Zapljena jahti ruskih oligarha doživjela fijasko: Brodovi propadaju, održavanje stoji milijune, a Hrvatskoj prijeti plaćanje goleme odštete
Zapadne države željele su prodajom luksuznih plovila pomoći Ukrajini. Četiri godine kasnije većina jahti i dalje propada u marinama, troškovi održavanja premašuju stotine milijuna eura, a račun i dalje plaćaju porezni obveznici.
Dana 4. travnja 2022., manje od šest tjedana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, pripadnici španjolske Guardia Civila, FBI-ja i američkog Ministarstva domovinske sigurnosti ukrcali su se na superjahtu Tango dugu 78 metara u luci Palma de Mallorca.
Američke vlasti tvrde da je luksuzna jahta, vrijedna oko 90 milijuna dolara, u vlasništvu sankcioniranog ruskog milijardera Viktora Vekselberga, čije se bogatstvo procjenjuje na devet milijardi dolara. Plovilo je zaplijenjeno na temelju američkog naloga zbog sumnji na bankovne prijevare, pranje novca i kršenje sankcija.
Bila je to jedna od prvih spektakularnih akcija Zapada protiv ruskih oligarha koji su, prema riječima američkih vlasti, “podupirali tiraniju radi financijske koristi”.
“Tadašnji američki državni odvjetnik Merrick Garland poručio je da je riječ o prvoj zapljeni imovine osobe bliske ruskom režimu te obećao da neće biti posljednja.”
Nekoliko tjedana poslije najavio je da će Ministarstvo pravosuđa iskoristiti sve raspoložive alate kako bi zaplijenilo imovinu ruskih oligarha i prihod od njezine prodaje usmjerilo Ukrajini.
Više od četiri godine poslije od tih obećanja nije ostalo gotovo ništa.
Jahta Tango i dalje je usidrena na gotovo istom mjestu u luksuznoj marini u Palmi, Washington nije ništa bliže njezinoj prodaji, a Ukrajina nije dobila ni cent. U međuvremenu su američki porezni obveznici, prema procjenama, potrošili oko 14 milijuna dolara na održavanje plovila – minimalnu posadu, osiguranje, gorivo i redovite servise.
“Skupi birokratski problem”
Bez stalnog održavanja, rada motora i električnih sustava, superjahte vrlo brzo počinju propadati. U privatnom sektoru takav bi financijski promašaj nekoga vjerojatno stajao karijere, no u javnoj upravi pokazao se tek još jednim skupim birokratskim problemom.
“Vidim je kroz prozor svog ureda. Godinama samo stoji na istom mjestu i izložena je suncu”, kaže Sam Tucker, broker iz tvrtke Moravia Yachting u Palmi. Dodaje kako se na brodu obično nalazi tek desetak članova minimalne posade.
“Boja je već počela propadati, podvodni dio trupa vjerojatno je pun obraštaja. Tehnički je još uvijek ispravan i pluta, ali jedva.”
Miguel Ángel Serra, osnivač odvjetničkog društva Legalley iz Palme, kaže da su vlade tek naknadno shvatile koliko je skupo održavati zaplijenjenu imovinu.
“Superjahte koje nisu u uporabi koštaju ogromne iznose. Nevjerojatno su skupe čak i kada uopće ne isplovljavaju.”
Prodane samo tri jahte
U prvim mjesecima nakon početka ruske invazije 11 zapadnih država zamrznulo je ili zadržalo najmanje 20 superjahti povezanih s ruskim vlasnicima, ukupno vrijednih oko 4,3 milijarde dolara. Akcija je tada predstavljena kao brz odgovor Zapada – zaplijeniti jahte, prodati ih i prihod usmjeriti u obnovu Ukrajine.
To se nije dogodilo.
Pravno gledano, zamrzavanje imovine nije isto što i konfiskacija, a bez konačne konfiskacije jahte se ne mogu prodati.
U četiri godine konfiscirane su samo četiri jahte, od kojih su tri prodane uz značajan diskont. Prema procjenama Forbesa, jedino su Sjedinjene Države te Antigva i Barbuda nakon pokrića troškova ostvarile bilo kakav prihod od prodaje. Nema pokazatelja da je taj novac završio u Ukrajini.
