Europska farmaceutska industrija pred kolapsom: Spas postoji, ali cijenu plaćaju građani
Uspon Kine i Indije, u kombinaciji s protekcionističkim pritiscima administracije Donalda Trumpa, iznova iscrtava globalnu kartu farmaceutske industrije. Proces deindustrijalizacije koji je u Europi započeo početkom 2000-ih sada se dodatno ubrzava.
Hoće li inzistiranje Donalda Trumpa na zdravstvenom suverenitetu označiti kraj farmaceutske industrije u Europi? Pod pritiskom američkog predsjednika farmaceutski laboratoriji sve češće najavljuju ulaganja s druge strane Atlantika, što otvara pitanje može li Europa zadržati svoju privlačnost u tom strateškom sektoru. Suočena s američkom ofenzivom, Europa riskira daljnji gubitak pozicija – i s njima posljednje ostatke zdravstvenog suvereniteta, piše Le Monde.
Američki predsjednik nije gubio vrijeme u pokretanju industrijskog preporoda. Prijetnjama uvođenjem carina na farmaceutski sektor naredio je laboratorijima da proizvodnju i ulaganja vrate na američko tlo kako bi izbjegli kazne. Strategija je urodila plodom: prema podacima američkog industrijskog udruženja PhRMA, od početka godine farmaceutski proizvođači najavili su više od 500 milijardi dolara ulaganja (427 milijardi eura). Zasad su to uglavnom još uvijek općenita obećanja, no ona jasno pokazuju koliko je američko tržište ključno u prodajnim strategijama industrije. Farmaceutske kompanije brzo su otvorile svoje blagajne jer ne žele izgubiti uporište u SAD-u. I to s razlogom: američko tržište prava je zlatna koka koja ima golemu težinu u portfeljima farmaceutskih divova. SAD ostvaruje više od polovine globalne prodaje sektora po vrijednosti, više nego dvostruko u odnosu na prihode zabilježene na cijelom europskom kontinentu, iako Europa ima veću populaciju.
Ovisni o američkom tržištu
Posljednjih desetljeća laboratoriji su neumorno radili na povećanju prodaje u SAD-u, ponekad do te mjere da su postali snažno ovisni o tom tržištu. Velike farmaceutske grupacije poput AbbVieja, Gileada, Bristol Myers Squibba, Amgena, Lillyja i Pfizera ostvarile su 2024. između 60 i 75 posto prihoda u SAD-u. Globalni lider sektora Johnson & Johnson ondje je ostvario gotovo 57 posto prihoda, kao i danski Novo Nordisk. Britanski GSK i francuski Sanofi iz SAD-a su ostvarili 52, odnosno 49 posto prodaje, dok su švicarske kompanije Roche i Novartis prijavile udjele od 48 i 42 posto.
U takvom kontekstu Europa s velikom pozornošću promatra val najavljenih ulaganja u SAD-u. On bi mogao signalizirati zaokret u industrijskim strategijama, pri čemu laboratoriji sve više daju prednost američkom tržištu.
U pismu upućenom predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen 11. travnja, čelnici 32 farmaceutske kompanije, među kojima su Novo Nordisk, Sanofi i GSK, upozorili su Bruxelles na hitnu potrebu djelovanja kako bi se očuvala privlačnost sektora. Bez brzih mjera, upozorili su, moglo bi doći do “egzodusa” ulaganja prema SAD-u, što bi dodatno ugrozilo već oslabljenu europsku farmaceutsku industriju.
Premještanje proizvodnje u Kinu i Indiju
No ovo nije prvi šok za Europu. Na prijelazu tisućljeća kontinent, koji je nekoć bio “ljekarna svijeta”, već je morao prepustiti dio svoje dominacije azijskim konkurentima. U to vrijeme Europa je još bila glavno proizvodno središte zdravstvenih proizvoda, opskrbljujući zemlje diljem svijeta lijekovima i aktivnim sastojcima koji im daju terapijski učinak.
Međutim, u nastojanju da obuzdaju rast troškova zdravstva, vlade velikih europskih zemalja, osobito Francuske, počele su snažno pritiskati cijene koje su pregovarale s laboratorijima za refundaciju terapija. Kako bi zaštitile profitne marže, farmaceutske kompanije krenule su u smanjenje troškova proizvodnje, postupno seleći pogone u Kinu i Indiju, gdje su radna snaga bila jeftinija, a regulative blaže.
