Što će razlikovati pobjednike u eri AI-ja? Fredrik Haren ima jednostavan odgovor
Umjetna inteligencija može generirati ideje, pisati tekstove i razvijati proizvode, ali Fredrik Haren ne vjeruje da će zbog toga ljudska kreativnost izgubiti na važnosti. Upravo suprotno. Fredrik Haren, koji je jedan od keynote speakera na Weekendu.19, koji se od 24. do 27. rujna održava u Rovinju, posljednjih 25 godina proučava kreativnost i inovacije diljem svijeta, a smatra da ulazimo u razdoblje u kojem će sposobnost postavljanja pitanja, povezivanja različitih perspektiva i pretvaranja ideja u stvarnost biti važnija nego ikad.
Fredrik Haren posljednjih je 25 godina proveo proučavajući kreativnost ondje gdje nastaje – među ljudima. Putovao je u više od 75 zemalja, održao više od 2.000 predavanja i razgovarao s ljudima iz različitih industrija, kultura i poslovnih okruženja.
Ako je iz tog iskustva izvukao jednu veliku lekciju, onda je ona prilično jednostavna: dobre ideje nemaju geografsku adresu.
„Najviše me iznenadilo to koliko se o kreativnosti može naučiti na mjestima na kojima to najmanje očekujete – u mongolskoj pustinji, slamovima Mumbaija, pa čak i od ljudi iz Sjeverne Koreje“, kaže Haren.
Kada ga pitaju odakle dolaze najinspirativniji primjeri inovacija, njegov odgovor nije Silicon Valley, Stockholm, Singapur ili neko drugo globalno tehnološko središte.
Odgovor je – od ljudi.
„Iskreno vjerujem da svatko od nas može naučiti nešto vrijedno od druge osobe. Ključ je u tome da budete dovoljno znatiželjni i otvoreni da zaista slušate ljude koje susrećete.“
Ta ideja provlači se kroz gotovo cijelu Harenovu filozofiju kreativnosti. Na pitanje tko je najinspirativnija osoba koju je intervjuirao često odgovara – posljednja koju je upoznao. A kada ga pitaju koga bi želio ponovno intervjuirati, njegov je odgovor da bi radije upoznao nekoga novog.
„Onoga trenutka kada prihvatimo da nas svatko može nečemu naučiti, cijeli svijet postaje mjesto učenja, a svaka osoba koju sretnemo – naš učitelj.“
AI neće ubiti kreativnost
Takav pogled postaje posebno zanimljiv u trenutku u kojem generativna umjetna inteligencija preuzima sve veći dio poslova koje smo donedavno smatrali izrazito kreativnima. AI danas piše, dizajnira, programira, komponira, generira fotografije i video te sudjeluje u razvoju novih proizvoda.
Za Harena, međutim, zaključak da će zbog toga ljudi postati manje kreativni polazi od pogrešne pretpostavke.
„Umjetna inteligencija nikada nas neće spriječiti da stvaramo. Zašto? Zato što nas sam proces stvaranja čini sretnima. Zašto bismo odustali od nečega što nam donosi toliko zadovoljstva?“
Povijest tehnologije već je više puta pokazala sličan obrazac. Kada se pojavila fotografija, podsjeća Haren, slikari su je mogli promatrati kao gotovo mehanički proces – pritisak na gumb umjesto stvaranja slike rukom.
No fotografija nije uništila kreativnost. Stvorila je novi prostor za nju.
„Svatko tko razumije fotografiju zna da se kreativnost krije upravo u tome kako ćete pritisnuti taj gumb – odnosno kako ćete snimiti fotografiju.“
Isto vrijedi i za umjetnu inteligenciju. Vrijednost neće biti samo u pristupu tehnologiji, nego u tome što ćemo s njom napraviti.
„Živimo u zlatnom dobu kreativnosti. Ne zato što će nam je umjetna inteligencija oduzeti, nego zato što će umjetna inteligencija i ljudi zajedno stvarati više nego ikada prije.“
Tehnologija sama po sebi nije konkurentska prednost
U poslovnom svijetu trenutačno se ulažu golemi iznosi u umjetnu inteligenciju, a kompanije pokušavaju utvrditi gdje se nalazi održiva konkurentska prednost u novom tehnološkom ciklusu.
