Padom Irana i Venezuele bogatstvo 13 najbogatijih vlasnika tankera povećalo se za 45 milijardi dolara – i ne staje rasti
Geopolitičke napetosti, poremećaji u opskrbi naftom i obračun sa “sivom flotom” doveli su do naglog rasta cijena najma tankera i eksplozije profita u brodarskoj industriji.
Treći dan američkih i izraelskih napada na Iran, tanker-magnat Nikolas Tsakos primao je niz poziva svojih zaposlenika iz Londona koji su pokušavali osigurati police osiguranja za njegove tankere koji plove neposredno izvan Perzijskog zaljeva, dok su premije naglo rasle zbog iranskih odmazdi protiv energetskih postrojenja u regiji.
“U stanju smo visoke pripravnosti. Imamo tri broda u tom području”, rekao je Tsakos za Forbes u telefonskom razgovoru iz ureda u Ateni. “Ali vremena su zanimljiva. Iskorištavamo spot tržište, koje je trenutno vrlo povoljno.”
Tsakos je u tanker-poslu već desetljećima. Tvrtku Tsakos Energy Navigation, grčku kompaniju za prijevoz sirove nafte i naftnih derivata tankerima, osnovao je 1993. godine sa samo 30 godina. Tvrtka je 2002. izašla na burzu u New Yorku, a kontroliraju je on i njegov 89-godišnji otac Panagiotis, grčki brodarski milijarder.
Iako je poslovanje s tankerima oduvijek osciliralo zajedno s cijenama nafte i geopolitičkim događajima, ova je godina za Tsakosa i njegovu kompaniju iznenađujuće dobra i to iz prilično neobičnih razloga.
Cijene se udvostručile
Dana 3. siječnja administracija Donalda Trumpa zarobila je venezuelskog predsjednika Nicolása Madura. Njegovo uklanjanje ponovno je otvorilo izvoz nafte iz te zemlje i omogućilo većem broju zapadnih tanker-kompanija da ondje nastave poslovanje. Jedan od Tsakosovih brodova, Mediterranean Voyager, bio je prvi tanker koji je toga dana ukrcao naftu iz Venezuele.
Tsakos kaže da su spot cijene najma njegovih brodova u Venezueli do kraja siječnja skočile na 110.000 dolara dnevno, u odnosu na 70.000 dolara prije toga. Toliko bi, primjerice, neka naftna kompanija ili trgovac naftom platili tanker-kompaniji za najam jednog broda dnevno uz trenutačni utovar. Sada, nakon napada na Iran, kaže da je cijena za pojedine brodove porasla i do 160.000 dolara dnevno.
“To je dobra stvar. Volio bih da se sve ovo nije dogodilo zbog ove situacije u Iranu, ali tu smo, gdje smo”, dodaje.
Te više cijene dodatno potiču poremećaji u pomorskim rutama i u Crvenom moru, gdje je proiranska milicija Hutija napadala zapadne brodove, i sada u Hormuškom tjesnacu, gdje Teheran praktički blokira ključni plovni put kroz koji svakodnevno prolazi oko 20 posto svjetskih zaliha nafte.
To je također dovelo do snažnog rasta dionica tanker-kompanija. Dionice Tsakos Energy Navigation porasle su 69 posto od početka godine, uključujući više od četiri posto u ponedjeljak, prvog trgovačkog dana nakon napada na Iran. Dionice Frontlinea, pete najveće svjetske kompanije za prijevoz nafte tankerima u kojoj značajan udio ima milijarder John Fredriksen, porasle su još više, čak 93 posto u posljednjih 60 dana.
Povećanje flote
Svi ti čimbenici povećali su bogatstvo 13 najbogatijih vlasnika tankera koje prati Forbes za više od 50 posto u posljednjih godinu dana, na ukupno oko 130 milijardi dolara, ponajviše zbog rasta cijena dionica i vrijednosti brodova.
I prije američkih vojnih poteza cijene pojedinih tankera brzo su rasle. Primjerice, potražnja za golemim tankerima poznatima kao VLCC, koji mogu ploviti na dugim relacijama, počela je snažno rasti već u prosincu.
