Bjelovar igra na geotermalnu kartu: Gradonačelnik otkriva plan za investicije i rast grada
Bjelovar posljednjih godina pokušava izgraditi gospodarski model koji se ne oslanja na veličinu grada, nego na kombinaciju niskih poreza, europskog novca, vlastitih energetskih izvora i velikih infrastrukturnih projekata. Gradonačelnik Dario Hrebak smatra da upravo ta kombinacija Bjelovaru može dati prednost u privlačenju privatnog kapitala.
„Bjelovar je grad s najmanjim porezima u Hrvatskoj, koji ima golem potencijal što se može vidjeti i po našem gospodarstvu koje raste već osmu godinu za redom“, kaže Hrebak. Investitorima, dodaje, grad može ponuditi prostor i uvjete za razvoj, uz relativnu blizinu Zagreba i velikih tržišta. No ambicija nije kopirati druge sredine. „Ne namjeravamo kopirati ničiji model, niti nam je cilj da Bjelovar bude poput ostalih gradova.“
Brojke kojima Hrebak potkrepljuje optimizam pokazuju znatan rast lokalnog gospodarstva. Od 2016. do 2024. broj poduzetnika povećan je s 872 na 1.324, odnosno gotovo 52 posto, dok je broj zaposlenih kod poduzetnika porastao sa 7.201 na 8.020. Još je izraženiji rast prihoda: s približno 489 milijuna na više od 914 milijuna eura. „To znači da je bjelovarsko gospodarstvo u osam godina gotovo udvostručilo prihod“, ističe Hrebak.
Gradonačelnik je pritom oprezan kada treba zasluge za privatne investicije izravno pripisati gradskoj politici. Ne postoji, kaže, službeni registar koji bi omogućio da se svako novo radno mjesto ili ulaganje poveže s potezima gradske vlasti. Ipak, Grad je koristio subvencije i olakšice, uključujući model 1-1-1, kako bi investitorima koji stvaraju nova radna mjesta ponudio povoljnije uvjete. Kao primjer promjene izdvaja IT sektor, u kojem je prije pet ili šest godina radilo oko 150 ljudi, a danas ih je oko 750.
Problem se zato postupno mijenja. Prije desetak godina pitanje je bilo kako privući investicije i otvoriti radna mjesta. Danas, kaže Hrebak, sve češće od gospodarstvenika čuje: „Imam posao, ali mi nema tko raditi.“ Zbog toga gospodarsku politiku povezuje s kvalitetom života – vrtićima, školama, sportskom infrastrukturom i sadržajima koji bi ljude trebali zadržati u gradu ili privući nove stanovnike.
Geotermalna energija kao poslovni argument
Jedan od ključnih elemenata bjelovarske razvojne strategije jest geotermalna energija. U Velikom Korenovu prva je bušotina pokazala temperaturu vode od 83 stupnja Celzijeva, višu od prvotnih očekivanja. Grad planira dodatne bušotine, a Hrebakova je ambicija da Bjelovar najkasnije do 2030. postane prvi hrvatski grad u kojem bi se značajan dio grada grijao geotermalnom energijom.
„Kada ovisite sami o sebi, u smislu energije, onda imate veću kontrolu, a samim time predvidljivije troškove“, objašnjava Hrebak. U vremenu velikih oscilacija cijena energenata, energetsku učinkovitost više ne smatra samo pitanjem zaštite okoliša, nego i poslovnog razvoja.
Procijenjeni potencijal jedne bušotine iznosi oko 35,9 GWh toplinske energije godišnje. Kada bi se ta količina vrednovala po 50 eura po MWh, riječ bi bila o približno 1,8 milijuna eura vrijednosti energije godišnje, dok bi pri cijeni od 79,2 eura po MWh vrijednost bila oko 2,85 milijuna eura. Hrebak pritom naglašava da to nije prihod Grada ni tržišna cijena geotermalne energije, nego ilustracija vrijednosti energije koju bi lokalni izvor mogao zamijeniti.
Upravo zato zasad ne želi obećavati investitorima konkretnu cijenu geotermalne topline. Konačni trošak jednog MWh mora uključiti investiciju, pumpe, distribucijsku mrežu, održavanje, financiranje i životni vijek infrastrukture. Tek nakon definiranja pune investicijske i operativne strukture moći će se izračunati stvarni nivelirani trošak proizvedene topline.
Poslovna zona od gotovo 180 hektara
Geotermalni projekt izravno je povezan s Poslovnom zonom Veliko Korenovo. Zona ima ukupno 178,34 hektara, od čega su 102 hektara građevinske parcele. Posebnost projekta trebala bi biti geotermalna toplovodna mreža kojom bi se grijale poduzetničke hale.
„Njezin pravi razvoj možemo očekivati kada će u isto vrijeme biti dostupni cesta, komunalna infrastruktura i geotermalna toplina“, kaže Hrebak. Grad pritom planira fazni razvoj kako bi izbjegao prebrzo širenje i nepotreban investicijski rizik.
Interes investitora, tvrdi, već postoji. Imena kompanija prije sklapanja ugovora ne želi objavljivati, ali navodi da je među zainteresiranima i potencijalni ulagač čija bi investicija mogla premašiti 30 do 40 milijuna eura te otvoriti oko 150 radnih mjesta.