Haren je sličnu dinamiku već vidio.
Svoje prve dvije knjige o internetu napisao je 1994. i 1998. godine. No već 1999. prestao se predstavljati kao stručnjak za internet. Shvatio je, kaže, da najzanimljiviji dio priče nije bio sam internet, nego činjenica da je riječ o nečemu novom što je ljudima otvorilo mogućnost da postojeće probleme rješavaju na nove načine.
Nakon interneta stigli su blockchain, metaverse i drugi tehnološki trendovi. Danas je u središtu pozornosti AI. Sutra će, kaže Haren, biti nešto drugo.
„Nije važno koja je tehnologija trenutačno ‘u modi’, nego koliko smo sposobni iskoristiti najnovije tehnologije i ideje kako bismo unaprijedili ono što radimo i način na koji to radimo.“
Drugim riječima, pristup tehnologiji postupno prestaje biti diferencijator kada ista tehnologija postane široko dostupna.
Haren to objašnjava jednostavnom analogijom: „Svaki skladatelj ima na raspolaganju istih osam nota. Prava konkurentska prednost leži u našoj sposobnosti da te alate iskoristimo na najbolji mogući način – drugim riječima, da budemo kreativniji.“
Inovacije više nemaju jedno središte
Promijenila se i geografija inovacija.
Prije četvrt stoljeća, kaže Haren, velik dio poslovnog svijeta nove je ideje očekivao prvenstveno sa Zapada, uz Japan kao jednu od rijetkih velikih iznimki. Danas inovacije nastaju posvuda.
„Nikada nije bilo važnije razmišljati globalno.“
Istodobno, Haren je tijekom putovanja otkrio zanimljiv paradoks: profesionalni identitet ponekad nas povezuje snažnije od nacionalnog.
Prisjeća se posjeta agenciji za web dizajn u Butanu. Ljudi koje je ondje upoznao bili su, prema njegovu iskustvu, nevjerojatno slični web dizajnerima koje je susretao u Stockholmu ili New Yorku.
„Inženjer je inženjer, bez obzira na to gdje u svijetu radi – i tako je s većinom zanimanja.“
To, međutim, ne znači da kulturne razlike nestaju. Upravo suprotno: Haren smatra da one mogu biti izvor kreativne prednosti jer nas prisiljavaju da preispitamo vlastite pretpostavke.
Kao osoba koja je i sama u braku s nekim iz druge kulture, navodi primjer odgoja djece. Dvije kulture mogu ponuditi dva potpuno različita odgovora na isti problem. Vrijednost nije samo u mogućnosti izbora između njih, nego u spoznaji da ono što smo cijeli život smatrali „najboljim načinom“ možda uopće nije jedini, pa ni najbolji pristup.
Problem kompanija nisu ideje. Problem je koliko su odvažne
Dok poslovni lideri često govore da njihovim organizacijama treba više inovacija, Haren upozorava da već na razini definicije postoji problem.
„Rekao bih da otprilike 50 posto ljudi u poslovnom svijetu smatra da inovacija znači ‘raditi nešto potpuno drugačije’, dok drugih 50 posto vjeruje da inovacija znači ‘pretvoriti ideje u stvarnost’.“
Zbog toga naizgled jednostavna poruka uprave – „moramo biti inovativniji“ – različitim ljudima može značiti potpuno različite stvari. Jedni će krenuti u potragu za radikalno novim idejama, dok će drugi pokušavati ubrzati realizaciju postojećih.
No postoji još jedan problem.
„Naš najveći izazov jest to što naše ideje nisu dovoljno odvažne. Danas postoje goleme prilike, ali ljudi još uvijek ne razmišljaju dovoljno hrabro o tome kako ih iskoristiti.“
Upravo tu dolazimo do jednog od velikih paradoksa suvremenih kompanija. Od zaposlenika se traži inovativnost, ali organizacijski sustavi često nagrađuju predvidljivost, izbjegavanje pogrešaka i minimaliziranje rizika.
Može li kompanija biti istinski inovativna ako njezina kultura ne tolerira neuspjeh?
Harenov odgovor ne zahtijeva elaboraciju.