Dvije su jahte u međuvremenu tiho vraćene vlasnicima nakon ukidanja mjera.
Istodobno porezni obveznici u više europskih država i dalje financiraju održavanje preostalih 15 zaplijenjenih superjahti.
Kako bi utvrdio stvarne troškove ove politike, Forbes je podnio zahtjeve za pristup informacijama tijelima u 11 država, pregledao sudsku dokumentaciju te razgovarao s odvjetnicima, brokerima i brodogradilištima.
Dio američkih institucija nije odgovorio ni mjesec dana nakon službenog zahtjeva, dok su zemlje poput Italije i Njemačke odbile dostaviti podatke pozivajući se na povjerljivost ili državne tajne.
Unatoč tome, Forbes je potvrdio da su vlade samo na održavanje pet superjahti potrošile više od 100 milijuna dolara. Za ostale je, u suradnji s konzultantskom kućom Phronesis Superyacht Intelligence & Insight, izradio procjene troškova.
Iz svega se može zaključiti da je četverogodišnja akcija zamrzavanja superjahti dosad porezne obveznike stajala oko 390 milijuna dolara, od čega su američki porezni obveznici platili najmanje 50 milijuna dolara.
Italija platila najveći račun
Najveći trošak dosad je snosila Italija, koja je na održavanje četiri zaplijenjene superjahte potrošila gotovo 100 milijuna dolara. Među njima je i Scheherazade, 142-metarska jahta koju je Zaklada za borbu protiv korupcije pokojnog ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog povezala s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Jahta, procijenjena na 510 milijuna dolara u trenutku zapljene, i dalje je usidrena u marini Marina di Carrara, a njezino je održavanje Italiju dosad stajalo oko 15 milijuna dolara, pokazuju financijska izvješća tvrtke Italian Sea Group, vlasnika brodogradilišta u kojem se plovilo nalazi od svibnja 2022. godine.
Za gradove i luke u kojima godinama stoje zaplijenjene superjahte cijela je priča odavno prerasla početnu neugodnost i postala ozbiljan problem.
Stanovnicima Trsta pogled na Jadransko more već četiri godine zaklanja Sailing Yacht A, 143-metarska jedrilica koju je dizajnirao Philippe Starck. Jahta, nekoć prozvana “najružnijom na svijetu”, u trenutku zamrzavanja vrijedila je oko 578 milijuna dolara.
“Ovo je rasipanje javnog novca, prava sramota”, izjavio je gradonačelnik Trsta Roberto Dipiazza za talijanski Corriere della Sera još 2023. godine. Za Forbes nije želio komentirati slučaj.
Na drugoj strani Italije nalazi se Lady M, 65-metarska jahta za koju talijanske vlasti tvrde da pripada ruskom čeličnom magnatu Alekseju Mordašovu.
Već više od 200 tjedana usidrena je u luci Imperia, a njezino održavanje svakodnevno stvara nove troškove. Samo električna energija i voda stoje oko 700 dolara dnevno, vez oko 15.000 dolara mjesečno, dok osnovno održavanje košta dodatnih 57.000 dolara godišnje.
“Na kraju svakog mjeseca ispostavimo račun i naplatimo troškove. Jahta je dobro održavana”, kaže Matteo Bonjean, zamjenik ravnatelja marine Marina di Imperia.
S obzirom na to da je talijanskoj državi dosad ispostavljeno više od dva milijuna dolara računa, to i ne čudi.
Zamrzavanje nije isto što i oduzimanje
Jedan od najvećih problema pokazao se pravni postupak.
Zamrznuti imovinu nije isto što i konfiscirati je. Da bi država postala vlasnik jahte, mora dokazati da je sankcionirana osoba počinila kazneno djelo, ishoditi sudski nalog za oduzimanje imovine, a zatim provesti dugotrajan postupak njezine trajne konfiskacije.
Od ukupno 58 milijardi dolara blokirane imovine ruskih oligarha, uključujući jahte, nekretnine, zrakoplove, tvrtke i bankovne račune, trajno je oduzeto tek oko tri milijarde dolara, odnosno oko pet posto.