Hrebak je spreman razmotriti i dugoročne ugovore o opskrbi toplinskom energijom. „Investitor mora znati na što može računati u idućih pet, deset ili petnaest godina.“ Takav ugovor, s definiranim količinama, cijenom i uvjetima, mogao bi postati sastavni dio financijske konstrukcije privatnih ulaganja, pod uvjetom da je model održiv za obje strane.
Wellovar kao test bjelovarskog modela
Najvidljiviji projekt nove razvojne politike ipak je bazenski kompleks Wellovar. Kompleks od oko 14.000 četvornih metara imat će gotovo 4.000 četvornih metara vodenih površina, deset bazena, olimpijski bazen dimenzija 50 puta 25 metara, vodeni park, wellness zonu, restoran, kongresnu dvoranu i polikliniku. U bazenima će se koristiti geotermalna voda temperature 32 do 33 stupnja.
Projekt je vrijedan 41,5 milijuna eura, a prema navodima Grada 17 milijuna osigurano je iz NPOO-a. Hrebak smatra da njegov uspjeh ne treba promatrati isključivo kroz dobit samog kompleksa, nego kroz turizam, sport, nova radna mjesta i šire učinke na grad. Energetska neovisnost kompleksa trebala bi pritom znatno smanjiti operativne troškove.
Gruba računica predviđa da bi oko 200 tisuća posjetitelja godišnje trebalo biti dovoljno za pokrivanje poslovanja, dok Grad već u prvoj godini očekuje više od toga. Uz cijenu ulaznice nešto nižu od 20 eura, 150 tisuća posjetitelja značilo bi približno tri milijuna eura bruto prihoda od ulaznica, a 250 tisuća oko pet milijuna. Prihod bi trebao dolaziti i od ugostiteljstva, smještaja i drugih sadržaja.
Cilj je da kompleks dugoročno ne ovisi o gradskim subvencijama. „Grad treba biti investitor koji je omogućio nastanak projekta, a sam kompleks mora imati funkcionalni poslovni model“, kaže Hrebak, izbjegavajući pritom obećanja o velikoj dobiti odmah nakon otvaranja.
Na kritiku da grad od nekoliko desetaka tisuća stanovnika ulaže desetke milijuna eura u bazene odgovara argumentom da projekt nije namijenjen samo lokalnom stanovništvu. „Želimo privući stotine tisuće posjetitelja i Bjelovar pozicionirati kao poželjnu destinaciju.“
Grad koji „gradi Pelješki most“
Velik dio bjelovarskog investicijskog ciklusa počiva na europskim i drugim bespovratnim sredstvima. Hrebak odbacuje ideju da je riječ o novcu koji gradovima jednostavno stoji na raspolaganju. „Radi se o neprestanom natjecanju, tko ima bolju dokumentaciju, bolji projekt i provedbu, taj je pobjednik.“
Bjelovar trenutačno, prema njegovim riječima, provodi projekte ukupne vrijednosti veće od 350 milijuna eura. „Za taj novac je izgrađen Pelješki most“, kaže Hrebak, pa svoju omiljenu usporedbu sažima tvrdnjom da grad od oko 36 tisuća stanovnika trenutačno „gradi Pelješki most“.
Ipak, ni europsko financiranje za njega nije opravdanje za ekonomski neodržive projekte. „Ako projekt nema smisla bez subvencije, treba ga vrlo ozbiljno preispitati.“ Javni novac, prema njegovu shvaćanju, treba smanjiti početni rizik i otvoriti prostor privatnom kapitalu.
Kada bi morao odabrati projekt koji bi pokrenuo i bez jednog eura europske subvencije, izabrao bi Poslovnu zonu Veliko Korenovo. Procjenjuje da bi ulaganje od oko deset milijuna eura gradu trebalo vratiti vrijednost kroz gospodarski razvoj i nova radna mjesta.
A kada bi na raspolaganju imao 100 milijuna eura privatnog kapitala, najveći dio također bi usmjerio u Korenovo: u proizvodnju kojoj geotermalna energija donosi troškovnu prednost, prehrambenu industriju, logistiku i skladištenje te turističku infrastrukturu povezanu s Wellovarom.
„Ne bih tih 100 milijuna eura rasporedio na deset malih projekata. Uložio bih ih tamo gdje se međusobno pojačavaju tri stvari: energija, infrastruktura i tržište.“
Ambicija za 2030.
Hrebakova vizija Bjelovara za kraj desetljeća počiva na nekoliko međusobno povezanih ciljeva: razvijenom Korenovu, novim privatnim investicijama, geotermalnom grijanju, energetskoj neovisnosti i rastu stanovništva.
„Cilj je dokazati da veličina Grada nikako nije preduvjet za uspjeh“, kaže. Njegov osobni cilj pritom je vrlo konkretan. Bjelovar je prije petnaestak godina imao oko 40 tisuća stanovnika, a kada je 2017. preuzeo Grad broj je, prema njegovim riječima, već pao na oko 36.500.
„Moj je cilj da kroz nekoliko godina Bjelovar ponovno bude grad sa preko 40 tisuća stanovnika.“
