Svako poskupljenje nafte od 10 dolara, povećava ruski gospodarski rast za 0,7 postotnih bodova
Američka intervencija na Bliskom istoku podiže cijene nafte, neizravno puni ruski proračun i ublažava pritisak sankcija, dajući Moskvi novi prostor za nastavak rata u Ukrajini.
Dok operacija “Epic Fury”, koju su SAD pokrenule protiv iranskog režima, ulazi u četvrti tjedan bez jasnog ishoda, kolateralni učinci sve se više multipliciraju. Pokretanjem ove kampanje Donald Trump želio je obnoviti stratešku vjerodostojnost SAD-a i obuzdati regionalnu eskalaciju koja se doživljava kao prijetnja. Paradoksalno, time je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu pružio neočekivani gospodarski i strateški predah. Dok sukob na Bliskom istoku podiže cijene nafte i odvlači pozornost Zapada, Rusija ponovno dobiva prijeko potreban prostor za rat iscrpljivanja u Ukrajini.
Prije nekoliko dana Putin se obratio čelnicima najvećih naftnih i plinskih kompanija u zemlji, očito uživajući u ovom preokretu. Ismijao je napore koje su Europljani ulagali posljednje četiri godine kako bi se odviknuli od ruskih energenata, istaknuvši da je jeftina energija i dalje snažan politički mamac, piše Le Monde.
Ovaj slijed događaja dolazi u ključnom trenutku za rusko gospodarstvo, koje je očito počelo slabjeti. Zapadne sankcije, ograničenje cijene nafte koje je nametnuo G7 i smanjene izvozne marže počele su ozbiljno opterećivati ruske javne financije. Rast, koji je umjetno bio potaknut ratnom ekonomijom, počeo je posustajati, dok se proračunski deficit povećavao.
Neočekivani dar
Rat u Iranu mijenja sve. U samo nekoliko dana cijena barela premašila je 100 dolara (86 eura). Ruska nafta tipa Urals, koja se dugo prodavala po oko 50 dolara, slijedila je taj trend i dosegnula razine kojima se Moskva još prije nekoliko tjedana nije usudila nadati. Svako povećanje cijene nafte od 10 dolara dodaje oko 0,7 postotnih bodova ruskom gospodarskom rastu. Savezni proračun počinje se uravnoteživati već pri cijeni nafte od 59 dolara po barelu.
Ovaj naftni šok pravi je dar za Rusiju: omogućuje Kremlju financiranje rata u Ukrajini i privremeno ublažavanje pritiska na javne banke. Tijekom sastanka s čelnicima energetskog sektora Putin je sugerirao da bi se ovaj neočekivani prihod trebao prvenstveno usmjeriti prema velikim državnim bankama, kako bi mogle preuzeti veći javni dug ili proširiti kreditiranje obrambene industrije.
Podrivanje zapadnog jedinstva
Možda najveća ironija leži u prilagodbama politike u Washingtonu. Suočena s rastom cijena goriva uoči izbora na sredini mandata, Trumpova administracija preispituje pristup sankcijama na naftu. Privremeno ublažavanje sada omogućuje prodaju ruskih naftnih tereta na otvorenom tržištu, uključujući i putem pomorskih mreža povezanih s Iranom. Ova odluka koristi Moskvi, a istodobno podriva zapadno jedinstvo.
Ipak, ovaj obnovljeni optimizam za Rusiju treba staviti u dugoročnu perspektivu. Smirivanje sukoba na Bliskom istoku dovela bi do pada cijena nafte i ponovno oslabila Moskvu. Osim toga, ruska naftna industrija i dalje je u lošem je stanju. Dodatni prihodi koji se trenutno ostvaruju više služe za krpanje postojećih problema nego za pripremu budućnosti. Kapacitet izvoza, koji se oslanja na tzv. “sivu flotu”, i dalje je ograničen i teško će nadoknaditi opskrbne poremećaje uzrokovane situacijom na Bliskom istoku.
