Ovo su milijarderi koji stoje iza carstva izgrađenog na jednostavnom, ali revolucionarnom izumu – šlagu bez mlijeka
Posao s smrznutom hranom Boba Richa bio je toliko uspješan da je 1973. godine kupio prva prava na naziv NFL stadiona. Kako se domaći stadion Buffalo Billsa sprema za rušenje nakon ove sezone, njegov sin Bob Jr. osvrće se na vođenje obiteljskog biznisa vrijednog 5,8 milijardi dolara.
Kad god netko ponudi da preuzme Rich Products – prehrambenog giganta iz Buffala u saveznoj državi New York, s godišnjim prihodom od 5,8 milijardi dolara, za kojeg vjerojatno nikad niste čuli – njegov stariji predsjednik i sin osnivača, Bob Rich Jr., već ima pripremljeno pismo koje njegova asistentica odmah šalje natrag.
Odgovor se šalje često, kaže Rich: “Kažemo: Dragi …, hvala vam na zanimanju za našu kompaniju. Rich Products nije na prodaju. Srdačan pozdrav.”
Asistentica ga često pita želi li znati kome šalje to pismo, ali njega to zapravo ne zanima. “Iskreno, nije me briga”, kaže 84-godišnji milijarder uz smijeh. “Koliko je to loše?”
“Naš je najveći prioritet ostati privatna kompanija – zauvijek”, dodaje njegova supruga Mindy (68), predsjednica Rich’sa i upravnog odbora. Njihova je glavna smjernica, kaže Rich, zadržati 100-postotnu kontrolu obitelji, kako bi imali slobodu donositi odluke brzo i bez ograničenja.
Njegov otac, Bob stariji, izumio je prvu biljnim mlijekom baziranu šlag-kremu bez mlijeka 1945. godine – tri godine prije nego što se na tržištu pojavio poznatiji, mliječni Reddi-Wip. Danas se Rich’sov prepoznatljivi šlag prodaje u više od 100 zemalja svijeta i ostaje jedan od vodećih proizvoda širokog prehrambenog konglomerata – koji Forbes procjenjuje na više od sedam milijardi dolara.
Korak po korak
Kompanijin asortiman danas obuhvaća kolačiće za supermarkete, hladnu pjenu za kafiće, tijesto za pizze (za lance i samostalne pizzerije), smrznute morske plodove SeaPak, kao i poznate torte od sladoleda Carvel. Među dugogodišnjim kupcima su Walmart, Kroger, Dunkin’, Publix, Sodexo i mnogi drugi.
“Naš rast nije eksponencijalan. Nije pravocrtan. Ide korak po korak”, kaže Rich, čije bogatstvo Forbes procjenjuje na 6,5 milijardi dolara, temeljem njegova vlasničkog udjela i ulaganja.
Kompanija očekuje da će godišnji prihod dosegnuti 10 milijardi dolara do 2030. godine, a strategija za to uključuje razvoj inovativnih proizvoda namijenjenih restoranima i veleprodaji – koji olakšavaju probleme s radnom snagom – te preoblikovanje nekih najprodavanijih artikala u skladu s novim tržišnim trendovima.
Još jedna velika promjena čeka Rich’s: na kraju ove NFL sezone bit će srušen stadion Buffalo Billsa – koji je 1973. postao prvi sportski stadion na svijetu s komercijalnim imenom, nakon što je Bob stariji platio 1,5 milijuna dolara za 25-godišnji ugovor. Stadion je nosio obiteljsko ime Rich do 1997. godine, a potom je preimenovan u čast osnivača kluba Ralpha Wilsona, čije je ime zadržao do 2015.
“Danas oko 500 stadiona u svijetu prodaje prava na ime. Tada je to bila luda odluka”, kaže Rich, “ali ispostavilo se da je bila dobra.”
Bob i Mindy, strastveni navijači Billsa, kažu da se raduju novom stadionu, baš kao i budućnosti Rich’sa, koji ulazi u osmo desetljeće poslovanja. “Vidjeli smo nekog prošli tjedan s majicom na kojoj je pisalo: ‘Mi ga još uvijek zovemo Rich Stadium’, i to me stvarno nasmijalo”, kaže Bob. “Bit će to stvar ponosa za sve – pa i za nas.”
Sin mljekara iz Buffala, Robert E. Rich tijekom ljeta u srednjoj školi dostavljao je mlijeko za očevu mljekaru, a nakon što je 1935. diplomirao, osnovao je vlastiti mliječni biznis. Ubrzo je postao jedan od najvećih u regiji.
