Alan Mutka: U eri umjetne inteligencije više nije dovoljno gledati rezultat, moramo razumjeti proces
Od laboratorija robotike na Fakultetu elektrotehnike i računarstva do vođenja katedre za informacijske tehnologije na RIT Croatia, profesionalni put dr. sc. Alana Mutke povezuje nekoliko naizgled različitih svjetova: autonomne sustave, industrijsku robotiku, nuklearne tehnologije, medicinske inovacije, poduzetništvo i visoko obrazovanje. No iza svih tih etapa nalazi se ista nit vodilja – pretvaranje znanja u rješenja koja imaju konkretnu vrijednost za ljude i društvo.
Mutka pripada generaciji hrvatskih inženjera koja je prve ozbiljne korake u robotici radila u vrijeme kada su snimke robota Boston Dynamicsa djelovale gotovo futuristički. Dok je svijet promatrao kako BigDog održava ravnotežu na ledu, u Laboratoriju za robotiku i inteligentne sustave upravljanja (LARICS) na FER-u razvijali su vlastite četveronožne robotske sustave. Cilj nije bio samo napraviti robota koji može hodati, nego razviti sustav dovoljno stabilan i precizan da izvršava složene zadatke. Jedan od rezultata tog rada bio je robotski hodač sposoban pogoditi alku, projekt koji je poslužio kao platforma za razvoj znanja primjenjivog i u drugim naprednim robotskim sustavima.
Takvi projekti vrlo brzo nauče inženjera razlici između teorije i stvarnosti. Simulacije dopuštaju gotovo beskonačno eksperimentiranje, no prijelaz na fizički hardver znači suočavanje s troškovima, rokovima i ograničenjima stvarnog svijeta. Upravo je to iskustvo oblikovalo Mutkin pogled na tehnologiju: vrijednost istraživanja ne mjeri se samo znanstvenim rezultatima, nego sposobnošću da pronađe put do konkretne primjene.
To je posebno došlo do izražaja u projektima za vatrogasne službe i nuklearnu industriju. Kao mlad inženjer radio je na razvoju sustava za inspekciju reaktorskih posuda u nuklearnim elektranama, uključujući projekte realizirane u suradnji sa Southwest Research Instituteom u SAD-u te implementirane u elektranama u Bugarskoj i Indiji. Upravljanje višemilijunskim robotskim sustavom na udaljenosti od nekoliko stotina metara, uz pomoć ograničenih vizualnih informacija i u okruženju visoke radijacije, iskustvo je koje trajno mijenja percepciju odgovornosti. U takvim uvjetima tehnologija mora biti pouzdana, predvidljiva i spremna za rad kada je najpotrebnija.
Put u poduzetništvo
Nakon akademskih i industrijskih projekata Mutka se okušao i u poduzetništvu kroz tvrtku Cognitus, gdje se fokusirao na medicinske aplikacije i projekte iz područja ortopedije i protetike. Upravo ga je poduzetništvo naučilo lekcijama koje akademski svijet ne može pružiti. Dobra ideja, pa čak ni uspješan prototip, nisu dovoljni. Pravi izazov počinje kada proizvod mora pronaći korisnike, zadovoljiti regulatorne zahtjeve i dokazati tržišnu vrijednost. Posebno u medicini, gdje put od inovacije do stvarne primjene često traje godinama.
To iskustvo oblikovalo je i njegov pogled na europski inovacijski ekosustav. Europa, smatra, ne pati od manjka znanja ni kvalitetnih istraživanja. Problem je što često presporo pretvara znanstvene rezultate u globalno konkurentne proizvode i kompanije. Dok se u nekim drugim dijelovima svijeta ranije prihvaća tržišni rizik, europski sustav često predugo čeka da ideje postanu potpuno zrele prije izlaska na tržište.