Kod superjahti rezultat je još skromniji. Od 20 plovila koje su zapadne države zadržale nakon početka rata, trajno su oduzete samo četiri, ukupne vrijednosti oko 530 milijuna dolara.
Ni tada posao nije gotov. Nakon zapljene slijedi građanski postupak kojim država mora dokazati pravo vlasništva prije nego što imovinu može prodati. Upravo zato Sjedinjene Države ni nakon više od četiri godine nisu uspjele prodati jahtu Tango.
“Jedan od prioriteta bio je ne samo zamrznuti imovinu, nego je trajno prenijeti u vlasništvo SAD-a kako bi se barem dio sredstava mogao usmjeriti Ukrajini”, kaže Andrew Adams, bivši voditelj posebne skupine američkog Ministarstva pravosuđa KleptoCapture.
Administracija predsjednika Donalda Trumpa raspustila je tu skupinu u veljači 2025., dok je velik broj zaplijenjene imovine i dalje ostao u pravnom vakuumu.
Američko Ministarstvo pravosuđa nije odgovorilo na Forbesove upite.
Europa nema jedinstvena pravila
Situacija je u Europskoj uniji još složenija jer mnoge države nemaju jasno definiran pravni okvir za trajno oduzimanje ovakve imovine.
“Zakoni od početka nisu bili dobro napisani”, kaže londonski odvjetnik specijaliziran za superjahte Benjamin Maltby.
“Mislim da vlasti uopće nisu bile svjesne koliko košta samo držati ovakve jahte usidrene, čak i kada se ne koriste.”
Pojedine države pokušavaju troškove prebaciti na sankcionirane vlasnike, no ni to nije jednostavno. Vlasnička struktura često je skrivena iza mreže tvrtki, a oni koji su pod sankcijama uglavnom nemaju interesa podmirivati račune.
Takav je slučaj i sa Luminosityjem, 108-metarskom superjahtom koja od ožujka 2022. stoji u Crnoj Gori nakon što je Europska unija sankcionirala Andreja Gurjeva mlađeg, sina ruskog proizvođača gnojiva Andreja Gurjeva. Posada je ubrzo otpuštena i od tada bezuspješno pokušava naplatiti zaostale plaće.
Tvrtka Burgess Crew Services, koja je zapošljavala posadu u ime vlasnika, još je u listopadu 2023. dobila odobrenje za prijenos novca. Međutim, gotovo tri godine poslije sredstva još nisu isplaćena jer ih je posrednička banka blokirala i odbija osloboditi.
“Vlada je imenovala lokalnu crnogorsku posadu koja povremeno obilazi jahtu, ali ni oni nisu plaćeni”, kaže broker Russell Crump iz Monaka, koji zastupa potencijalnog kupca.
“Zato su s jahte odnijeli televizor, stol iz blagovaonice i dio opreme.”
Vrijednost ubrzano pada
Nekada opisana kao “plutajuća staklena palača”, Luminosity danas propada u moru. Trup je obrastao školjkama, a palube od tikovine oštećuju sunce i vlaga.
“Svaka jahta ostavljena bez posade vrlo brzo počinje propadati”, kaže Robert Dolling, suosnivač brokerske kuće Verpeka Dolling iz Monaka. Prema njegovim procjenama, Luminosity je već izgubio oko polovice svoje predratne vrijednosti od 275 milijuna dolara.
“Ako motori, generatori i ostali sustavi ne rade redovito, sve vrlo brzo počinje propadati.”
Formalni vlasnik Luminosityja je tvrtka registrirana na otoku Guernsey, poznatom poreznom utočištu. Takve vlasničke strukture uobičajene su među milijarderima, koji jahte često drže preko složenih mreža tvrtki i zaklada.
Ta se tvrtka već godinama suočava s tužbama zbog neplaćenih računa dobavljačima i brodogradilištu u kojem je jahta usidrena.
Sličan problem pogodio je i njemačkog proizvođača superjahti Lürssen.
Tvrtka je prošle godine tužila njemački Savezni ured za gospodarstvo i kontrolu izvoza jer je godinama financirala održavanje Dilbara, 156 metara duge superjahte vrijedne oko 600 milijuna dolara.