Ratna ideja
Tijekom Drugog svjetskog rata služio je kao administrator za opskrbu mlijekom u razdoblju kada je vladala njegova nestašica, i upravo tada dobio je ideju koja će mu promijeniti život. Jednog ga je dana nazvao bolnički nabavljač i spomenuo kako bolnice koriste napitke od soje i biljne kreme koje razvija laboratorij Georgea Washingtona Carvera, u sklopu projekta Henryja Forda. Nakon što je posjetio laboratorij, Rich je dobio prava na proizvodni sustav za simboličnu naknadu od jednog dolara.
Započeo je razvoj nadomjestka za šlag – manje masnog, dugotrajnijeg i znatno jeftinijeg za proizvodnju od klasičnog šlaga. Njegove plave limenke Rich’s šlaga bez mlijeka postale su trenutačni hit: već prve 1945. godine ostvario je prodaju od 29.900 dolara (oko 540.000 današnjih dolara). S ukidanjem ratnog ograničenja i porastom potrošnje nakon rata, prodaja je eksplodirala. Do 1952. godine premašila je milijun dolara (današnjih 12 milijuna).
Unatoč 40 tužbi mliječne industrije, koja ga je optuživala da “krivotvori vrhnje”, Rich nije odustao – i ubrzo je proizvod plasirao diljem svijeta.
Posao u Kanadi
“Moj otac znao je reći da mu je ured bio avionski poslužavnik”, prisjeća se Bob Jr., koji se pridružio obiteljskom poslu 1963., nakon što je djetinjstvo i mladost proveo pomažući na utovarima robe. Isprva nije planirao ostati u obiteljskom poslu – bio je rezervni vratar hokejaškog tima Buffala, pokušao se kvalificirati za Olimpijske igre 1964., a imao je i razgovore za posao u zračnim snagama i CIA-i.
No Bob stariji ponudio mu je velik izazov: da izgradi tvornicu u Kanadi i vodi prvu međunarodnu podružnicu, s proračunom od milijun dolara (oko 10 milijuna današnjih dolara). Otac i sin u početku su imali napet odnos, ali su ubrzo postali pravi tim – osobito nakon što prvih 2,3 tone šlaga iz kanadske tvornice nije uspjelo nabiti teksturu, pa je Bob mlađi morao “progutati ponos” i zatražiti očevu pomoć.
Prva velika akvizicija kompanije Rich’s dogodila se 1976. godine, kada su godišnji prihodi prvi put premašili 100 milijuna dolara. Te je godine tvrtka kupila SeaPak, brend smrznutih morskih plodova, za 11,5 milijuna dolara, čime je postavila temelje svoje dugoročne strategije rasta kroz akvizicije.
Bob Jr. postao je predsjednik kompanije dvije godine kasnije i od tada je kroz akvizicije dodao više od 60 brendova u portfelj. Među ostalim, kupio je i baseball klub Buffalo Bisons, kako bi spriječio da franšiza napusti grad. Od 1983. Rich posjeduje Bisons, koji su danas razvojni tim (AAA liga) kanadskog MLB kluba Toronto Blue Jays.
Te iste godine, 1983., Bob Jr. upoznao je Mindy, 16 godina mlađu, na utakmici Bisonsa. Ispostavilo se da i ona dolazi iz obitelji koja je imala prehrambeni biznis – u Cincinnatiju, gdje je njezina obitelj proizvodila krafne i pržene kolutiće od luka.
Dvoje su se vjenčali – bio je to Bobov treći brak – a Mindy je počela raditi u Rich’su odmah nakon povratka s medenog mjeseca, 1985. godine, u odjelu za internu komunikaciju i korporativne događaje. Godinama kasnije otkrila je da su, nakon što je njezina obitelj prodala svoj posao, neki brendovi prešli iz ruke u ruku – i da je brend prženih kolutića luka završio upravo u vlasništvu Rich’sa.
“Odrasla sam u prehrambenoj industriji i bilo bi čudno da, kad smo se vjenčali, radim bilo gdje drugdje”, prisjeća se Mindy.
Do 1996. godine, godišnji prihodi Rich’sa premašili su milijardu dolara.
Bob Jr. postao je predsjednik uprave 2006. godine, nakon što je njegov otac preminuo u 92. godini. Bob stariji proveo je 61 godinu na čelu kompanije i sve do smrti u džepu je uvijek nosio zgužvani papir s godišnjim prihodima tvrtke. Rich’s je ostvarivao dobit svake godine od osnutka – što i danas vrijedi. Forbes je u godini njegove smrti procijenio prodaju na 2,4 milijarde dolara godišnje.
Bob Jr. tada je naslijedio bogatstvo vrijedno najmanje 1,5 milijardi dolara. Njegov mlađi brat David, koji je postao svećenik i preselio u Jackson u Mississippiju, naslijedio je preostali dio obiteljskog udjela vrijedan stotine milijuna. Njihova sestra Joanna bila je isključena iz oporuke, nakon što je njezin suprug dvaput bezuspješno tužio Boba starijeg.