Unatoč tome, Mutka vidi velike prilike upravo u područjima gdje se spajaju računarstvo, umjetna inteligencija i medicina. Budućnost ne vidi u utrci za najvećim modelima umjetne inteligencije, nego u razvoju specijaliziranih rješenja koja rješavaju konkretne probleme liječnika i pacijenata. Za manje zemlje poput Hrvatske upravo je to prostor u kojem mogu stvoriti međunarodno relevantne proizvode bez potrebe za ulaganjima usporedivima s najvećim globalnim tehnološkim kompanijama.
Katedra na RIT Croatia
Danas, kao voditelj katedre za Informacijske tehnologije na RIT Croatia, sve više energije usmjerava prema obrazovanju. Smatra da visoko obrazovanje ne može pratiti svaku novu tehnologiju koja se pojavi na tržištu, ali može studentima pružiti nešto mnogo važnije – način razmišljanja. Alati se mijenjaju, no sposobnost razumijevanja problema, učenja novih tehnologija i razvoja kvalitetnih rješenja ostaje trajna konkurentska prednost.
Posebno je zanimljiv njegov pogled na generativnu umjetnu inteligenciju. Dok mnogi raspravljaju o tome hoće li AI zamijeniti programere, Mutka tvrdi da se zapravo mijenja priroda posla. Pisanje koda postaje samo jedan dio šireg procesa koji uključuje razumijevanje problema, arhitekture sustava, sigurnosti, korisničkih potreba i poslovnog konteksta. Programeri neće nestati, ali će najvrjedniji postati oni koji znaju voditi AI alate, procjenjivati njihova rješenja i preuzeti odgovornost za konačni rezultat.
Upravo iz tog promišljanja nastao je AssessME, sustav razvijen tijekom pandemije kada je online nastava otvorila nova pitanja o načinu vrednovanja studentskog rada. Umjesto fokusiranja na nadzor studenata, AssessME prati proces nastanka rješenja. U vremenu kada generativni AI može u nekoliko sekundi proizvesti funkcionalan kod, Mutka smatra da više nije dovoljno promatrati samo konačni rezultat. Ključno je razumjeti kako je student do njega došao, koje je odluke donosio, kako je rješavao probleme i može li objasniti vlastiti rad. Upravo je taj pristup sustavu donio i treće mjesto na europskoj nagradi International Higher Education Teacher Award.
Njegov interes za budućnost tehnologije ne zaustavlja se na umjetnoj inteligenciji. Velik potencijal vidi i u kibernetičkoj sigurnosti, području koje je, prema njegovu mišljenju, odavno prestalo biti isključivo tehničko pitanje. Cyber napadi danas predstavljaju poslovni, regulatorni i društveni rizik, zbog čega organizacije trebaju stručnjake koji razumiju ne samo tehnologiju nego i upravljanje rizicima, organizacijsku kulturu i regulatorni okvir.
Kako se mijenja budućnost?
Kada govori o kompetencijama budućnosti, Mutka naglašava da tehničko znanje ostaje nužan preduvjet, ali više nije dovoljno. Poslodavci sve više traže ljude koji mogu učiti, kritički razmišljati, komunicirati i povezivati tehnologiju s konkretnim poslovnim problemima. Hibridni stručnjaci koji razumiju programiranje, umjetnu inteligenciju, sigurnost i poslovni kontekst bit će među najtraženijim profilima u godinama koje dolaze.
Na pitanje koja će tehnologija najviše promijeniti društvo u sljedećem desetljeću, Mutka nema jednostavan odgovor. Kratkoročno će najveći utjecaj imati generativna umjetna inteligencija, no dugoročno vjeruje da će ključne promjene nastati spajanjem različitih tehnologija – umjetne inteligencije, robotike, medicine, kibernetičke sigurnosti i kvantnog računarstva. Pitanje nije samo jesmo li tehnološki spremni za tu budućnost, nego imamo li dovoljno obrazovanih ljudi koji će je znati oblikovati.
Upravo zato, zaključuje Mutka, najvažnija vještina budućnosti neće biti poznavanje jednog alata ili programskog jezika. Bit će to sposobnost stalnog učenja, kritičkog razmišljanja i odgovorne upotrebe tehnologije u svijetu koji se mijenja brže nego ikad prije.