Tako je započeo uglavnom nezapažen val deindustrijalizacije u Europi koji je postupno precrtao svjetsku kartu farmaceutske industrije. Opskrbni lanci postali su fragmentirani, a Kina i Indija, uz snažnu potporu svojih vlada, nametnule su se kao lideri u proizvodnji generičkih lijekova i aktivnih sastojaka. Iako Europa i dalje ostaje važno središte farmaceutske industrije, izgubila je velik dio nekadašnje dominacije.
Primjerice, u proizvodnji aktivnih sastojaka europski tržišni udio po vrijednosti znatno je pao. Dok je krajem 1990-ih premašivao 80 posto, do 2014. godine spustio se na 48 posto. “Danas je bliže 30 posto i vjerojatno će dodatno padat”, istaknuo je za Le Monde Vincent Touraille, predsjednik SICOS-a, francuskog udruženja industrije organske kemije i biokemije. U međuvremenu su Kina i Indija snažno porasle, dosegnuvši tržišne udjele od 35, odnosno 20 posto.
Čak 80 posto aktivnih sastojaka nije iz EU
Još je ozbiljnije to što je Europa, prisiljena napustiti određene vrste proizvodnje zbog nedostatka isplativosti, postupno izgubila dio zdravstvenog suvereniteta te danas ovisi o azijskim dobavljačima za mnoge ključne lijekove. To se osobito odnosi na antibiotike. Istraživanje njemačkog udruženja proizvođača generičkih lijekova Pro Generika pokazalo je da barem tri često korištena antibiotika – doksiciklin, klaritromicin i cefaklor – danas u Europi imaju samo jednog ili dva proizvođača. Općenito gledano, čak 80 posto aktivnih sastojaka u lijekovima koji se troše na kontinentu danas dolazi iz Indije ili Kine.
Iako je Europa snažno uzdrmana na području zrelih lijekova, još se može pohvaliti time da je relativno dobro očuvala sektor takozvanih inovativnih lijekova. Njihov razvoj i proizvodnja znatno su složeniji od onih kod starijih, kemijski baziranih lijekova, što ih zasad stavlja izvan dosega azijskih konkurenata. I premda ti lijekovi čine tek manji dio potrošnje pacijenata – generici čine oko 70 posto volumena recepata u Europi – riječ je o najprofitabilnijem segmentu tržišta.
No i ta bi prednost uskoro mogla biti ugrožena američkim ambicijama industrijskog preporoda. Masovni investicijski projekti koje laboratoriji najavljuju u SAD-u usmjereni su upravo na jačanje kapaciteta za proizvodnju inovativnih lijekova.
Nužno je povećati cijenu lijekova
Kako bi spriječili daljnje zaostajanje i zadržali snažna ulaganja u Europi, farmaceutski proizvođači zagovaraju mjere za povećanje privlačnosti kontinenta. Među njihovim glavnim zahtjevima je povećanje cijena lijekova, uz argument da terapije u Europi nisu dovoljno vrednovane. No suočene sa sve napetijim proračunima, većina europskih zemalja oklijeva s takvim potezima. U nedostatku toga, laboratoriji se nadaju da će se 27 država članica EU-a dogovoriti oko zajedničke strategije za poticanje razvoja sektora, no rasprave u Bruxellesu se odugovlače.
U međuvremenu konkurencija ubrzano napreduje. Kina, koja se dosad fokusirala na proizvodnju proizvoda niže dodane vrijednosti poput generika i aktivnih sastojaka, sada želi postati veliki igrač u području inovativnih lijekova. Zahvaljujući iznimno ambicioznim javnim politikama, Kina snažno ulaže u istraživanje i razvoj te bioprodukciju kako bi se pomaknula prema segmentima veće vrijednosti. Klinička ispitivanja diljem zemlje se umnažaju, a kineske kompanije sve češće sklapaju partnerstva sa zapadnim laboratorijima u razvoju novih lijekova. Stiješnjena između dva globalna diva, Europa će se morati žestoko boriti kako bi izbjegla strmoglavi pad.