Lürssen je izgradio jahtu 2016., a spletom okolnosti ona se u trenutku početka rata nalazila u brodogradilištu na remontu. Ondje je ostala sve do danas.
Iako se Dilbar godinama povezuje s ruskim milijarderom Ališerom Usmanovom, on i njegovi odvjetnici tvrde da nije njezin vlasnik. U jednom je razdoblju korisnik zaklade koja posjeduje jahtu bila njegova sestra, koja je također bila pod europskim sankcijama, no 2025. godine skinuta je s popisa.
Nakon toga Lürssen je zatražio od države povrat troškova održavanja, tvrdeći da vlasnik više nije pod sankcijama. Sud u Frankfurtu presudio je u travnju u korist brodograditelja.
Aukcije bez željenih rezultata
Ni ondje gdje su vlasti uspjele prodati zaplijenjene jahte rezultati nisu bili impresivni.
Jedan od najpoznatijih primjera je Amadea, 106-metarska superjahta sa šest paluba, helidromom, beskonačnim bazenom, pozlaćenim dizalima i ručno oslikanim koncertnim klavirom Pleyel. Američke vlasti tvrde da je do 2022. pripadala ruskom milijarderu Sulejmanu Kerimovu, koji je pod američkim sankcijama još od 2018.
Nakon početka rata jahta je isplovila iz Meksika prema Fidžiju. Nakon 18 dana plovidbe tamošnje vlasti zaplijenile su je na zahtjev FBI-ja, koji ju je potom prebacio u San Diego. No američkom Ministarstvu pravosuđa trebalo je još 16 mjeseci da pokrene postupak trajnog oduzimanja imovine.
Uslijedila je dvogodišnja pravna bitka jer je ruski poduzetnik Eduard Hudajnatov tvrdio da je pravi vlasnik jahte. Američke vlasti odbacile su tu tvrdnju i ustvrdile da je bio samo formalni vlasnik koji je prikrivao stvarnog korisnika.
Za vrijeme sudskog postupka američki porezni obveznici potrošili su oko 36 milijuna dolara na održavanje jahte. Na kraju je država dobila spor i prošlog rujna prodala Amadeu, ali uz 37 posto nižu cijenu od njezine procijenjene predratne vrijednosti od 300 milijuna dolara.
Nakon odbitka svih troškova američka država uprihodila je oko 150 milijuna dolara.
Američka služba maršala priopćila je da će novac biti iskorišten za naknade žrtvama, troškove programa i rad državnih agencija. Nije objavljeno da će bilo koji dio prihoda biti usmjeren Ukrajini.
Novi vlasnik uživa na jahti
Najvišu ponudu za Amadeu dao je Abbas Sajwani, 26-godišnji milijarder iz Dubaija i sin nekretninskog magnata Husseina Sajwanija, kojeg često nazivaju “Donaldom Dubaija” zbog bliskih veza s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Nekoliko dana prije utrke Formule 1 u Monaku pokazao je jahtu novinarima Forbesa.
“Privukli su me raspored prostora, interijer, kvaliteta gradnje i način na koji je održavana”, rekao je sjedeći u salonu obloženom drvom.
Kroz prozor su se vidjele desetine drugih superjahti, među njima Axioma i Alfa Nero, koje su također bile zaplijenjene ruskim oligarsima, a potom prodane novim vlasnicima.
Axioma, duga 72 metra, zaplijenjena je u Gibraltaru nakon što je Europska unija sankcionirala ruskog industrijalca Dmitrija Pumpjanskog.
Prodaja uz velike popuste
Budući da su sankcije aktivirale klauzulu o prijevremenoj naplati kredita od 21 milijun dolara koji je odobrila banka JPMorgan, banka je već pet mjeseci poslije organizirala dražbu. Jahta je prodana turskim industrijalcima Aliju Rizi i Robertu Yükselu Yildirimu za 37,5 milijuna dolara, oko 11 posto manje od prethodne procijenjene vrijednosti.
Još je veći popust ostvaren kod Alfa Nera.
Superjahta izgrađena u nizozemskom brodogradilištu Oceanco, poznata po bazenu koji se pritiskom na gumb pretvara u helidrom, uplovila je u Antigvu i Barbudu u ožujku 2022. Nekoliko mjeseci poslije SAD ju je proglasio blokiranom imovinom ruskog milijardera Andreja Gurjeva, nakon čega su lokalne vlasti uz pomoć FBI-ja preuzele plovilo.
