Alan Greenspan, arhitekt modernog američkog gospodarstva, preminuo u 100. godini života

Bivši predsjednik američke središnje banke Federalnih rezervi (Fed) Alan Greenspan preminuo je u dobi od 100 godina, objavila je njegova supruga.

Dopisnica NBC Newsa Andrea Mitchell u izjavi koju je prenio njezin poslodavac navela je da je njezin suprug preminuo od komplikacija uzrokovanih Parkinsonovom bolešću, piše BBC.

U izjavi je Mitchell rekla da je Greenspan bio “velikan koji je desetljećima oblikovao američko gospodarstvo pod predsjednicima iz obje političke stranke, ali je uvijek iskreno priznavao svoje pogreške”.

Gotovo 20 godina Alan Greenspan bio je zadužen za očuvanje stabilnosti američkog gospodarstva i vrijednosti dolara.

Kao predsjednik Federalnih rezervi od 1987. do 2006. godine, na dužnosti koju mnogi smatraju drugom najvažnijom u zemlji nakon predsjedničke, nadgledao je najduže neprekinuto razdoblje gospodarskog rasta u SAD-u u jednoj generaciji.

Opisivan kao “bog u stroju” američkih financija, Greenspan je tijekom svojeg mandata u Fedu odbijao sve zahtjeve za intervjue.

No mediji i financijska tržišta pomno su pratili svaku njegovu javnu izjavu, a natpis u njegovu uredu jednostavno je glasio: “Odgovornost počinje ovdje.”

Kritičari, međutim, tvrde da je pretjerano oslanjanje na jeftin kredit potaknulo dot-com balon krajem 1990-ih te uzrokovalo krizu drugorazrednih hipotekarnih kredita 2008. godine.

Fed je priopćio da su Greenspanove politike i njegova ekonomska razmišljanja “ostavili trajan trag na ovoj instituciji, na širem području ekonomije i na zemlji”.

U izjavi objavljenoj u ponedjeljak središnja banka navela je:

“U monetarno odlučivanje unio je strogu analitičku disciplinu i pomogao uspostaviti vjerodostojnost koja ostaje jedna od najvažnijih vrijednosti Federalnih rezervi.”

Fed je dodao da njegova ostavština i dalje živi kroz ekonomiste koje je mentorirao i nadahnuo tijekom svojeg mandata.

Alan Greenspan rođen je u New Yorku 6. ožujka 1926. godine. Njegova majka, koja je radila u trgovini namještajem, sama ga je odgajala.

Daleko od toga da je bio budući ekonomist, mladi Greenspan bio je talentirani glazbenik koji je studirao klarinet na uglednoj njujorškoj Glazbenoj školi Juilliard.

Svirao je u sastavu sa Stanom Getzom, legendarnim jazz saksofonistom, prije nego što je krenuo na turneju po zemlji s Henry Jerome Bandom. Taj nomadski način života pružio mu je vrijedan praktični uvid u funkcioniranje američkog poslovanja.

Dok su njegovi kolege glazbenici večeri provodili pušeći marihuanu, Alan Greenspan marljivo je proučavao ekonomiju i vodio poslovne knjige benda.

S 19 godina upisao je studij ekonomije na Sveučilištu New York, gdje je postao zagovornik slobodnog tržišta. Kasnije je radio kao ekonomski savjetnik, a potom i kao član uprave JP Morgana.

Suzbijanje inflacije

Godine 1952. Greenspan je upoznao desničarsku književnicu i društvenu filozofkinju Ayn Rand, čiji će stavovi snažno utjecati na njega.

Nazivala ga je “pogrebnikom” zbog njegove sklonosti tamnim, ozbiljnim odijelima.

Mladi ekonomist prihvatio je njezino uvjerenje da društvo najučinkovitije funkcionira kada ljudi aktivno slijede vlastite interese, ne obazirući se na interese društva u cjelini.

U članku koji je napisao 1966. godine, državu blagostanja opisao je kao “ništa više od mehanizma kojim vlade oduzimaju bogatstvo produktivnim članovima društva”.

Nakon što je uspješno predvidio recesiju tijekom administracije Dwighta Eisenhowera, Greenspan je savjetovao Richarda Nixona tijekom njegove uspješne predsjedničke kampanje 1968. godine.

Kasnije je postao predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika.

Greenspan je poslije napisao da je predsjednika smatrao “žalosno paranoičnim, mizantropskim i ciničnim”, no njegov uspjeh u suzbijanju inflacije impresionirao je Nixonove nasljednike.

Gerald Ford zamolio ga je da ostane na čelu Vijeća ekonomskih savjetnika, a početkom 1980-ih Ronald Reagan izabrao ga je da vodi istragu o reformi američkog državnog mirovinskog sustava.

U kolovozu 1987. Reagan ga je imenovao predsjednikom Federalnih rezervi, a tijekom sljedeća dva desetljeća postao je jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu.

Zlatno doba

Odmah se suočio s velikim izazovom.

Njegovo vješto upravljanje burzovnim slomom u listopadu 1987., kada je više od 30 posto vrijednosti dionica izbrisano s tržišta, donijelo mu je brojne pohvale.

Njegova izjava o povjerenju u temeljnu snagu gospodarstva smirila je uznemirena tržišta, a omogućavanje jeftinog kredita pomoglo je bankama da opstanu.

Taj pristup koristio se iznova i iznova kad god bi tržišta pogodila kriza. Kasnije nazvan “kvantitativnim popuštanjem”, primjenjivan je tijekom krize štedionica i kreditnih institucija 1980-ih, Prvog zaljevskog rata, krize meksičkog pezosa te, ubrzo nakon njegova umirovljenja, tijekom globalne kreditne krize 2008. godine.

