Alternativni načini čuvanja novca: Koliko je isplativo uložiti u vintage automobil ili u umjetninu?
Provjerili smo koliko se u Hrvatskoj ulaže u vintage automobile i umjetnine, možda dva najčešća alternativna načina ulaganja novca.
“Kupujte kada drugi prodaju i prodajte kada drugi kupuju“, poznata je izjava Warrena Buffeta, jednog od najuspješnijih investitora današnjice. Nije baš tako jednostavno kako se možda čini. Buffet je izjavio i kako su dionice najzanimljivije kada se za njih gotovo nitko ne zanima, no to se ne odnosi samo na tržište kapitala.
Što danas znači pametno investirati?
Dok neki kalkuliraju o ulaganjima kroz uvriježene kanale ulaganja u nekretnine i ostalu “čvrstu” imovinu, zlato, srebro, obveznice, trezorske zapise, ETF-ove, dionice, fondove ili više toga kombiniraju kroz diverzificirani portfelj, postoje i kreativniji ili alternativni načini ulaganja novca. Ti načini ne podrazumijevaju isključivo znatnu isplativost ulaganja kroz izvjesni vremenski horizont već i adekvatno znanje, strast, svojevrsnu emociju. U te alternativne načine ulaganja i “čuvanja novca” moglo bi se svrstati i ulaganje u “oldtimere” i umjetnine.
Posjedovanje kao statusni simbol
Provjerili smo koliko se u Hrvatskoj ulaže u vintage automobile i umjetnine, možda dva najčešća alternativna načina ulaganja novca.
“Oldtimeri” ili vintage automobili nisu samo stari automobili – oni su vremenska kapsula, investicija, dokaz da mehanika i dizajn mogu nadživjeti modu i tehnologiju. Stoga ne čudi da posljednjih godina tržište oldtimera bilježi rast pa se stari automobili danas prodaju za iznose koji nadmašuju cijene novih luksuznih modela. Oldtimeri su postali globalni trend, a njihova vrijednost raste brže od mnogih drugih načina ulaganja.
“Ulaganje u oldtimere može biti vrlo isplativo, ali samo ako mu se pristupa ozbiljno, strateški i s razumijevanjem onoga što zaista stvara vrijednost. Ne “raste” vrijednost baš svakom starom automobilu, nego onim primjercima koji su rijetki, autentični, imaju urednu dokumentaciju, jasnu povijest i kvalitetnu restauraciju. Danas smo izašli iz faze tržišne euforije i ušli u zrelije, selektivnije razdoblje u kojem se više ne kupuje samo automobil, nego kvaliteta, priča i vjerodostojnost. Upravo zato oldtimer za ozbiljnog kupca nije samo investicija u vozilo, nego i ulaganje u baštinu, identitet i dugoročnu vrijednost”, kaže Karlo Beštak, osnivač tvrtke Pagoda Classics, jedne od najboljih europskih radionica za obnovu klasičnih automobila čiji se izložbeno-prodajni centar nalazi u okolici Zagreba, u Adamovcu.
Karlo potječe iz obitelji strastvenih ljubitelja automobila. Njegov djed Stanislav bio je veliki kolekcionar oldtimera, a tu je strast prenio i na Karlovog oca Zlatka te potom i na Karla.
“Tržište oldtimera danas je vrlo aktivno, ali i znatno selektivnije nego prije. Uz legendarne modele iz 50-ih i 60-ih, sve veću pažnju privlače i analogni automobili iz 80-ih, 90-ih i ranih 2000-ih, jer za novu generaciju kupaca imaju snažnu emocionalnu i kolekcionarsku vrijednost. Na vrhu tržišta i dalje dominiraju rijetki modeli s iznimnom poviješću i globalnim statusom, dok je srednji segment posebno zanimljiv, jer često nudi najbolji odnos između ulazne cijene, užitka vlasništva i potencijala budućeg rasta vrijednosti.”
Ima li u Hrvatskoj kupaca za oldtimere?
“Oldtimere u Pagoda Classicsu ne promatramo samo kao robu, nego kao spoj stručne procjene, emocije i kapitala. Fokusirani smo na automobile s jasnom pričom, urednim podrijetlom i stvarnim potencijalom očuvanja vrijednosti, bilo kroz restauraciju, konzervaciju ili posredovanje pri kupnji i prodaji.
Posebno nas ohrabruje rast hrvatskog tržišta, što jasno vidimo i kroz vlastito poslovanje, u kojem domaći kupci danas čine oko 60 posto prometa. Klasični automobili u Hrvatskoj sve se manje doživljavaju samo kao kolekcionarski predmet, a sve više kao dio životnog stila i dugoročne vrijednosti. Upravo zato svoj fokus sve snažnije širimo i na održavanje te čuvanje vozila, jer vjerujemo da prava vrijednost oldtimera nije samo u financijskom prinosu, nego i u emociji, nasljeđu i iskustvu koje se prenosi kroz generacije”, pojašnjava Karlo Beštak.
