Ovo su europske zemlje u kojima ultrabogati zarađuju najviše: Susjedi pri vrhu, Hrvatska ispod prosjeka
Dok dio Europe pokušava smanjiti nejednakosti, u pojedinim državama najbogatijih 0,1 posto uzima više od desetine ukupnog nacionalnog dohotka.
Sve veći dio europskog bogatstva završava u rukama iznimno malog broja ljudi. Najnoviji podaci World Inequality Databasea pokazuju da najbogatijih 0,1 posto stanovništva, otprilike jedna osoba na tisuću, u nekim europskim državama danas uzima više od 8 ili čak 10 posto ukupnog nacionalnog dohotka.
Razlike među zemljama pritom su ogromne. Dok ultrabogati u Nizozemskoj kontroliraju samo 1,6 posto ukupnih prihoda, u Gruziji njihov udio doseže čak 10,2 posto. Europski prosjek iznosi 4,5 posto.
Među članicama Europske unije najveću koncentraciju prihoda bilježi Estonija, gdje najbogatijih 0,1 posto uzima 8,3 posto ukupnog dohotka. Slijede Bugarska sa 7,5 posto i Poljska sa sedam posto. Visoko su i Srbija te Turska, obje iznad šest posto.
S druge strane ljestvice nalaze se Nizozemska, Cipar, Slovenija i Belgija, gdje je koncentracija prihoda među ultrabogatima znatno niža. Hrvatska je nešto iznad njih, s 2,5 posto.
Ekonomisti upozoravaju da iza tih razlika ne stoji samo tržište, nego i političke odluke.
“Zemlje se razlikuju po tome koliko agresivno koriste poreze i socijalne politike za redistribuciju prihoda”, rekao je za Euronews Business Pawel Bukowski sa sveučilišta University College London.
Posebno ističe zemlje srednje i istočne Europe, gdje su porezni sustavi često manje progresivni, što znači da bogati relativno plaćaju manji udio poreza od ostatka stanovništva.
Iako se rasprava o nejednakosti najčešće vodi oko bogatstva milijardera, podaci pokazuju da se jaz zapravo stvara mnogo šire: kroz plaće, vlasništvo nad kompanijama, kapitalne prihode i investicije.
Analitičari pritom upozoravaju da su zemlje s jačim kolektivnim pregovaranjem, manjim razlikama u plaćama i razvijenijim socijalnim sustavima uspješnije u ograničavanju koncentracije prihoda među najbogatijima. Upravo zato skandinavske zemlje i dio zapadne Europe imaju znatno niže udjele ultrabogatih nego mnoge posttranzicijske ekonomije.
Zanimljivo je da četiri najveća europska gospodarstva, Njemačka, Francuska, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo, imaju gotovo identičan udio prihoda koji odlazi najbogatijih 0,1 posto, oko pet posto ukupnog dohotka.
Podaci također pokazuju kako se koncentracija bogatstva kroz desetljeća snažno mijenjala. Najbogatijih 0,1 posto Europljana 1940. uzimalo je više od šest posto ukupnih prihoda, da bi taj udio početkom 1980-ih pao na svega 2,7 posto. Nakon toga ponovno je počeo rasti paralelno s globalizacijom, rastom financijskih tržišta i eksplozijom tehnološkog kapitala.
Danas se Europa ponovno nalazi u razdoblju u kojem mali broj ljudi kontrolira sve veći dio ekonomskog kolača, a pitanje poreza, redistribucije i nejednakosti ponovno postaje jedno od ključnih političkih i ekonomskih pitanja kontinenta.