George H. W. Bush ponovno ga je imenovao predsjednikom Federalnih rezervi, iako se kasnije žalio da je spor gospodarski oporavak umanjio njegove izglede za reizbor.

Iznenađujuće, i Bill Clinton, predsjednik iz Demokratske stranke, zamolio je tog strogog monetarista da ostane na funkciji. Odluka mu se isplatila jer je pod Greenspanovim vodstvom krajem 1990-ih uslijedilo zlatno razdoblje gospodarskog rasta.

Greenspan je kasnije u svojim memoarima pohvalio Clintona zbog njegova “dosljednog i discipliniranog fokusa na dugoročni gospodarski rast”, istodobno kritizirajući neke republikanske administracije zbog gubitka kontrole nad javnom potrošnjom.

Izvan posla, ovaj naizgled ozbiljni bankar bio je vješt i strastven tenisač.

Njegov prvi brak s kanadskom umjetnicom trajao je manje od godinu dana, a prije nego što se 1997. oženio novinarkom NBC-ja Andreom Mitchell, bio je u vezi s televizijskom zvijezdom Barbarom Walters.

Iste godine spektakularni pad gospodarstava jugoistočne Azije, poznatih kao “azijski tigrovi”, ponovno ga je stavio na kušnju.

Smanjenjem američkih kamatnih stopa pokazao je uvjerenje da će se situacija oporaviti te je time pomogao svjetskom gospodarstvu.

Baloni i slomovi

Slično se dogodilo kada su mnoge dot-com tvrtke, čije su dionice investitori precijenili, u ožujku 2000. propale jer nisu ispunile očekivanja.

Tržište je, rekao je Greenspan, pokazalo “iracionalnu euforiju”.

Federalne rezerve podigle su kamatne stope, a zatim ih brzo snizile nakon što su potrošači drastično smanjili potrošnju.

No Greenspana su mnogi krivili za kulturu niskih kamatnih stopa koja je omogućila nastanak dot-com balona.

Jedan od kritičara bio je nobelovac Paul Krugman

“Nije podigao kamatne stope kako bi obuzdao tržišni entuzijazam”, tvrdio je Krugman, “nego je čekao da balon pukne… pa je tek tada pokušao počistiti nered.”

Nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. snažno je snizio kamatne stope kako bi podupro američko gospodarstvo te je pozvao Georgea W. Busha da ukloni Sadama Huseina, strahujući da bi irački diktator mogao izazvati kaos na globalnim energetskim tržištima.

Godine 2006. Greenspan se povukao s mjesta predsjednika Federalnih rezervi nakon rekordnih pet mandata.

Godinu dana kasnije uslijedio je pad američkog tržišta nekretnina koji Fed nije predvidio. Kriza drugorazrednih hipotekarnih kredita dovela je do propasti banaka i izazvala najgoru globalnu gospodarsku krizu od Velike depresije.

Kritičari su tvrdili da je Greenspanova politika niskih kamatnih stopa nakon 11. rujna potaknula nagli rast cijena nekretnina i pretjerano agresivnu prodaju hipotekarnih kredita.

Također su tvrdili da je njegovo protivljenje strožoj regulaciji banaka te njihova uporaba složenih financijskih instrumenata poput izvedenica za osiguravanje kredita dodatno pogoršala problem.

U listopadu 2008. Greenspan je priznao da je imao previše povjerenja u slobodno tržište te da nije dovoljno pozornosti posvetio opasnostima drugorazrednih hipotekarnih kredita.

Rekao je da je vjerovao kako se financijska industrija može sama regulirati jer joj je to u vlastitom interesu.

Svjedočeći pred Kongresom, bivši predsjednik Federalnih rezervi priznao je da su banke pokazale kako su njegova uvjerenja o slobodnom tržištu i protivljenju regulaciji bila pogrešna.

“Pronašao sam nedostatak. Ne znam koliko je značajan ni koliko će trajati. No ta me činjenica duboko uznemirila.”

Alan Greenspan ostat će upamćen kao čovjek koji je, više od bilo koga drugog, oblikovao moderno američko gospodarstvo.

Dvadeset godina niz predsjednika i mnogi obični Amerikanci gledali su na njega kao na financijskog gurua i zaštitnika od teških vremena. Tijekom svoje iznimne karijere odlikovan je Predsjedničkom medaljom slobode u Washingtonu te počasnim viteškim naslovom koji mu je dodijelila kraljica Elizabeta II.

Sve do kasnih devedesetih godina života ostao je tražen ekonomski savjetnik i medijski komentator.

Nije bio pobornik prve administracije predsjednika Donalda Trumpa, čiji je populistički pristup opisao kao “krik boli” koji neće značajno podići životni standard.

Također je kritizirao odluku Britanije o izlasku iz Europske unije, nazvavši Brexit “najgorim mogućim ishodom”.

Nedugo prije svog 100. rođendana pojavio se na televiziji upozoravajući da administracija predsjednika Joea Bidena prebrzo podiže kamatne stope tijekom 2023. godine.

Stoti rođendan proslavio je u ožujku 2026.

Sa svojim dojmom gotovo olimpijske distanciranosti, Greenspan će ostati zapamćen po dugom upravljanju američkim gospodarstvom tijekom kojeg se bruto domaći proizvod smanjio samo jednom.

Ipak, prema mišljenju njegovih kritičara, njegov ugled narušili su filozofsko protivljenje regulaciji te dva velika tržišna sloma.