Velik dio toga potaknula je korejska kompanija Sinokor, koja je u oko tri mjeseca potrošila više od 2,5 milijarde dolara na kupnju VLCC tankera kako bi stvorila jednu od najvećih flota na svijetu. (Postoje izvješća da Sinokor zapravo djeluje kao posrednik za švicarsko-talijanskog milijardera Gianluigija Apontea i njegovu tvrtku MSC, najveću svjetsku kompaniju za kontejnerski prijevoz; predstavnik MSC-a nije odmah odgovorio na upit za komentar.)
Nedavno je cijena tih rabljenih VLCC tankera dosegnula razine kakve nisu viđene u posljednjem desetljeću, pa se deset godina stari brodovi prodaju za više od 100 milijuna dolara po komadu, prema podacima tvrtke Veson Nautical i pomorske analitičke kuće Signal Group.
“Svi ti brodovi kupljeni su po cijenama znatno višim nego prilikom prethodne prodaje”, kaže Fredrik Dybwad, analitičar investicijske banke Fearnley Securities iz Osla specijalizirane za pomorski i energetski sektor.
Sankcioniranje transporta “u sjeni”
Dodatni poticaj tanker-kompanijama daje i američka kampanja protiv takozvane “sive” ili “shadow” flote, skupine od više od 1000 starih tankera registriranih u nejasnim jurisdikcijama koji plove bez zapadnog osiguranja te prikrivaju svoju lokaciju ili obavljaju prijenos nafte s broda na brod.
Takvu flotu Iran i Venezuela dugo su koristili za izvoz nafte kako bi zaobišli zapadne sankcije, a nakon invazije na Ukrajinu 2022. počela ju je koristiti i Rusija.
Od prosinca prošle godine SAD je zaplijenio 10 tankera iz te flote koji su prevozili naftu iz Irana, Rusije i Venezuele te sankcionirao još oko 300 njih. Taj obračun, zajedno s Madurovim svrgavanjem, otvorio je nove prilike tanker-kompanijama koje posluju u skladu sa sankcijama da preuzmu dio tog tržišta. Prije toga Kina je bila najveći kupac venezuelske nafte, a transport se uglavnom oslanjao upravo na sivu flotu.
“Sada postoji novo tržište”, kaže Tsakos. “Kina neće prestati uvoziti. Dosad su plaćali ogromne iznose sivoj floti, ali sada će dobro plaćati legitimnim brodovima.”
U svakom scenariju profitiraju
Tsakos Energy Navigation ima nekoliko brodova iznajmljenih kompaniji Chevron, jedinoj američkoj naftnoj kompaniji koja je nastavila poslovati u Venezueli i tijekom Madurova režima. Kako zemlja počinje obnavljati svoju naftnu industriju i izdavati nove dozvole stranim kompanijama, tvrtke koje već imaju uporište, poput Chevrona i tanker-kompanija poput Tsakosove, mogle bi imati velike koristi.
“Dugoročno gledano, kada se proizvodnja nafte ponovno pokrene, vidjet ćete pozitivan učinak na tanker-sektor”, kaže Dybwad.
Bez obzira na konačan ishod američkih napada na Iran, tanker-kompanije vjerojatno će profitirati. Kina je najveći kupac iranske nafte, ali rat Iranu otežava nastavak izvoza. Ako se sukob oduži i nastavi remetiti protok nafte, Kina će morati pronaći alternativne izvore, što će vjerojatno dodatno koristiti tanker-kompanijama.
“Kratkoročno ćete vidjeti više cijene nafte”, kaže Dybwad. “A tu naftu morate nabaviti negdje drugdje, najvjerojatnije iz zemalja koje nisu pod sankcijama, što bi trebalo biti pozitivno za tankere koji prevoze sirovu naftu.” Ako bi režim u Iranu pao i zapadne sankcije bile ukinute, to bi također otvorilo iransku naftu najvećim svjetskim tanker-kompanijama, dok bi Rusija ostala jedina država koja se još oslanja na sivu flotu.
“To će značiti veću proizvodnju u Iranu, veću proizvodnju u Venezueli, a bez sive flote bit će mnogo veća potražnja za legitimnim brodovima”, zaključuje Tsakos.
Giacomo Tognini, novinar Forbesa (link na originalan članak)