„Ne.“
Najvažnija osobina budućih lidera mogla bi biti znatiželja
Za kompanije koje žele ostati relevantne tijekom sljedećeg desetljeća Haren posebno izdvaja jednu osobinu: znatiželju.
Ne samo znatiželju lidera, nego njihovu sposobnost da je probude kod drugih.
„Najbolji lideri bit će oni koji će uspjeti potaknuti znatiželju kod drugih.“
Haren znatiželju vidi kao jedan od najsnažnijih pokretača kreativnosti jer ona prethodi učenju. Kao ilustraciju navodi islandski izraz forvitten, koji povezuje s idejom „prije znanja“ – prvo dolazi želja da nešto saznamo, a tek zatim znanje.
Za poslovne lidere ta je veza ključna.
„Lider koji uspije probuditi znatiželju u svojim ljudima potaknut će ih da uče, a upravo se iz tog znanja kasnije može stvoriti konkurentska prednost.“
Kompanije budućnosti zato, prema Harenu, neće pobjeđivati samo zapošljavanjem kreativnih ljudi. Morat će izgraditi okruženje u kojem će znatiželja biti poželjna, a zaposlenici imati priliku i motivaciju pretvarati svoje ideje u konkretne poslovne prakse.
Brzina nije isto što i dobra odluka
U vremenu u kojem gotovo svaka industrija govori o brzini transformacije, Haren upozorava i na drugu stranu jednadžbe.
Uspješna kompanija ne mora reagirati na svaku novu tehnologiju, trend ili poslovni model. Jednako je važno znati što ignorirati.
„Engleska riječ decision zapravo znači ‘odrezati’. To nam govori da se donošenje odluka puno više odnosi na ono što odlučimo ne učiniti nego na ono što ćemo učiniti.“
Haren pritom smatra da kompanije koje desetljećima uspješno posluju često ne dobivaju dovoljno priznanja za svoju sposobnost prilagodbe.
Poslovna javnost fascinirana je disruptorima koji ruše postojeća pravila i kompanijama koje propadnu jer nisu prepoznale promjenu. Mnogo manje pozornosti dobivaju etablirane organizacije koje su se godinama iznova mijenjale, prilagođavale i ostale relevantne.
A upravo bi se iz njih možda moglo naučiti najviše o upravljanju promjenama.
U novoj ekonomiji mali timovi mogu stvarati golemu vrijednost
Za poduzetnika koji danas pokreće kompaniju od nule Haren ne bi na prvo mjesto stavio ni tehnologiju ni podatke.
Stavio bi ljude.
„Ulagao bih u pronalazak nekolicine doista talentiranih ljudi koji dijele istu viziju i cilj, ali posjeduju vještine koje vi sami nemate.“
To je povezano s još jednom fundamentalnom promjenom u poslovanju. Veličina kompanije i veličina njezina potencijalnog utjecaja više nisu toliko čvrsto povezane kao nekada.
„Jedna od najvećih promjena u odnosu na prošlost jest to što veliki uspjeh više ne znači nužno i velik broj zaposlenih.“
Haren se pritom vraća jednom od svojih omiljenih citata: „Nikada nemojte sumnjati da mala skupina promišljenih i predanih ljudi može promijeniti svijet. Zapravo, jedino su ga oni ikada i mijenjali.“
U eri umjetne inteligencije ta bi ideja mogla dobiti potpuno novo značenje. Nekoliko iznimno sposobnih ljudi danas ima pristup alatima i tehnologijama za koje su nekada bili potrebni veliki timovi, infrastruktura i kapital.
No alati su samo početak.
Nakon 25 godina proučavanja kreativnosti, Harenova poruka poslovnom svijetu zapravo je vrlo ljudska. Tehnologije će dolaziti i odlaziti. Internet je bio revolucionaran, zatim su stigli novi tehnološki valovi, danas je to AI, a sutra će fokus biti na nečemu što možda još nema ni ime.
Ono što ostaje jest sposobnost ljudi da budu znatiželjni, uče od drugih, povezuju naizgled nepovezane ideje i imaju dovoljno hrabrosti da ih pretvore u nešto stvarno.
A u svijetu u kojem sve više kompanija ima pristup istim tehnologijama, upravo bi ta sposobnost mogla postati jedna od rijetkih konkurentskih prednosti koje nije moguće jednostavno kupiti.
