi po Zagrebu. Broj vozila i područja po kojima vozi za sada su ograničeni, no usluga je po drugim kriterijima čak i bolja od one koju nude klasični taksiji. Čistoća je besprijekorna, automobili moderni, a cijena u promo razdoblju neočekivano niska.
Forbes Hrvatska dobio je priliku isprobati kako izgleda Verneov robotaksi – prvi robotaksi kojim se moguće povesti u Europi. Kao što smo već ranije pojasnili, to još nije dvosjed bez volana koji tvrtka još uvijek razvija, nego kineski model Arcfox Alpha T5 koji se temelji na Pony.ai modelu autonomne vožnje. Za volanom za sada mora biti operater koji u ovoj fazi još pazi da sve prođe bez pogrešaka. Verne trenutačno vozi između 7 ujutro i 21 sat navečer.
Kako je usluga u samom začetku i kako Zagrebom za sada kruži tek 10 robotaksija, uslugu mogu koristiti korisnici koji su se javili na listu čekanja i koji su za sada odobreni u aplikaciji. Prema riječima Verneovih predstavnika, trenutačno ih u aplikaciji ima oko 600. Zbog prilično malog broja taksija, vrijeme čekanja može varirati, no promotivna cijena vožnje je doista privlačna – iznosi tek 1,99 eura po vožnji neovisno o broju kilometara. Područje po kojem robotaksi za sada vozi je ograničeno, a granica je okvirno prostor između Britanca i Kvatrića na sjeveru i Novog Zagreba i zračne luke na jugu.
Kad bi bar ljudski vozači ovako poštovali pravila
Prilikom naručivanja Vernea, aplikacija pokazuje za koliko se otprilike može pojaviti prvo slobodno vozilo i za koliko će doći do željenog odredišta. Nakon što automobil stigne i zaustavi se na jednom od predviđenih mjesta za zaustavljanje, putnici ulaze i vežu se pojasima. U ovom trenutku automobil može primiti do dva putnika na zadnjim sjedalima, dok se naprijed nalazi samo operater koji nadzire vožnju.
Verne tada kreće i po nekim stvarima je definitivno bolji od prosječnog hrvatskog vozača. Primjerice po tome što svaki put daje desni žmigavac prilikom izlaska iz rotora. Takvo ponašanje među ljudskim vzačima u Hrvatskoj nažalost je rijetkosti. Brzina vožnje je zadovoljavajuća. Verne neće premašiti ograničenje brzine, no mjeri ga prema GPS-u, a ne brzinomjeru automobila koji (kao i u drugim modelima) pokazuje koji kilometar manje od stvarne brzine.
Prilikom vožnje prema gradu, čak je i birao slobodnije trake i tako skratio vremena čekanja u prometu. Osjećaj sigurnosti u automobilu je bio dobar i nije bilo nikakvih propusta, zanemare li se tri situacije u kojima je radi opreza malo naglije zakočio. Jedna je primjerice skretanje s Jadranskog mosta prema Savskoj ulici, u situaciji kad se iz dvije trake može skrenuti u desno. U desnoj je bio autobus koji zbog veličine prilikom skretanja zauzme malo više mjesta od očekivanog, zbog čega je Verne preventivno prikočio.
Operateri ne pričaju
Senzori pažljivo prate situaciju u prometu, a opremljeni su i čistačima koji im osiguravaju dobar rad u različitim vremenskim uvjetima. Putnik situaciju u prometu može pratiti i na prikazu na prednjem ekranu, ali i na zadnjem koji je razvio Verne. Na njima se može vidjeti animacije svih sudionika u prometu poput automobila i pješaka.
Tijekom vožnje nije bilo dovoljno pogrešaka drugih sudionika u prometu ili izvanrednih situacija poput prolaska vozila s rotacijskim svjetlima kako bi se vidjelo kako reagira na njih, no sve ostalo bilo je sasvim zadovoljavajuće. Prepoznao je koje su prometne trake zatvorene zbog radova i slično.
Operatori koji sjede na mjestu vozača dobili su upute da ne započinju razgovor, vjerojatno kako bi usluga bila što sličnija onoj koja će se dobiti kad više ne budu u vozilu.
Po završetku vožnje, putnik izlazi iz automobila, vadi stvari iz prtljažnika (ako ih je slučajno imao) i u aplikaciji naznačuje da je vožnja gotova.
