Hrvatska nema gospodarske uvjete koji bi zaustavili iseljavanje, mora duboko promijeniti ekonomsku politiku i izgraditi nove gradove
Iseljavanje hrvatskih građana još uvijek je znatno veće od njihova doseljavanja iz inozemstva. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iz Hrvatske se tijekom 2024. godine odselilo 20.147 državljana, a istodobno se vratilo 13.290 državljana. U usporedbi s prethodnom godinom, opseg registrirane neto emigracije ipak je manji, uglavnom zbog ozbiljnih gospodarskih problema u Njemačkoj.
U razdoblju od 2013. do 2024. godine odselilo se 335.414 državljana. Procjenjuje se da ukupan broj hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u svijetu iznosi oko 3,2 milijuna. Otvoreno je pitanje kako zaustaviti emigraciju te potaknuti iseljenike i njihove potomke, posebno mlađe i srednje dobi, na masovno doseljavanje u Hrvatsku.
Poznato je da Hrvatska nema gospodarske uvjete koji bi zaustavili iseljavanje. U Hrvatskoj su plaće niske u usporedbi s plaćama u bogatijim europskim zemljama. Prema podacima Eurostata, u prošloj godini prosječna je bruto plaća po satu rada u Hrvatskoj iznosila 16,5 eura, a u Njemačkoj, na primjer, 43,4 eura.
Ako hrvatska država želi znatno povećati realne plaće radnika, onda mora duboko promijeniti svoju ekonomsku politiku. Neophodno je donijeti radikalne mjere, posebno u području oporezivanja, koje će neizravno utjecati na produktivnost rada, a time i na realne plaće.
Strojevi i oprema
Budući da važnu ulogu u određivanju razine produktivnosti rada ima količina strojeva i opreme po radniku, treba stimulirati ulaganja u proizvodni fizički kapital putem minimiziranja poreza na dobit. Navedena bi mjera porezne politike bila veoma djelotvorna jer bi privukla bogate poduzetnike hrvatskog porijekla i druge ulagače. Smanjenje prihoda od poreza na dobit moglo bi se nadoknaditi povećanim oporezivanjem potrošnje fosilnih goriva.
Nadalje, povratak iseljenih stručnjaka, zajedno s dolaskom stranih stručnjaka, donio bi napredniju tehnologiju i organizaciju proizvodnje te time dodatno povećao produktivnost rada. Stoga iseljene i strane stručnjake treba privući ukidanjem poreza na dohodak od rada, što je mjera koja podrazumijeva duboku izmjenu načina financiranja gradova i općina te drastično smanjenje njihovih rashoda. Usput rečeno, poznati su brojni primjeri fiskalnog rasipanja i nepotrebnog trošenja u jedinicama lokalne samouprave.
Što se tiče dosadašnjih mjera, selektivan pristup, kao što je petogodišnje oslobađanje povratnika od poreza na dohodak nakon najmanje dvogodišnjeg prebivanja u inozemstvu, nije najbolje rješenje. Ono može djelovati kontraproduktivno, posebno u pogledu emigracije stručnjaka.
Mjera potpunog ili polovičnog povrata poreza mladim osobama, starosti do 30 godina, nije se pokazala učinkovitim sredstvom za smanjivanje iseljavanja. Odnos broja odseljenih u dobi od 20 do 29 godina prema broju odseljenih u dobi od 30 do 39 godina nije se smanjio nakon njezina uvođenja.
Gradovi i infrastruktura
Nove radikalne mjere porezne politike, dopunjene reformom radnoga zakonodavstva, dovele bi do znatnog porasta realnih plaća i potaknule povratak radnika iz inozemstva. Postojeći hrvatski gradovi, međutim, nemaju infrastrukturu koja bi podnijela izrazito velik porast broja stanovnika. Stoga je potrebno izgraditi nove hrvatske gradove.
Središnja bi država trebala, na temelju političkog suglasja o nacionalnom interesu, stvoriti zakonske preduvjete i imenovati povjerenike koji bi otkupili ili unajmili prikladna zemljišta te donijeli prostorne planove. Nakon toga slijedilo bi polaganje infrastrukture, a zatim bi privatni poduzetnici izgradili potrebne poslovne i stambene objekte. Izgradnja novih objekata omogućila bi instaliranje vrhunske proizvodne tehnologije te postizanje najveće kvalitete stanovanja i zaštite okoliša.
Za izgradnju i naseljavanje osobito su pogodna područja u blizini rijeka i ključnih prometnica te nedaleko od već postojećih velikih gradova. Potonji bi tako ne samo pridonijeli bržoj izgradnji novih gradova, već bi naposljetku dobili konkurenciju u pogledu privlačenja stanovnika, što bi zasigurno imalo veoma pozitivne dugoročne učinke i na jedne i na druge.
Darko Oračić je rukovoditelj Odsjeka za strateško upravljanje u Središnjem uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima ustanove u kojoj radi.
