Svaki četvrti reprezentativac na Mundijalu rođen je izvan zemlje za koju nastupa. Tko najviše profitira od dijaspore?
Od 1248 sudionika turnira, gotovo 24 posto igra za reprezentaciju zemlje u kojoj nisu rođeni, što je gotovo tri puta više nego 2006. godine.
Dok najveći europski klubovi troše milijarde na razvoj talenata, sve veći broj nogometnih reprezentacija pronalazi prečac do vrhunskih igrača – u dijaspori. Novo istraživanje pokazuje da gotovo četvrtina nogometaša na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu nastupa za zemlju u kojoj nije rođena, što je gotovo trostruko više nego prije dva desetljeća.
Višu nisu iznimka
Prema podacima Oxford Migration Observatoryja, 23,6 posto od ukupno 1248 igrača predstavlja reprezentaciju druge države, dok je na Svjetskom prvenstvu 2006. takvih bilo manje od devet posto. Trend je posljedica liberaliziranih FIFA-inih pravila koja omogućuju nastup za zemlju podrijetla roditelja ili djedova i baka, čak i bez života u toj državi.
Najveći dobitnici novog sustava su reprezentacije poput Maroka, Senegala, Alžira i Obale Bjelokosti, koje sve češće grade momčadi oko igrača školovanih u europskim nogometnim akademijama. Maroko je najpoznatiji primjer takve strategije – reprezentacija je 2022. postala prva afrička momčad koja je stigla do polufinala Svjetskog prvenstva, a 14 od 26 igrača bilo je rođeno izvan zemlje.
Na Svjetskom prvenstvu 2026. neke su reprezentacije otišle i korak dalje. Čak 96 posto igrača Curaçaa rođeno je u inozemstvu, u reprezentaciji DR Konga taj udio iznosi 85 posto, dok je kod Maroka dosegnuo 73 posto.
Trend je vidljiv i u Hrvatskoj. Od 26 igrača u aktualnoj reprezentaciji čak njih 11 nije rođeno u Hrvatskoj, što pokazuje koliko je dijaspora postala važan izvor talenata čak i za tradicionalno uspješne nogometne nacije.
Ublažena pravila
FIFA je dodatno ubrzala proces 2021. godine kada je ublažila pravila o promjeni reprezentacije. Igrači koji nisu odigrali više od tri seniorske utakmice i nisu nastupili na velikom natjecanju sada mogu promijeniti sportsko državljanstvo, čime je tržište reprezentativnih talenata postalo znatno fleksibilnije.
Dok ChatGPT i umjetna inteligencija dominiraju poslovnim naslovnicama, nogomet pokazuje kako globalizacija mijenja i sport. U eri masovnih migracija i dvojnih državljanstava, uspjeh reprezentacija sve manje ovisi o veličini države, a sve više o sposobnosti da pronađu i privuku talent raspršen diljem svijeta.