Kupci oldtimera danas dolaze iz znatno šireg i sofisticiranijeg kruga nego prije. Uz tradicionalne kolekcionare, sve su prisutniji poduzetnici, investitori i mlađi kupci koji traže automobile s identitetom, emocijom i dugoročnim potencijalom očuvanja vrijednosti. Upravo zato vide snažan rast interesa za novije klasike i youngtimere.
Zajednica kao dodatna vrijednost
“Dodatna vrijednost ovog tržišta nije samo u samom automobilu, nego i u zajednici koja se oko njega stvara. Kroz susrete, vožnje i događanja razvijaju se odnosi, povjerenje i networking koji vrlo često prerastaju u konkretne poslovne prilike. U tom smislu, ulaganje u oldtimere za mnoge je istodobno ulaganje u imovinu, stil života i krug ljudi sličnog senzibiliteta.”
Hrvatsko tržište danas sve jasnije prati europske i globalne trendove te postupno poprima obilježja razvijenih automobilskih tržišta sa snažnom tradicijom. To se vidi kroz rast kvalitete događanja, sve ozbiljniju kulturu okupljanja i veći interes za klasične automobile kao dio životnog stila, ali i kao oblik dugoročne imovine.
“Istodobno, tržište ulazi u zreliju fazu u kojoj više nije riječ samo o kupnji i prodaji, nego i o skladištenju, održavanju, restauraciji i očuvanju vrijednosti. Upravo zato i naš fokus sve više ide prema dugoročnom čuvanju i upravljanju takvim vozilima, jer klasični automobili danas nisu samo predmet strasti, nego i rijetka imovina koja traži znanje, vrijeme i ozbiljan pristup.“
Dio klijenata tvrtke Pagoda Classics dolazi s vozilima koja već posjeduju i traži procjenu, restauraciju ili pripremu za tržište, dok drugi dio posla čini aktivna nabava kroz privatne kolekcije, preporuke, trgovce, sajmove i aukcije.
Iako je tržište danas transparentnije i dostupnije zahvaljujući online kanalima, prava vrijednost i dalje se otkriva tek kroz ozbiljnu analizu — provjeru podrijetla, stanja vozila, kvalitete ranijih zahvata i opravdanosti ulaganja. Upravo tu nastaje razlika između automobila koji samo dobro izgleda u oglasu i onoga koji predstavlja ozbiljnu investiciju.
Važno prepoznati model
“Pametno ulaganje u oldtimere ne znači nužno kupiti najskuplji automobil, nego prepoznati model koji još nije do kraja valoriziran, a ima snažan identitet, ograničenu ponudu i rastući krug kupaca. Upravo u tom segmentu često se nalazi najveći investicijski potencijal.
Današnja autoindustrija dodatno ide u prilog klasičnim automobilima, jer suvremeni modeli, unatoč tehnologiji i performansama, sve češće gube onaj analogni osjećaj vožnje, karakter i mehaničku autentičnost koju kupci danas ponovno traže. Zato vozila iz ranijih razdoblja dobivaju dodatnu vrijednost, ne samo emocionalnu nego i tržišnu.
Kada se kupi pravi primjerak, s urednom dokumentacijom, dobrom poviješću i bez potrebe za velikom restauracijom, rast vrijednosti kroz nekoliko godina može biti vrlo realan. Kod oldtimera, kao i kod svakog ozbiljnog ulaganja, ključna razlika ne nastaje pri prodaji, nego u trenutku kupnje.”
Je li vrijednije uložiti u oldtimer ili u dionice i fondove?
“Oldtimer ne vidim kao zamjenu za dionice i fondove, nego kao promišljenu dopunu portfelju. Financijski instrumenti nude veću likvidnost i jednostavniju diverzifikaciju, dok klasični automobili traže znanje, vrijeme i dugoročnu disciplinu. Njihova posebnost je u tome što, uz investicijski potencijal, nose i nešto što klasična financijska imovina nema: identitet, kulturnu vrijednost i emociju. Kada je pravilno odabran, oldtimer može biti i oblik očuvanja kapitala i imovina s osobnom vrijednošću.”
Globalno tržište oldtimera danas jasno pokazuje pomak prema youngtimerima i analognoj eri 80-ih, 90-ih i ranih 2000-ih, uz sve veći utjecaj online aukcija i digitalne transparentnosti.
“Istodobno, vrijednost se sve manje temelji samo na rijetkosti, a sve više na autentičnosti, priči, specifikaciji i generacijskoj potražnji, dok vrhunski primjerci s dokazivom poviješću i dalje postižu rekordne cijene. Mogu li klasični automobili nadmašiti druga ulaganja? Mogu, ali prije svega u svom najboljem segmentu. To nije homogeno tržište i ne rastu svi modeli jednako, zbog čega razlika između vrhunskog i prosječnog primjerka često bude veća nego razlika između dviju industrija na burzi,“ ističe Karlo Beštak.