Do proljeća 2023. sustav za pročišćavanje otpadnih voda prestao je raditi pa je jahta počela ispuštati nepročišćene otpadne vode u luku. Vlada Antigve tada je izmijenila zakon kako bi mogla prodavati plovila koja predstavljaju opasnost za luku te je Alfa Nero proglasila napuštenom imovinom.
Kći Andreja Gurjeva, Julija Gurjeva-Motlohova, tvrdila je da je stvarna vlasnica jahte i pokušala sudskim putem zaustaviti prodaju, no bez uspjeha. Prva dražba propala je nakon što je bivši izvršni direktor Googlea Eric Schmidt, koji je ponudio 68 milijuna dolara, odustao zbog pravne nesigurnosti.
U srpnju 2024. jahtu je naposljetku kupio isti turski poduzetnik koji je ranije kupio Axiomu. Platio je svega 40 milijuna dolara, manje od polovice nekadašnje vrijednosti.
Nakon što je država odbila oko devet milijuna dolara troškova održavanja, ostatak prihoda iskorišten je za otplatu javnog duga Antigve i Barbude. Ukrajina nije dobila ništa.
Pravna nesigurnost ruši cijenu
Gurjeva-Motlohova i dalje vodi sudske postupke u Antigvi, SAD-u, Rusiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, tvrdeći da je prodaja bila nezakonita i koruptivna. Vlasti Antigve to odbacuju.
Pravna neizvjesnost dodatno smanjuje vrijednost ovih superjahti.
“Nautički turizam trebao bi biti užitak. Nitko ne želi kupiti jahtu pa se pitati hoće li mu je neka država jednog dana ponovno zaplijeniti”, kaže Richard Lambert iz brokerske kuće Burgess Yachts.
Možda upravo zato Yildirim već pokušava unovčiti svoju kupnju. Manje od godinu dana nakon što je Alfa Nero platio 40 milijuna dolara, oglasio ju je za 101 milijun dolara, čak 153 posto više od kupovne cijene. Istodobno za 63 milijuna dolara prodaje i Axiomu, 67 posto skuplje nego što ju je kupio.
Troškovi za porezne obveznike mogli bi biti još veći.
Jahte ih više ne zanimaju, žele odštetu
Sve više bivših vlasnika ne pokušava vratiti svoje jahte nego od država traži odštetu zbog nemogućnosti korištenja imovine.
Tvrtka koja tvrdi da je vlasnik Royal Romancea, superjahte vrijedne oko 200 milijuna dolara, od Hrvatske traži više od 35 milijuna eura odštete zbog zamrzavanja plovila.
Većina takvih zahtjeva zasad nije uspjela, no pravnici upozoravaju da bi se situacija mogla promijeniti ako sudovi počnu ukidati sankcije ili proglašavati zamrzavanje imovine nezakonitim, kao što se dogodilo u Njemačkoj.
“Ako sud utvrdi da su sankcije bile nezakonite, vrlo je izgledno da će uslijediti zahtjevi za naknadu štete”, kaže berlinski odvjetnik Bertrand Malmendier, koji zastupa više vlasnika superjahti.
Takve bi odštete mogle uključivati pad vrijednosti imovine, izgubljene prihode od najma i troškove održavanja. I u SAD-u, gdje su postupci pravno čvršći nego u Europi, pojedini oligarsi još imaju mogućnost pokretanja tužbi.
“Oni svakako imaju pravnu osnovu za to. Riječ je o iznimno bogatim ljudima koji imaju resurse za dugotrajne sudske postupke”, kaže bivši savjetnik američkog Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC).
Ono što je trebalo biti demonstracija odlučnosti Zapada u potpori Ukrajini pretvorilo se u višegodišnju operaciju koja je porezne obveznike stajala stotine milijuna dolara, nije donijela očekivanu pomoć Kijevu i nije bitno utjecala na Vladimira Putina ni njegove najbliže suradnike.
Giacomo Tognini, zamjenik Urednika u Forbesu (link na originalan članak)