Kako je Rich’s do 2013. narastao na tri milijarde dolara godišnjeg prihoda, kompanija je krenula u novi val akvizicija – kupujući, među ostalim, brend F’Real Foods (poznat po patentiranim smoothie aparatima) i tri veleprodajne pekarske tvrtke.
Film s Michaelom Douglasom
Zbog takvog rasta, Bob i Mindy morali su svjesno ograničiti poslovne razgovore kod kuće – čak su se zakleli da o poslu neće pričati dok su na svojoj ribarskoj jahti. “Rekla bih da smo u tome bili uspješni oko 80 posto vremena”, prisjeća se Mindy sa smiješkom.
Bob Rich napisao je nekoliko romana o ribolovu, a njegov roman Looking Through Water iz 2015., o otuđenom ocu i sinu na natjecanju u mušičarenju, pretvoren je u film s Michaelom Douglasom, koji je premijerno prikazan u rujnu.
Godine 2021., kad je godišnja prodaja dosegnula četiri milijarde dolara, Rich je odlučio povući se s mjesta predsjednika uprave nakon 15 godina i predati vodstvo Mindy. “To mi je omogućilo da preuzmem novu ulogu kao stariji predsjednik i uživam gledajući kako Mindy unosi svoju osobnost u vođenje kompanije”, kaže on.
“Naša otvorenost i autentičnost tijekom teških razdoblja pomogli su nam da izgradimo povjerenje,“ dodaje Mindy. “Ne možeš uvijek uljepšavati sliku kad ona nije onoliko ružičasta koliko bi volio da jest.”
Jedna stvar oko koje se obitelj Rich uvijek slaže jest temeljno načelo Boba starijeg – da kompanija mora ostati privatna.
“Shvatili smo da javne kompanije nikada ne mogu imati onu stabilnost koju može imati dobro vođena privatna tvrtka s kontinuitetom vodstva i jasnim smjerom”, kaže Bob.
No ta nepokolebljiva predanost obiteljskom vlasništvu ne znači da i buduće generacije moraju nužno osobno voditi tvrtku. Godinama su imali pravilo da svako od četvero djece koje želi raditi u Rich’su najprije mora steći posao i napredovanje u drugoj kompaniji.
Prirodni nasljednik čini se Ted Rich (56), Bobov drugi najstariji sin, koji se pridružio Rich’su 1995. u prodaji, sa samo 26 godina. Danas je glavni direktor za rast, član uprave i vodi obiteljsko vijeće.
Mi ćemo ugasiti svjetla
No Ted izbjegava govoriti o sebi kao nasljedniku: “Svaki dan se budim svjestan koliko je važna odgovornost upravljanja naslijeđem”, kaže. “Sretan sam što mogu dati svoj doprinos gdje god je to potrebno. Nastavit ću pomagati i voditi na svaki mogući način.”
“Ako ne ideš naprijed, posao neće opstati”, dodaje Ted. “U biznisu se ne može stajati na mjestu.”
Direktor kompanije, Richard Ferranti (65), opisuje stil vodstva Boba i Mindy kao “jednostavan, ali snažan.” Poziva se na njihovo osnovno načelo: “Ne možeš voditi dobar posao s lošim ljudima.”
Ferranti se prisjetio jednog trenutka koji mu je jasno pokazao tu filozofiju. Kompanija je pregovarala o velikoj akviziciji koja bi drastično promijenila Rich’sov portfelj i znatno proširila bazu kupaca. “Na papiru, bila je to prekretnica”, kaže on.
No kasnije, tijekom provjere poslovanja, otkrivena su dva ozbiljna problema. “Iako su objašnjenja i planovi tvrtke zadovoljili pravne i regulatorne zahtjeve, bilo je očito da im nedostaje istinska briga za utjecaj na kupce i reputaciju. To nam je pokazalo kakve vrijednosti ima njihov menadžment – a budući da smo planirali zadržati većinu tog tima, to je bio deal breaker. Odustati od tako velike prilike bilo je teško – i lako u isto vrijeme.”
Još jedno od načela kojih se Richovi ne odriču jest njihova povezanost s Buffalom.
“Često nas pozivaju da preselimo sjedište u ‘neki predivan grad s toplom klimom’, uz porezne olakšice i druge poticaje”, kaže Rich. “Ali o tome ni ne razmišljamo.”
“Mi smo buffalska kompanija”, dodaje odlučno. “Borimo se za svoju zajednicu. Kako ljudi znaju reći – kad svi odu, zadnji neka ugasi svjetla. Ako se to ikad dogodi, vjerojatno ćemo to biti mi.”
Chloe Sorvino, novinarka Forbesa
