Zašto Kubi, unatoč potpori Meksika i Kine, prijeti slom ako izgubi vezu s Venezuelom
Pad Nicolása Madura mogao bi Havanu ostaviti bez ključnog saveznika, Venezuele, koja je 2025. činila deset posto kubanske trgovine, te gurnuti otočnu državu u još dublju gospodarsku, ali i društvenu krizu.
Kako Sjedinjene Američke Države pojačavaju pritisak na Venezuelu, Kuba se suočava s mogućnošću gubitka svog ključnog saveznika. Savezništvo Havane i Caracasa, skovano početkom stoljeća od strane bivšeg venezuelanskog predsjednika Huga Cháveza (1999.–2003.) i njegova kubanskog kolege Fidela Castra (1976.–2008.), bilo je vojno, političko i gospodarsko. Iako je Kuba uvijek poricala prisutnost svojih sigurnosnih snaga u Venezueli, najmanje 32 kubanska vojnika poginula su pod nejasnim okolnostima tijekom otmice predsjedničkog para, Nicolása Madura i Cilije Flores, 3. siječnja, piše Le Monde.
“Osim vrlo male manjine, nitko na Kubi ne slavi tragične događaje u Venezueli. Kubansko društvo snažno je vezano uz ideju suvereniteta. Strah od gubitka saveznika poput Venezuele može samo dodatno pojačati tjeskobu stanovništva koje se već suočava s neviđenom društvenom krizom”, rekla je Janette Habel, istraživačica Instituta za napredne studije o Latinskoj Americi, specijalizirana za kubanska pitanja.
Meksiko protiv američkog embarga
Gospodarstvo otoka strmoglavilo se počevši od 2016., paralelno s venezuelanskim, s kojim je Kuba tada ostvarivala 47 posto svoje trgovine – ponajprije naftom – u usporedbi s 10 posto u 2025. Kriza izazvana pandemijom Covida-19 i sankcije koje je uvela prva Trumpova administracija (2017.–2021.), a koje je nastavila administracija Joea Bidena (2021.–2025.), dodatno su ograničile kubansku trgovinsku i financijsku razmjenu s ostatkom svijeta. Tijekom 2025. otok je doživio niz masovnih nestanaka struje zbog nestašice goriva i dotrajale infrastrukture.
Zemlja se danas suočava s izbijanjem virusne bolesti Chikungunye te kroničnom nesigurnošću u opskrbi hranom i energijom. U tom kontekstu, zahtjev američke administracije da venezuelanska vlada prekine veze s Kubom izvor je zabrinutosti za Havanu. “Iznenađujuće, nema znakova panike kod kubanske države: ili zato što ih je Meksiko uvjerio da će nastaviti isporučivati naftu, ili zato što bi Kina mogla pomoći u daljnjem razvoju njihove solarne energetske mreže, koja postaje sve značajnija”, rekla je Habel.
“Meksiko već dugo šalje naftu Kubi. S njima imamo ugovor, a to je ujedno i humanitarna gesta prema kubanskom narodu. Meksiko se oduvijek protivio američkom embargu, uvedenom 1962. godine, zbog njegova štetnog utjecaja na stanovništvo”, izjavila je meksička predsjednica Claudia Sheinbaum u srijedu, 7. siječnja.
Kolaps gospodarstva
Prema podacima agencije za energetsku analitiku Kpler, Meksiko je 2025. osigurao gotovo 44 posto kubanskog uvoza nafte, dok je Venezuela sudjelovala sa svega 34 posto. “Trgovina s Venezuelom posljednjih je godina naglo pala. Kina je sada njezin najveći trgovinski partner, uglavnom kroz prodaju tehnologije. Glavni problem otoka je nedostatak domaće proizvodnje i likvidnosti potrebne za ulaganja i nabavu energije”, rekao je Jérôme Leleu, ekonomist i stručnjak za kubansko gospodarstvo.
Brigade kubanskih liječnika poslanih u inozemstvo donijele su gotovo 10 milijardi eura izvoznog prihoda 2014. godine, ali tek oko pet milijardi u 2022. Slično tome, prihodi od turizma pali su tri puta od početka pandemije covida-19. Konačno, kubanska industrija šećera – povijesno najvažnija agroindustrija – doživjela je kolaps. Tome su se pridružili i društveni nemiri. “Gubitak legitimiteta režima je neupitan, a to se prije svega odnosi na Raúla Castra (brata Fidela Castra) koji je od 2011. pokrenuo tržišno orijentirane reforme, ali je zadržao autoritarni poredak, po uzoru na vijetnamski model”, rekla je Habel.
U međuvremenu su tajni dokumenti, koje je u kolovozu 2025. otkrio miamijski list El Nuevo Herald, prvi put potvrdili značaj konglomerata GAESA, kojim upravljaju visoki vojni dužnosnici, u kubanskom gospodarstvu. “Iako većina Kubanaca toga nije svjesna, GAESA kontrolira velik dio turističkog sektora, većinu benzinskih postaja i supermarketa na otoku, novčane doznake i mjenjačnice, kao i operacije u novoj luci Mariel”, navodi se u istrazi.
Frakcije u Komunističkoj partiji
Cimex, njegova glavna jedinica zadužena za trgovinu i financijske aktivnosti, ostvarila je gotovo 40 posto godišnjih prihoda grupe. Gaviota, turistička tvrtka u okviru konglomerata koja upravlja s 55 posto hotelskih soba na otoku, imala je rezerve od 4,3 milijarde dolara u 2024. godini. “GAESA je omražena među stanovništvom jer je vojska sama odlučila ulagati u turizam nauštrb poljoprivrede, energetike i socijalnih usluga, koje su nekoć bile ključni stupovi kubanskog političkog projekta. Premijer Manuel Marrero također je nepopularan jer je bivši direktor Gaviote”, rekla je Habel.
Prema mišljenju stručnjaka, odgoda 9. kongresa Komunističke partije Kube (PCC), prvotno zakazanog za travanj 2025., signalizirala da nije postignut dogovor (posljednji kongres održan je 2021.) među trima frakcijama koje se nadmeću unutar havanske intelektualne elite. “Jedna podržava sadašnji model preuzet od Vijetnama, druga zagovara potpuno političko i gospodarsko otvaranje, a treća, više lijevo orijentirana, dovodi u pitanje strogo ekonomsku viziju i poziva na očuvanje socijalnih postignuća revolucije i demokracije”, objasnila je Habel. Nova geopolitička stvarnost Havane, uz mogući gubitak Caracasa, mogla bi temeljito promiješati karte.