Pozitivni znakovi na tržištu umjetnina
I na hrvatskom tržištu ulaganja u umjetnine zadnjih godinu i pol mogu se konstatirati pozitivne tendencije.
“Imamo rast istovremeno na primarnom tržištu (umjetnici i galerije posvećene recentnom stvaralaštvu), a još snažnije na sekundarnom (aukcijska prodaja). Dakako, najjači poslovni subjekti (privatne galerije i aukcijske kuće – Kontura i Artmark) koji generiraju povećanje obujma trgovine umjetninama smješteni su u Zagrebu“, kaže Zdravko Mihočinec, utemeljitelj prve hrvatske aukcijske kuće, galerije i časopisa Kontura.
U umjetnine je uvijek pametno ulagati, jer takvo ulaganje nije jednoznačna ekonomska kategorija.
“Ulaganje u umjetnine za većinu kupaca i „ulagača“ koje sam upoznao primarno je motivirano posjedovanjem i upoznavanjem umjetnika i njegova stvaralaštva. Uglavnom, posjedovanje umjetnina vas motivira na učenje o umjetnicima, povijesti umjetničkog stvalaštva te na konzumaciju kulturnih sadržaja općenito. Procjenjujemo li ulaganje u umjetnine iz ekonomske perspektive možemo reći da je ono niskorizično, ali samo znalci i/ili sretnici mogu ostvariti kratkoročne dobitke. U vremenskom horizontu od jedne do tri godine ti su dobici uvijek veći nego ulaganje u državne obveznice ili novčane fondove. Posjedovanje umjetnina doista oplemenjuje veliku većinu kupaca, a često sam svjedok da prodavatelji kažu da ih je suživot sa umjetninama obogatio znatno više nego što će novčano dobiti od njihove prodaje. Naime, najčešće se prodaje iz nužde u starijoj dobi zbog zdravstvenih potreba, zbog preseljenja u manji prostor pa postoji višak umjetnina te zbog naslijeđenih zbirki koje nasljednici nemaju kuda smjestiti“, dodaje Zdravko Mihočinec.
Tko su najtraženiji umjetnici?
“Najtraženiji su klasici “hrvatske moderne” – od Bukovca, Medovića, Crnčića, Vidovića, munchenskog kruga (Kraljević, Račić, Becić, Herman, Nasta Rojc) i Slave Raškaj, Babića, Mišea i “ekspresionista” (Gecan, Uzelac, Trepše, Varlaj) itd. Također, traže se djela umjetnika poslijeratne umjetnosti, pripadnika grupe EXAT, Gorgona i sudionika izložbi Novih tendencija (Picelj, Srnec, Kristl, Knifer, Gatin …). U proteklom razdoblju vidi se i ponovni interes za klasicima naivne hrvatske umjetnosti (Generalić, Rabuzin, Lacković, Skurjeni itd.).“
Koliko su umjetnine sigurna investicija
U aukcijskoj kući Kontura smatraju kako je pametno ulagati u djela umjetnika koji su zastupljeni u muzejskim postavama i u kritičkim pregledima nacionalne ili internacionalne povijesti umjetnosti.
“Činjenica je da kod nas ima dosta umjetnika koji još “čekaju” primjerenu strukovnu valorizaciju ili revalorizaciju pa se isplati ulagati i u opuse takvih umjetnika.”
Zanima nas i koliko su umjetnine sigurna investicija.
“Ukoliko se potencijalni investitor primjereno informira ili/i konzultira sa dobrim poznavateljima tržišta umjetnina onda su umjetnine sigurna investicija. Savjetujem svima koji žele investirati u umjetnine – a naročito ukoliko nisu upoznati sa tim tržištem – da prije odluke o kupnji svakako razgovaraju sa galeristima, ekspertima u aukcijskim kućama, kustosima u muzejima, no, ako želite kupiti umjetničku grafiku ili jedan, dva rada koji vam se sviđaju zbog likovnih / vizualnih kvaliteta i ne doživljavate ih kao investiciju, ne opterećujte se analizama i sugestijama upućenih. Kupite ih zbog osobnog zadovoljstva. Naravno, konzultacija o tržnoj vrijednosti je poželjna kod procjenitelja umjetnina. Za početak sugeriram kupnju djela mladih, još neafirmiranih umjetnika po cijenama od par stotina do 1000 eura. Ili nabavu katalogiziranih djela na aukciji gdje će vam djelatnici aukcijske kuće uz opis i procjenu u katalogu još dodatno odgovoriti na vaša pitanja i dati optimalan savjet za kupnju”, pojašnjava Zdravko Mihočinec i dodaje kako je na nedavnoj, proljetnoj aukciji kuće Kontura prodano 55 posto (36 umjetnina) ponuđenih djela sa znatnim nadmetanjem za desetak radova.
Najvišu cijenu postigla je slika Slave Raškaj u iznosu od 5000 eura, a katalog aukcije i rezultati dostupni su i online.
